Tiskarstvo i nakladništvo su u Mostaru prisutni već 150 godina

U organizaciji HAZU-a u BiH, 21. lipnja održat će se znanstveno-stručni simpozij u povodu 150. obljetnice tiskarstva i nakladništva u Mostaru. Tim povodom razgovarali smo s akademikom Šimunom Musom, profesorom emeritusom.

Večernji list: Ove se godine obilježava 150. godišnjica prve hrvatske tiskare u BiH, osnovane u Mostaru 1872. godine. Što biste mogli reći o njezinoj važnosti u razvoju kulture BiH, posebice u tiskarstvu i nakladništvu?

- Sve od fra Matije Divkovića (1563. - 1631.) franjevci su, kao humanistički obrazovani i tada jedini sustavno školovani ljudi među Hrvatima u BiH, više puta pokušavali utemeljiti tiskaru imajući u vidu važnost knjige za pojedinca i društvo, ali im tu nakanu nisu dopuštale ostvariti turske vlasti. Dolaskom vezira Topal Šerif-paše na čelo Bosanskoga vilajeta (1861. - 1869.) donesen je Ustavni zakon koji, između ostaloga, podrazumijeva i reformu obrazovanja, na temelju čega je i omogućena uspostava tiskarske djelatnosti. Naime, poslije osnutka Sopranove pečatnje (tiskare) 1866. u Sarajevu, koja ubrzo (po naredbi paše) postaje Vilajetska štamparija u kojoj izlaze prve novine i službeni list "Bosna", osniva se i u Mostaru Tiskara katoličkog poslanstva u Hercegovini (Typhographia Missionis Catholicae in Hercegovina) 1872. koju vodi Frano Milićević kao njezin utemeljitelj, ravnatelj i glavni urednik, o čemu mogu poslije nešto više reći. Fra (don) Frano Milićević, kao veliki zaslužnik motiviran hrvatskim preporodom, a nošen vjerom i domoljubljem, odlučno udara temelje tiskarstvu, nakladništvu, novinsko-publicističkom radu, tako da je Mostar koncem 19. stoljeća, kako pišu kroničari, postao jednim od važnijih tiskarsko-nakladničkih središta na Balkanu.

Večernji list: Kako je bio moguć taj epohalni pothvat u tadašnjim uvjetima posvemašnje zaostalosti?

- Poslije Bečkih ratova (1683. - 1699.) Osmansko je Carstvo jako oslabjelo, pa svi sultanovi pokušaji da raznim mjerama, poticajima i represijama, kao i reformama ojača svoje carstvo, ostali su bezuspješni. Turska vlast sve više slabi, da bi u 19. stoljeću doživjela konačnu propast (1878.) uspostavom austrougarske uprave. Temeljeći se na novim kapitalističkim načelima, premda uvodi brojne protunarodne mjere, nova vlast pokazuje i znatne oblike napretka na gospodarskome i kulturnome području. Tako se polovinom 19. st. počinju graditi mostovi, ceste, podižu se škole, knjižnice, nacionalne i kulturne ustanove, osnivaju banke i trgovine, a, što je posebno važno, u to doba počinje s radom, kako je već rečeno, i prva tiskara - Tiskara katoličkoga poslanstva u Hercegovini (1872.). Takvi dosezi otvorit će i nove razvojne perspektive te će novopridošla buržoaska vlast sustavno intenzivirati život na svim poljima.

Večernji list: Tko se u tom kulturnom djelovanju posebno ističe?

- U cjelini gledano, nositelji toga novog života bili su hrvatski preporoditelji, odabrani fratri obrazovani u krilu zapadne Europe, politički zreli i sebe svjesni, a dobro povezani s onodobnim gibanjima, posebno preporodnim prilikama u Hrvatskoj koji u nacionalnome zanosu, redovničkoj požrtvovnosti, ustrajno i odlučno vode svoj narod u BiH na put duhovnog i tvarnoga dobra, počevši od prosvjete i kulture do socio-ekonomskoga napretka. Ponovno ističem kako je važno za razvoj kulture toga doba, osobito u Mostaru i Hercegovini, djelovanje Frane Milićevića, jednoga od preporodnih čelnika. (Milićević je rođen 10. listopada 1835. u Brotnju, u Donjem Velikom Ograđeniku. Nakon završenog sjemeništa, odlazi u Italiju studirati filozofiju i bogosloviju, a po povratku sa studija kratko je vrijeme bio i u Dubrovniku u Samostanu Male braće, odakle ga je franjevačko starješinstvo pozvalo u Hercegovinu gdje je proboravio nekoliko godina do prvoga odlaska na dužnost u Dalmaciju, odakle se vratio 1871.) On je jedna od najvažnijih osoba u 2. polovini 19. st. koja se posvetila osobito tiskarstvu, nakladništvu i novinarstvu, ali i prosvjeti, jezikoslovlju, književnosti i brojnim drugim preporodnim ciljevima.

