Suvremeni automobili postali su računala na kotačima, opremljeni desecima gumba i skrivenih prekidača čija je svrha daleko veća od puke udobnosti. Mnogi od njih dizajnirani su s jednim ključnim ciljem: smanjiti troškove vožnje. Ipak, u svakodnevnoj žurbi, vozači često zanemaruju upoznavanje s mogućnostima vlastitog vozila, nesvjesni da bi im samo pet minuta provedenih u proučavanju funkcija moglo tijekom godina uštedjeti pravo bogatstvo. Prema riječima stručnjaka, upravo te zanemarene funkcije, u kombinaciji s pametnim vozačkim navikama, predstavljaju najmoćniji alat za borbu protiv visokih cijena goriva, a njihova pravilna upotreba može donijeti značajne uštede na svakom spremniku.
Jedan od najčešće ignoriranih, a iznimno korisnih gumba jest onaj za recirkulaciju zraka, obično označen simbolom automobila sa strelicom koja kruži unutar kabine. Njegova funkcija je ograničiti ulazak vanjskog zraka i umjesto toga koristiti zrak koji je već u unutrašnjosti. Na vrućim ljetnim danima, aktiviranjem ove opcije klimatizacijski sustav ne mora neprestano hladiti vrući zrak koji ulazi izvana, već samo održava temperaturu već ohlađenog zraka u kabini. To dramatično smanjuje opterećenje kompresora klime, a time i opterećenje motora, što izravno dovodi do niže potrošnje goriva. Sličan princip vrijedi i zimi za grijanje. Uštede mogu biti značajne, posebice u gradskoj vožnji, a dodatna prednost je sprječavanje ulaska neugodnih mirisa i zagađenog zraka u vozilo.
Iako ga mnogi povezuju isključivo s dugim putovanjima autocestom, tempomat (Cruise Control) je moćan alat za uštedu goriva i na otvorenim cestama. Ključ njegove učinkovitosti leži u održavanju savršeno konstantne brzine, čime se izbjegavaju nepotrebna ubrzanja i usporavanja koja su najveći potrošači goriva. Čak i najdiscipliniraniji vozač nesvjesno radi sitne korekcije na papučici gasa, dok tempomat održava brzinu s računalnom preciznošću. Na ravnim dionicama, korištenje tempomata može poboljšati učinkovitost potrošnje goriva za 7 do 14 posto. Stručnjaci iz tvrtke Radius, jednog od vodećih britanskih pružatelja kartica za gorivo, izračunali su da bi masovna upotreba ove tehnologije samo na britanskim autocestama mogla donijeti godišnje uštede veće od 120 milijuna eura.
Mnogi moderni automobili standardno su opremljeni Start-Stop sustavom koji automatski gasi motor kada se vozilo zaustavi, primjerice na semaforu ili u prometnoj gužvi, te ga ponovno pokreće čim vozač pritisne kvačilo ili otpusti kočnicu. Svrha je jasna: eliminirati rad motora u praznom hodu, tijekom kojeg vozilo troši gorivo bez da se kreće, proizvodeći pritom nula kilometara po litri. Ovisno o uvjetima vožnje, ovaj sustav može smanjiti potrošnju za 3 do 10 posto, a u gustim gradskim uvjetima ta brojka može narasti i do 15 posto. Iako neki vozači smatraju stalno gašenje i paljenje motora iritantnim, a postoji i debata o dugoročnom utjecaju na starter i akumulator, financijska i ekološka korist u gradskoj vožnji je neupitna.
Gotovo svaki noviji automobil posjeduje gumb s oznakom "Eco", koji obećava optimiziranu potrošnju. Kada se aktivira, ovaj način rada prilagođava ključne parametre vozila: odziv papučice gasa postaje tromiji kako bi se spriječila nagla ubrzanja, mjenjač ranije prebacuje u viši stupanj prijenosa kako bi motor radio na nižim okretajima, a može se smanjiti i snaga klimatizacijskog sustava. Proizvođači poput Hyundaija navode uštede do 7 posto. Međutim, testiranja neovisnih organizacija, poput američkog Consumer Reportsa, pokazala su da u stvarnim uvjetima vožnje, gdje je potrebno pratiti ritam prometa, Eco način rada ne donosi mjerljive uštede. Njihov zaključak je da vozači, kako bi održali korak s drugim vozilima, moraju jače pritiskati gas, čime poništavaju "tromost" koju sustav nameće. Stvarna vrijednost Eco načina rada možda je više psihološka – on služi kao "trener" koji vozača potiče na mirniji stil vožnje, što samo po sebi donosi uštedu, dok je za situacije poput uključivanja na autocestu ili pretjecanja preporučljivo isključiti ga zbog smanjenih performansi.
Bez obzira na svu tehnologiju, najveći utjecaj na potrošnju goriva i dalje ima sam vozač. Stručnjaci za "hypermiling", odnosno ekstremno štedljivu vožnju, ističu da su temeljna načela fizike ostala ista. Svako kočenje zapravo je pretvaranje kinetičke energije, za čije je stvaranje potrošeno gorivo, u beskorisnu toplinu. Zbog toga je ključna tehnika "anticipativna vožnja" – promatranje prometa daleko ispred sebe kako bi se predvidjela zaustavljanja i usporavanja. Umjesto naglog kočenja pred semaforom, vozač koji na vrijeme oduzme gas može lagano "doklizati" do točke zaustavljanja, koristeći zamah vozila. Jednako je važno i nježno ubrzavanje, poznato kao tehnika "jajeta ispod papučice gasa", koje drži motor u optimalnom rasponu rada. Također, treba imati na umu da se aerodinamički otpor eksponencijalno povećava s brzinom; smanjenje brzine na autocesti sa 130 km/h na 110-115 km/h može smanjiti potrošnju za 10 do 15 posto, uz minimalan gubitak vremena.
Na kraju, ušteda goriva započinje i prije nego što se motor upali. Redovita provjera tlaka u gumama ključna je jer nedovoljno napuhane gume stvaraju veći otpor kotrljanja, što može povećati potrošnju i do 3 posto. Svakih 100 kilograma nepotrebnog tereta u vozilu povećava potrošnju za otprilike 1 posto, stoga je preporučljivo redovito čistiti prtljažnik od suvišnih stvari. Aerodinamika također igra veliku ulogu; prazan krovni nosač može povećati potrošnju na autocesti za 5 do 10 posto, dok krovna kutija može tu brojku podići i na 25 posto.