U vremenima gospodarske neizvjesnosti, inflacije i geopolitičkih kriza mnogi građani nastoje povećati svoju financijsku pričuvu. Štednja tako postaje važan dio osobnih financija, no stručnjaci upozoravaju da nije dovoljno samo gomilati novac na računu. Važno je znati koliko je novca razumno imati kao pričuvu, ali i gdje ga držati. Koliko se novca odvaja sa strane, pokazuje i podatak iz Njemačke. Stopa štednje ondje je tijekom 2024. godine iznosila 11,5 posto, što pokazuje da građani značajan dio svojih prihoda nastoje sačuvati za budućnost.
No, pretjerano držanje novca na običnom bankovnom računu također nije bez rizika. Ako kamata na štednju ne prati inflaciju, novac s vremenom gubi dio svoje kupovne moći. Drugim riječima, isti iznos za nekoliko godina može vrijediti manje nego danas. Financijski stručnjaci kao jedno od osnovnih pravila navode stvaranje pričuve za hitne slučajeve. Prema preporuci Sparkasse, bilo bi dobro imati iznos koji odgovara otprilike dvama do trima mjesečnim neto prihodima.
To znači da bi osoba koja mjesečno prima 3000 eura neto trebala nastojati imati između 6000 i 9000 eura dostupnih za nepredviđene troškove. Takva pričuva može poslužiti u slučaju iznenadnih izdataka, gubitka prihoda ili drugih financijskih problema. Ipak, kada se govori o većim iznosima, postoji još jedna važna brojka koju bi štediše trebale imati na umu - 100.000 eura.
U Njemačkoj su depoziti građana zaštićeni sustavom osiguranja depozita do iznosa od 100.000 eura po osobi i po banci. U slučaju propasti banke, taj bi iznos trebao biti zaštićen kroz sustav osiguranja depozita. Važno je pritom razumjeti da se granica od 100.000 eura ne odnosi na svaki pojedinačni račun, nego na ukupne depozite jedne osobe u jednoj banci. Ako građanin u istoj banci ima nekoliko računa, njihov se iznos promatra zajedno.
Kod zajedničkog računa situacija je drukčija. Ako račun imaju dvije osobe, zaštita se može odnositi na ukupno 200.000 eura, odnosno do 100.000 eura po osobi. Problem može nastati kada jedna osoba u istoj banci drži više od 100.000 eura. Iznos iznad zaštićenog limita u slučaju stečaja banke nije nužno u cijelosti zajamčen, pa postoji mogućnost da dio novca bude izgubljen.
Zbog toga se kod većih ušteđevina preporučuje raspoređivanje novca u više banaka. Primjerice, osoba koja ima 200.000 eura ne mora cijeli iznos držati u jednoj banci. Može ga rasporediti na dva računa u dvije različite banke, čime bi u svakoj od njih ostala unutar granice osiguranog iznosa. Naravno, pitanje štednje nije samo pitanje sigurnosti depozita. Dugoročno držanje velikog iznosa novca na računu bez odgovarajućeg prinosa može značiti i postupni gubitak njegove realne vrijednosti zbog inflacije.