Zidno grijanje predstavlja jedan od najsuvremenijih i najkomfornijih oblika grijanja koji posljednjih godina bilježi stalan rast popularnosti.
Kao niskotemperaturni sustav, funkcionira na načelu zračenja topline, što znači da cijeli zid djeluje kao masivni radijator, pružajući potpuno ravnomjernu temperaturu u prostoriji bez podizanja prašine i propuha.
Kako radi zidno grijanje?
Zidno grijanje funkcionira po sličnom načelu kao podno grijanje, ali uz određene prednosti u pogledu brzine reagiranja sustava. Sustavi se dijele na vodene, koji su znatno češći i ekonomičniji za veće objekte, te električne, piše Bizportal.
Kroz mrežu fleksibilnih plastičnih cijevi ugrađenih u zidove cirkulira topla voda temperature između 28 °C i 40 °C.
Kod takozvane mokre ugradnje, cijevi se fiksiraju na plastične ili aluminijske vodilice izravno na zid, a preko njih se nanosi strojna ili ručna žbuka u debljini od nekoliko centimetara.
Kod suhe ugradnje rabe se tvornički pripremljene gipsane ploče koje u sebi već imaju integrirane cijevi, što je skuplja opcija, ali idealna za brzu adaptaciju jer nema sušenja žbuke.
Jedna od najvećih prednosti vodenog sustava jest to što se ljeti kroz iste cijevi može pustiti hladna voda temperature oko 16 do 18 °C. U kombinaciji s dizalicom topline, zidovi preuzimaju ulogu prirodnog klima-uređaja koji hladi prostor bez neugodnog puhanja zraka i propuha.
Cijena ugradnje
Troškovi ugradnje zidnog grijanja ovise o odabranom sustavu, geometriji zidova i pratećoj opremi. Sama instalacija po četvornome metru zida, koja uključuje cijevi, vodilice ili panele, toplinsku izolaciju i montažu, na našem tržištu stoji od oko 15 do 24 eura.
Kada se trošak promatra po četvornome metru cijelog objekta, što podrazumijeva kompletan razvedeni sustav s ventilima i osnovnom regulacijom, cijena iznosi između 30 i 40 eura. To znači da je za materijal i rad za razvod grijaćih krugova u stanu od 60 četvornih metara potrebno izdvojiti od 1.150 do 1.450 eura. Važno je naglasiti da u ovu cijenu nije uračunat izvor topline.
Ako se sustav povezuje na dizalicu topline kao izvor za grijanje i hlađenje, početno ulaganje za cijelu kuću ili stan može premašiti 7.000 eura.
Učinkovitost i isplativost
Zidno grijanje slovi za iznimno ekonomičan sustav, no njegova puna isplativost izravno ovisi o izolaciji samog objekta. Zbog velike grijaće površine, subjektivni osjećaj topline na 20 °C jednak je kao na 22 °C kod radijatorskog grijanja.
Zbog viših početnih troškova instalacije, investicija se u dobro izoliranim kućama otplati u roku od 5 do 8 godina kroz uštedu na energentima. Sustav je iznimno isplativ kada se upari s dizalicama topline ili solarnim pločama. S druge strane, potpuno je neisplativ i praktički tehnički nedopušten za izravno spajanje na gradsko daljinsko grijanje.
Prednosti i mane u stvarnim uvjetima
Prednosti sustava ogledaju se u maksimalnom komforu jer se toplina širi zračenjem, nalik sunčevim zrakama. Nema kretanja zraka niti dizanja prašine. Estetski je savršen jer nema vidljivih radijatora niti unutarnjih jedinica klima-uređaja, a istodobno predstavlja rješenje „dva u jedan“ koje pruža i zimsko grijanje i ljetno hlađenje.
Mane i ograničenja prvenstveno se odnose na raspored namještaja. Uz zidove u kojima se nalaze cijevi ne smije se postavljati masivan namještaj, poput velikih regala i ormara od zida do zida, jer on blokira širenje topline.
Postavljanje slika, TV nosača ili polica postaje rizično, pa se prilikom svakog bušenja mora rabiti posebna termosenzibilna folija ili termovizijska kamera dok je grijanje uključeno kako bi se točno locirale cijevi.
Naposljetku, ako vanjski zidovi objekta nemaju izvrsnu toplinsku izolaciju, zidno grijanje će grijati vanjski prostor, što dovodi do velikih gubitaka energije.