Moćna rijeka Drina. Jedna od najvećih rijeka BiH koja tu zemlju, u donjem dijelu toka, razdvaja od Srbije, neobična je pojava. Poznata je po svojoj divljoj, sada pomalo branama ukroćenoj ćudi i nevjerojatnoj zelenoj boji zbog koje su je u narodu znali nazivati i Zelenka, odnosno zelena rijeka. Sa svojih 346 kilometara, oduševljava svojom ljepotom, no ono što je doista posebno oko nje jest njezin ‘izvor’, piše Putni kofer.
DRINA NASTAJE SPAJANJEM PIVE I TARE
Drina nastaje na poseban način. Naime, ona nema tipičan izvor na kakve smo navikli kod rijeka, nego se rađa spajanjem drugih dviju, Pive i Tare i to kod Šćepan Polja na granici BiH i Crne Gore. Najveća je pritoka Save, u koju se ulijeva kod Srijemske Rače. Njezini najveći pritoci su Sutjeska, Ćeotina, Bistrica, Prača, Lim, Rzav, Drinjača, Jadar i Janja, a svoj su život uz nju vezala brojna mjesta kao što su Foča, Goražde, Višegrad, Bajina Bašta, Rogačica, Zvornik, Koviljača, Loznica i Ljubovija.
Inače slovi kao najbrža rijeka Balkana, a njezine su vode hladne. Prosječna joj je dubina tri metra, no ide ona i do 12 metara, a slavne su i njezine ade, sprudovi i meandri, odnosno njezin vijugavi tok koji se ogleda i u uzrečici ‘ispravljati krive Drine’, a koja opisuje nemoguć, odnosno beskoristan posao. Drina je vrlo bogata i ribom, a šire područje oko nje proglašeno je i nacionalnim parkom.
Rijeka Drina je iznimno lijepa, ali i korisna rijeka. Ima ogroman hidropotencijal, na njoj su niknule i brane, a zbog svoje je ljepote i istinska turistička atrakcija. Njezini brzaci poznato su odredište ljubitelja aktivnog odmora, pogotovo aktivnosti na vodi. Preko nje nadvija se zavidan broj mostova, no najpoznatiji je onaj u Višegradu iz 1571. godine. Upravo je on bio inspiracija za roman Na Drini Ćuprija Ive Andrića.
Što se tiče rijeka koje je stvaraju, Tara nastaje od rječica Opasanice i Veruše na sjeveru Crne Gore, a dugačka je 140,5 kilometara. Slavna je po svom kanjonu, dubokom čak 1333 metra. Najdublji kanjon je to u Eropi te drugi najdublji u svijetu, nakon Grand Canyona u SAD-u. Piva pak izvire iz vrela Sinjac na planini Goliji, a njezin je kanjon također slavljen kao jedan od najljepših na Balkanu. Na njoj se nalazi i Pivsko jezero, najveće umjetno jezero u Crnoj Gori.
Ta šarmantna i unikatna ljepotica nastala je u ljeto davne 1968. godine, o njoj su pisali prestižni časopis National Geographic i britanske dnevne novine Daily Mail, a američki Business Insider svrstao ju je u top 16 najčudnijih kuća na svijetu. Nalazi se u maloj Bajinoj Bašti, smještenoj ispod obronaka planine Tare u Zlatiborskom okrugu u zapadnoj Srbij.
Ovo arhitektonsko čudo, koje ne prestaje izazivati divljenje turista, već desetljećima odolijeva divljoj prirodi, a za njegov nastanak zaslužna je maštovita i poduzetna grupa bajinobaštanskih dječaka, predvođena Milijom Mandićem zvanim Gljiva. U želji da si naprave svojevrsno ljetno skrovište za odmor, iskoristili su daske iz obližnje srušene šupe i podignuli kućicu na stijeni usred Drine. Nažalost, nabujala, moćna i često nepredvidljiva rijeka te iste jeseni odnijela im je sve daske, no ipak nije uspjela uništiti velike dječačke snove i ambicije.
Tako je već sljedeće godine, točnije u ljeto 1969., izgrađena nova kuća na stijeni. Ambiciozna družina sav materijal prevozila je čamcima i kajacima, veće komade spuštali su u vodu nekoliko kilometara uzvodno, zatim ih hvatali, izvlačili iz vode i donosili na stijenu usred rijeke. Skromna kućica prije svega je bila mjesto na kojem su se okupljale i družile generacije djevojaka i mladića, osobito tijekom ljetnih školskih praznika, a upravo ondje rodila se i ideja za osnivanje prvog kajakaškog kluba u Bajinoj Bašti nazvanog Drina.