Jedna od najkontroverznijih, ali i najfascinantnijih figura europske povijesti, koji je na neočekivan način ušao u pop-kulturu, poginuo je upravo na današnji dan, davne 1476. godine. Njegovo ime svi znaju, ali stvarna je priča o njegovom životu isprepletena je s mitovima i legendama koje su se oko njega isprele. Riječ je o knezu Vladu III., poznatijem kao - Drakula.
Vlad III., iako se često naziva grofom, zapravo bio je knez koji je vladao rumunjskom pokrajinom Vlaškom u tri navrata sredinom 15. stoljeća. Dok ga u Rumunjskoj mnogi i danas slave kao nacionalnog heroja, branitelja kršćanstva koji se hrabro suprotstavio nadirućem Osmanskom Carstvu, ostatak svijeta poznaje ga pod dva zloglasna imena: Vlad Țepeș (Nabijač) i Drakula. Njegova vladavina bila je sinonim za teror, a njegova omiljena metoda egzekucije – nabijanje na kolac – postala je jeziv simbol njegove surovosti. Ipak, stvarni užasi njegove vladavine blijede u usporedbi s legendom koju su stvorili, onom o besmrtnom vampiru koji stoljećima vlada iz sjene i utjelovljuje iskonski strah od tame. Priča o Vladu Drakuli priča je o tome kako se povijesna istina, ma koliko brutalna bila, može preobraziti u mit koji nadilazi vrijeme i prostor.
Rođen oko 1431., Vladov je život bio obilježen okrutnošću. Njegov otac, Vlad II., bio je član Reda Zmaja, zbog čega je dobio nadimak "Dracul" (Zmaj), a Vlad III. postao je "Dracula" (sin Zmaja). Ključno razdoblje njegova života bile su godine koje je proveo politički talac na osmanskom dvoru, gdje je svjedočio brutalnosti, naučio se metodi nabijanja na kolac i naučio koristiti strah kao oružje. Kada se 1456. vratio na vlast u Vlaškoj, započeo je vladavinu terora kako bi centralizirao moć i eliminirao suparnike.
Njegov nadimak "Țepeș" (Nabijač) proizašao je iz njegove omiljene metode egzekucije, a najjeziviji primjer njegove surovosti je "šuma nabijenih", prizor više od 20.000 nabijenih turskih zarobljenika kojim je navodno šokirao i njegovog suparnika, samog osmanskog sultana Mehmeda II. Nakon što je poginuo u borbi 1476., njegova glava poslana je sultanu kao dokaz smrti, no tu mu nije bio kraj. Ubrzo su se u njemačkim zemljama počeli tiskati pamfleti s pretjeranim pričama o njegovim zvjerstvima – poput one da je objedovao okružen umirućima i umakao kruh u njihovu krv – a koje su stvorile sliku demonskog čudovišta koja će postati temelj za njegovu kasniju transformaciju u vampira koji preživljava pijući krv.
Gotovo 400 godina Vladova je priča tinjala u povijesnim zapisima i jezivim pamfletima, sve dok na nju nije naišao irski pisac Bram Stoker. Iako nikada nije posjetio Rumunjsku, Stoker je tijekom istraživanja za svoj novi roman u britanskim knjižnicama naišao na ime "Dracula" i bio je opčinjen njegovom poviješću i dvostrukim značenjem (sin Zmaja/sin Vraga). U knjizi o Vlaškoj čitao je o okrutnom vladaru i njegovim metodama te je odlučio spojiti tu krvavu povijesnu reputaciju s elementima istočnoeuropskog folklora o vampirima i nemrtvima.
a.Rezultat je bio gotički horor roman "Drakula", objavljen 1897. godine, koji je zauvijek promijenio popularnu kulturu. Stokerov grof Drakula nije bio vjerni prikaz povijesnog Vlada, već karizmatični, aristokratski i zavodljivi besmrtnik, čudovište koje je utjelovilo viktorijanske strahove od stranaca, ali i seksualnosti. Stoker je iskoristio povijesnu podlogu kako bi svom liku dao dozu autentičnosti, ali je stvorio potpuno novu mitologiju koja je postala mnogo poznatija od stvarne osobe koja ga je inspirira.
Stokerov roman pokrenuo je lavinu koja se više nije mogla zaustaviti, a Drakula je postao arhetipski vampir i najčešće portretirani lik u povijesti filma. Njegova filmska karijera započela je neslužbenom, ali vizualno upečatljivom adaptacijom, njemačkim nijemim filmom "Nosferatu" (1922.), koji ga je prikazao kao štakoroliko čudovište iz sjene. Ipak, kultni status i besmrtnu sliku stvorio je mađarski glumac Bela Lugosi u hollywoodskom filmu "Dracula" iz 1931. godine. Njegov elegantni plašt, zalizana kosa i hipnotički istočnoeuropski naglasak postali su vizualni predložak za gotovo sve buduće prikaze vampira.
Tijekom desetljeća, Drakula se neprestano mijenjao. U filmovima britanskog studija Hammer, glumac Christopher Lee dao mu je opasniju, fizički impozantniju i erotičniju notu, pretvarajući ga u predatora plemićkih manira. Francis Ford Coppola ga je u svom filmu "Bram Stokerov Drakula" (1992.) prikazao kao tragičnog anti-junaka, ratnika koji se iz ljubavi i boli okreće protiv Boga, a maestralna izvedba Garyja Oldmana u tom filmu ušla je u glumačke anale. Drakula je tijekom godina poprimio nebrojene oblike, bio je prikazan kao nezaustavljivo zlo, romantični ljubavnik, pa čak i komični lik, kao u animiranom serijalu "Hotel Transilvanija" ili kao Count von Count u dječjoj emisiji "Ulica Sezam". Njegov utjecaj proširio se na sve medije, od stripova i kazališnih predstava do kultnog serijala videoigara Castlevania, gdje je predstavljen kao moćni, kompleksni negativac.
Vlad Drakula tako danas živi dvostrukim životom. U Rumunjskoj je i dalje složena povijesna ličnost, vladar čija se brutalnost opravdava borbom za opstanak nacije. U ostatku svijeta, on je besmrtni grof, vječni simbol horora i nepresušna inspiracija. Njegova priča fascinantan je primjer kako se povijest, folklor i mašta mogu ispreplesti, stvoriti legendu koja je nadživjela čovjeka od krvi i mesa i postala moćnija i prepoznatljivija od povijesne stvarnosti.