Večernji list: Što je bilo s tiskarstvom u BiH do toga vremena?

- U BiH je osnovana prva tiskara 1529. nedaleko od Goražda, a njezin je utemeljitelj bio Božidar Goraždanin, nadstojnik mjesnoga manastira sv. Đorđa. Ta je tiskara radila vrlo kratko - samo do 1531. Nakon toga tek je u 17. stoljeću fra Matija Divković nastojao osnovati tiskaru u Bosni, ali sve njegove namjere ostale su bezuspješne. I narodni preporoditelj Ivan Franjo Jukić, ponesen idejom romantizma i važnošću hrvatskoga narodnog preporoda, također je pokušavao osnovati tiskaru kako bi brže širio kulturu i nacionalno osvješćivanje u narodu. Ali i taj su pokušaj onemogućile turske vlasti. I fra Grgo Martić uzaludno je nastojao ostvariti tu zamisao. Međutim, dolaskom novoga vezira Topal Šerif-paše na čelo Bosanskoga vilajeta (1861. - 1869.) donesen je novi Ustavni zakon koji je napokon reformirao obrazovanje i pravosuđe, a time je dopušteno i osnivanje tiskara. Naime, novi vezir pozvao je iz Zemuna tiskara Sopranija koji je 1866. u Dugom sokaku u Sarajevu otvorio tiskaru zvanu Sopranova pečatnja. Ona je, po naredbi paše, iste godine postala Vilajetska štamparija u kojoj izlaze prve bh. novine "Bosanski vijestnik" (1866.), a potom i službeni list "Bosna". S obzirom na to da je bilo planirano da u uporabi budu hrvatski i turski jezik, trebalo je naći slagara i nabaviti turska slova. Ubrzo su iz Turske stigli i slagar i slova pa su glasila tiskana na oba jezika. Spomenute novine uređivao je Šaćir Kurtčehajić, a među prvim knjigama tiskan je "Početni zemljopis" fra Grge Martića. Ta tiskara radila je do propasti turske vlasti.

Večernji list: Možete li navesti glavne značajke mostarske tiskare? Kako je došlo do njezina osnutka i tko su bili glavni akteri?

- Tiskara katoličkog poslanstva u Hercegovini (Typhographia Missionis Catholicae in Hercegovina), osnovana u Mostaru 1872., prva je hrvatska tiskara u BiH. Ove godine obilježava se 150 godina od njezina osnutka - jubilej vrijedan pozornosti. Prema istraživačima, poticajem biskupa Vujičića na osnivanje Književnoga društva redovnika sv. Frane u državi bosanskoj, fra Grgo Martić obratio se biskupu Kraljeviću koji je tu ideju prihvatio i 16. studenoga 1868. odgovorio: "Ja bih htio uvesti ovde tipografiju. Ovdje bi bilo misto bivših ova rezidencija dosta prostrana. Ima ovdje jedan fratar koji bi mogao biti direktor iste..." Tada se prvi put spominje nakana osnutka tiskare, a što će se uskoro i ostvariti. U dogovoru s redodržavnikom fra Petrom Kordićem te znamenitim piscem i preporoditeljem fra Petrom Bakulom, a prije toga s Milićevićem, Kraljević je u franjevačkoj zajednici planirao osnovati tiskaru koja bi omogućila bolji rad školstva i napredak kulture uopće. Da je Frano Milićević o tiskarstvu razmišljao prije svih u Hercegovini i da je zapravo bio inicijator i kreator pokretanja tiskare kao preduvjeta za uspješan kulturno-prosvjetni rad, u svom Schematismusu svjedoči Petar Bakula, suvremenik i Franin suradnik.

Večernji list: Što biste rekli o početku rada tiskare?

