U ljeto davne 1518. godine Strasbourg je postao poprište jednog od najbizarnijih događaja u europskoj povijesti. Na ulicu je izašla žena poznata kao Frau Troffea i počela - nekontrolirano plesati. I nije prestajala danima. Ali ta bi se ludost vjerojatno izgubila u povijesnoj prašini da joj se uskoro nije pridružilo još nekoliko sugrađana, pa sve više... a na kraju ih je bilo i nekoliko stotina.
Bilješke iz toga vremena kažu da su ljudi plesali bez prestanka i da je bilo sasvim očito da se žele zaustaviti, ali ne mogu. Plesali su sve dok im stopala nisu prokrvarila, pa i onda, a mnogi su se srušili i umrli od iscrpljenosti, srčanog udara ili drugih posljedica višednevnog fizičkog napora. Koliko je ljudi doista umrlo nije poznato, a incident je dobio ime "plesna kuga".
Gradske vlasti isprva su pokušale neobičan problem riješiti još neobičnijom metodom. Liječnici su vjerovali da je riječ o posljedici „pregrijane krvi“, jasno, pijavice. A kad ni to nije imalo uspjeha, zaključili su da će plesačima pomoći ako nastave plesati dok se ne izliječe - pa su angažirali glazbenike i postavili pozornice.
Kada ni to nije imalo učinka, okrenuli su se molitvi. Sumnjalo se, naravno i da su ih zaposjeli demoni, ali nema dokaza da je u grad dolazio egzorcist. Ali oni koji nisu prestali plesati ni nekoliko mjeseci od početka ove neobične epidemije, odvedeni su najzad u svetište svetog Vida, zaštitnika epileptičara koji bi trebao zato znati s nekontroliranim trzajima i pokretima.
Epidemija koja je započela u svibnju u rujnu je prestala, ali do danas se ne može sa sigurnošću reći što ju je uzrokovalo. U 16. stoljeću mnogi su vjerovali da je riječ o božjoj kazni ili spomenutim demonima. Kasnije se kao moguće objašnjenje smatralo otrovanje ergotom, gljivicom koja raste na raži i može izazvati halucinacije, grčeve i druge neurološke simptome, piše Punkufer.
Ipak, ta teorija ne objašnjava uvjerljivo višednevno kolektivno plesanje stotina ljudi. Spominjale su se i različite neurološke bolesti, ali nijedna se u potpunosti ne uklapa u opis događaja. Danas je među stručnjacima najprihvaćenija teorija o masovnom psihogenom poremećaju, odnosno svojevrsnoj kolektivnoj histeriji.
Strasbourg je tada bio pogođen glađu, siromaštvom, bolestima, poplavama, ekstremnim vremenskim uvjetima, društvenim nemirima i vjerskim strahovima. Stanovnici su živjeli pod golemim stresom, a vjerovanje da sveti Vid može kazniti ljude prisiljavajući ih na ples moglo je dodatno oblikovati način na koji se psihološka patnja manifestirala.
Zato povjesničari smatraju da ovu neobičnu epidemiju ne treba promatrati samo kroz današnju medicinu. Za ljude iz Strasbourga 1518. godine bolest, grijeh, nadnaravno i fizičko zdravlje bili su mnogo čvršće povezani nego što su danas. No plesna kuga i dalje ostaje bez konačnog i jednoznačnog odgovora.