Grad Kolmanskop u pustinji Namib nekoć je bio među najbogatijim zajednicama na svijetu. Danas je tek oronula skupina napuštenih zgrada kroz čija vrata i prozore prodiru pješčane dine, no prije stotinu godina ondje se odvijala jedna od najnevjerojatnijih dijamantnih groznica u povijesti.
Sve je počelo 1908. godine, kada je željeznički radnik Zacherias Lewala čistio tračnice od pijeska u blizini obalnoga grada Lüderitza i ugledao kamenje koje je sjalo na tlu. Njegov nadzornik August Stauch, bivši zaposlenik kompanije De Beers, odmah je shvatio da je riječ o dijamantima. Dragocjeno kamenje bilo je toliko dostupno da se doslovno moglo skupljati s površine; radnici su puzali po pijesku puneći staklenke od džema, piše BBC.
Ubrzo je usred surove pustinje izrastao moderan grad, nazvan po Johnnyju Colemanu, vozaču zaprege koji je ondje za vrijeme oluje ostavio svoja kola. Već 1912. godine Kolmanskop je davao milijun karata dijamanata godišnje – gotovo 12 posto svjetske proizvodnje. Bio je to pojam nezamisliva luksuza u pustinji: imao je pekaru, mesnicu, tvornicu leda, kuglanu, koncertnu dvoranu u kojoj su gostovale europske operne trupe te vrhunski opremljenu bolnicu s prvim rendgenskim uređajem na južnoj polutki.
No to je bogatstvo imalo i svoju mračnu stranu. Nastao pod njemačkom kolonijalnom upravom, grad je cvjetao samo nekoliko godina nakon surovog gušenja pobune naroda Herero. Područje je proglašeno zabranjenom zonom (Sperrgebiet).
Procvat ipak nije dugo potrajao. Kako su se resursi trošili, a teška mehanizacija prekopala sav dostupan pijesak, nalazišta su do 1930-ih presahnula. Kada su 270 kilometara južnije otkrivena nova, još bogatija ležišta uz obalu, stanovnici su počeli masovno odlaziti. Posljednje su obitelji napustile Kolmanskop 1956. godine, prepustivši ga pustinjskom vjetru.
Grad je novi život dobio 2002. godine, kada je pretvoren u turističku atrakciju i magnet za fotografe.
Danas ga godišnje posjeti oko 35.000 ljudi, ulazeći u napuštene sobe zatrpane glatkim pijeskom koje podsjećaju na prolaznost moći i bogatstva. Ipak, urušavanje je sve brže pod teretom dina, pa stručnjaci upozoravaju kako je pitanje vremena kada će ovaj jedinstveni spomenik kolonijalnog uspona i pada u potpunosti nestati pod nanosima Namiba.