- Nakon povratka u Mostar 1871., Milićević je počeo s pripremama za nabavu i rad tiskare te je iste godine otišao na obuku u Zadar kod tiskara Spiridona Artala. Poslije okončanja svih pripremnih radnji i pribavljanjem novca, tiskara je na zahtjev biskupa Kraljevića naručena iz Beča, a isporučena iste 1871. godine. Kada je tiskara došla u Mostar u ožujku 1872., odmah su je zaplijenile turske carinske vlasti. Nakon upornih molbi konzula Relje i biskupa Kraljevića, Carigrad je dao potvrdu za rad uz nekoliko uvjeta: svaki put po tiskanju knjige ili lista jedan primjerak treba dostaviti u Carigrad, Carskoj biblioteci, zatim, obvezno prije tiskanja vlast mora prekontrolirati pripremljeni materijal. Nakon ispunjenja ovih uvjeta, tiskara je dopremljena u Vukodol, u biskupsku rezidenciju, u prostorije Pučke učione. Djeluje pod nazivom Tiskara katoličkog poslanstva u Hercegovini (Typhographia Missionis Catholicae in Hercegovina). Ravnatelj, odgovorni urednik i glavni urednik bio je Frano Milićević, a pomagali su mu časna sestra Klotilda Skamperle, Marko Šešelj, tipograf Josip Depolo i prvi šegrt Ivan Šimunović te u nabavi materijala za tisak fra Grgo Gavran i fra Martin Ljubić. Mostarski biskup fra Anđeo Kraljević vršio je nadzor nad tiskarom sve do 1876. U prvoj godini rada objavljeni su: "Pravopis za nižje učione katoličke u Hercegovini" Frane Milićevića, "Schematismus franjevački" fra Petra Bakule te Milićevićev kalendar "Mladi Hercegovac". Zbog toga što te knjige nisu zadovoljavale grafičkom kvalitetom, posebice su slova bila loša, novi dio opreme naručen je u Trstu. Poslije obnove tiskara je radila kvalitetnije, a za ono doba i po kvantiteti bila je na zavidnoj razini; posao nisu objavljivali samo Hrvati nego i pripadnici drugih naroda.

Večernji list: Važnost tiskare i njezina utemeljitelja?

- U razdoblju svoga djelovanja tiskara je nekoliko puta mijenjala naziv, a te izmjene na određen način pokazuju Milićevićev odnos prema tiskari, redovničkoj franjevačkoj zajednici i crkvenim vlastima uopće, pa i prema državnim vlastima: Tiskara katoličkog poslanstva u Hercegovini, Franjevačka tiskara, Franjevačka pečatnica, Tiskara fra Frane Milićevića, Tiskara don Frane Milićevića, Brzotisak don Frane Milićevića, Tiskara "Glas Hercegovca", Hrvatska dionička tiskara. Zna li se brojnost autora i čitateljstva, zatim tehnička razina strojeva te ograničenost kvalitetom i količinom tiskarskoga materijala, Milićevićevo je tiskarstvo bilo iznenađujuće uspješno. Doista je impresivan njegov entuzijazam, kao i ustrajnost i hrabrost koji su mu, i kada je ostao sam, napušten i od subraće, omogućili stvaranje velikoga djela. Upravo tim djelom postavljeni su temelji kulture i prosvjete u Hercegovini. Milićević, kao "apostol hrvatstva i čelik karakter", kako je napisao Đuro Džamonja na spomen-ploči na groblju Šoinovac u Mostaru, svojom je tiskarom i ukupnim djelovanjem potaknuo i omogućio i buđenje izdavačke, novinske, književne, publicističke, pedagoške, pa i političke i sveopće kulturne djelatnosti u Hercegovini. Zahvaljujući njemu Mostar je na prijelazu stoljeća postao poznato kulturno središte ne samo u BiH nego, kako je spomenuto, i na Balkanu. I još nešto: to je prva tiskara u BiH koja je imala radnička pravila (tarifu - Pravila za tiskaru don Frane Milićevića u Mostaru) i u kojoj su radni odnosi uređeni prema zapadnoeuropskim načelima. Grafičari su, inače, kao obrazovani radnici prednjačili u stjecanju i očuvanju radničkih prava i isticali se u organiziranju radničkih i sindikalnih akcija. Zbog Franine stručnosti, korektnosti, dobronamjernosti i otvorena duha, tiskara mu je bila omiljenom školom mnogih grafičara, ne samo katolika nego i muslimana te pravoslavaca, u čemu se slažu proučavatelji njegova djela.

Večernji list: Što biste rekli o njegovu novinskom radu?

- Milićević je pokretač i urednik prvih hrvatskih novina u BiH ("Hercegovački bosiljak", 1883./84., "Novi hercegovački bosiljak", 1884./85., "Glas Hercegovca", 1885. - 1896. i, spomenimo "Osvit" 1898. - 1907., čiji je urednik, istina, njegov sinovac Ivan Aziz, ali je i taj list izravan ishod Franina tiskarstva i njegova novinstva, političke orijentacije i njegova sveukupna duhovnoga djelovanja). Uz to, Milićević je i autor prvih udžbenika i priručnika, nekoliko pjesama, kao i radova s povijesnim, etnološkim i političkim sadržajem. Piše i uređuje i prve kalendare zanimljiva i poučna sadržaja, a i njegovo katehetsko štivo bilo je vrlo važno u vjerskom i obrazovnom smislu. Svojim cjelokupnim djelom Milićević je presudno obilježio hrvatsko narodnopreporodno razdoblje.