Sve je više stvari u svakodnevnom životu koje čovjek ne zna, mada bi se prije moglo reći ne želi, napraviti sam. Ako procuri slavina, zove se vodoinstalater. Ako treba nešto spojiti, popraviti ili ugraditi, postoji majstor. Ako se pokvari perilica, televizor ili usisavač, uređaj ide u servis.
A imajući u vidu da popravak sve češće stoji gotovo koliko i novi uređaj, nije rijetkost da se kupi novi. Malo-pomalo smanjio se broj poslova i vještina koje ljudi znaju napraviti vlastitim rukama. Šivanje je jedan od primjera.
Tko još danas zna skratiti hlače, zamijeniti patentni zatvarač ili zakrpati komad odjeće?
Slično je i s radom u drvetu, korištenjem alata i sitnim popravcima po kući. To su stvari za koje su potrebne osnovne vještine i par komada alata. A zanimljivo je da alata po kućama ne nedostaje. Bušilice, odvijači, kliješta, čekići, pile i razni nastavci mogu se pronaći u garažama, podrumima i ormarima.
Međutim, imati alat i znati što s njim napraviti dvije su različite stvari. U modernim vremenima gotovo sve može se kupiti gotovo. Za skoro sve što nam treba postoji gotov proizvod koji možemo jednostavno kupiti, umjesto da ga sami izrađujemo, popravljamo ili prilagođavamo vlastitim potrebama.
Čak i kada nešto nije potrebno kupiti, može se naručiti usluga. Posao se tako obavlja bez potrebe da osoba koja ga treba zna kako se on zapravo radi. To se vidi i kod sitnica koje se pojave u svakom domu. Otpala ručka na ladici, klimava stolica, vrata koja zapinju, puknuta žica, rupa u zidu ili polomljena daska. Nekome je to posao od deset minuta, a netko će zbog toga potrošiti cijeli dan tražeći majstora. Odluka da se predmet popravi ili zamijeni često ovisi o cijeni, dostupnosti usluge i vremenu koje bi trebalo potrošiti na popravak. Promijenio se i odnos prema samom radu.
Za velik broj ljudi danas nema posebne potrebe učiti kako se nešto izrađuje ili popravlja. Tgovine, servisi, dostave i različite usluge preuzimaju taj dio posla. Praktična znanja sve manje ulaze u svakodnevni život, a sve više ostaju vezana uz određena zanimanja. No, i dalje postoje ljudi koji izvrsno rade s drvetom, metalom, tkaninom, električnim instalacijama ili različitim alatima. Ta znanja nisu nestala, samo ih posjeduje sve uži krug ljudi. Izvan posla, mnoge svakodnevne popravke i izrada jednostavnih predmeta više se ne doživljavaju kao nešto što se treba znati napraviti.
Umjesto da znamo kako nešto napraviti, sve češće znamo gdje to kupiti, kome odnijeti ili koga nazvati. To je jednostavno činjenica načina života u kojem je gotovo svaka usluga dostupna, a gotov proizvod udaljen svega nekoliko klikova ili jedan odlazak u trgovinu. Zajedno s takvim načinom života mijenja se i količina praktičnog znanja koje čovjek nosi sa sobom.