Jedna od najboljih stvari kod senfa, osim što odlično ide gotovo uz sve, jest činjenica da ga ljudi proizvode i jedu već tisućama godina. Za razliku od današnjih ljubitelja senfa, stanovnici antičke Grčke i Rima nisu mogli samo otići u trgovinu i kupiti staklenku – sjemenke gorušice morali su samljeti sami. A upravo je domaća priprema možda i najbolji način da dobijemo kvalitetan delikatesni senf, punog okusa i prilagođen vlastitom ukusu, piše miss gastro.
Za domaći senf potrebna su samo 4 sastojka
Bilo da ste ljubitelj senfa sa sjemenkama gorušice ili glatkog dijon senfa, domaća verzija može biti ukusnija, a često i povoljnija od kupovne. Još bolje, priprema je prilično jednostavna, a za odličan domaći senf potrebna su samo 4 osnovna sastojka: sjemenke gorušice, med, ocat i sol. Trebat će ti još i blender velike brzine/snage i malo strpljenja.
Tajna je u sjemenkama gorušice
Sitne, aromatične smeđe sjemenke gorušice najprije se namaču u octu po izboru, zajedno sa soli. Ocat i sol pritom pomažu očuvati karakterističan, intenzivan okus sjemenki.
Nakon što odstoje dan ili dva u hladnjaku, sve se zajedno izmiksa u blenderu dok ne dobijete glatki ili lagano zrnati senf, ovisno o tome kakvu teksturu želimo.
Nemoj se zabrinuti ako ti domaći senf u početku bude djelovao previše gorak ili oštar. To je normalno. Nakon tjedan ili dva stajanja u hladnjaku, intenzivna gorčina će se ublažiti, a okus će postati izražen, pikantan i ugodno kiselkast – upravo ono što očekujemo od dobrog delikatesnog senfa.
Sami biramo koliko će domaći senf biti ljut
Jedna od najvećih prednosti pripreme domaćeg senfa je mogućnost da sami kreiramo okus koji u trgovini možda nećemo pronaći. Za klasični delikatesni senf najčešće se koriste smeđe sjemenke gorušice, no možemo kombinirati različite vrste. Općenito vrijedi pravilo – što su sjemenke tamnije, senf će biti intenzivniji i ljući.
Za one koji preferiraju blaži senf, kakav odlično ide primjerice uz coleslaw salatu, možemo pomiješati bijele i smeđe sjemenke. Ljubitelji ljutog senfa mogu kombinirati smeđe i crne sjemenke. Crne su najljuće i najizraženije, dok su smeđe pikantnije od bijelih, ali blaže od crnih.
I ocat mijenja okus senfa
Nakon odabira sjemenki, na red dolazi ocat, a i njegov izbor može značajno promijeniti konačni okus. Evo nekoliko ideja:
- Bijeli vinski ocat odličan je za delikatesni senf, osobito za one koji vole dijon senf. Dat će mu izraženu kiselost, ali i laganu slatkoću.
- Crveni vinski ocat stvorit će dublji i voćniji okus, a senfu može dati i ružičastu boju.
- Za nešto slađi, ali istovremeno pikantan okus odličan je jabučni ocat, koji se posebno dobro slaže s medom, češnjakom ili kombinacijom oba sastojka.
U nekim receptima koriste se i pivo ili obična voda, no ocat je ključan za očuvanje okusa senfa i sprječavanje njegova gubitka tijekom stajanja.
Dodaj začine po želji za domaći senf baš po tvome ukusu
Prije nego što senf izmiksamo do željene teksture, možemo mu dodati i različito začinsko bilje i suhe začine.
Za klasičan delikatesni okus dobro će poslužiti kurkuma i muškatni oraščić, a možemo dodati i druge popularne dodatke poput sitno nasjeckanog luka u prahu, svježe mljevenog crnog papra ili estragona.
Upravo je mogućnost kombiniranja sastojaka ono što domaći senf čini zanimljivim – možemo ga napraviti blagim, ljutim, slatkastim, aromatičnim ili izrazito pikantnim, ovisno o tome uz što ga planiramo poslužiti, piše miss gastro.
Iako domaći senf tehnički nije proizvod stabilan na sobnoj temperaturi, u dobro zatvorenoj posudi i uz čuvanje u hladnjaku može trajati do godinu dana.