Zvonimir Perko

Neusporediv je s ostalim umjetnicima, njegova djela su jedinstvena i prepoznatljiva

10.04.2017.
u 09:18
Pogledaj originalni članak

Čim sam stigao pred njegovu kuću, okruženu prelijepim zelenim travnjacima, osjetih miris cvijeća i njihanje grana visokog drveća. Procvjetale trešnje i nabujalo zelenilo trave skrivali su od radoznalih pogleda staru kamenu kuću. Blaženi mir “remetilo” je zujanje pčela i cvrkutanje ptica. Pomislih, tu u toj tišini, moglo bi se reći netaknutoj prirodnoj ljepoti, Đona crpi i snagu, ali i inspiraciju za svoja umjetnička djela. Zapravo, u toj kući u širokobriješkom selu Dobrkovići tražio sam i našao darovitog, ali i iznimno uspješnog, slikara Zvonimira Perku, prijateljima poznatijeg kao Đona.

“Ma lijepo je ovo sve oko mene, ali ja crpim ideje iz svoje nutrine”, demantira me Đona kojeg sam zatekao pred slikom Meštrovićeva Indijanca s kopljem.

“Enciklopedija s ovom slikom stalno je otvorena na mom stolu i gledam je svaki dan. Tražim detalje i uživam u njoj, ponekad i satima”, objašnjava Perko.

Urođena sklonost

Još kao pučkoškolac, Zvonimir je pokazivao raskoš svog urođenog dara koji ga je daleko odvajao od prosječnosti. To je primijetio njegov profesor, pokojni Jerko Bakula, po čijem je nagovoru i upisao Školu za primijenjene umjetnosti u Sarajevu, koju je završio 1973. godine. Prva tri razreda bio je na kiparskom odjelu, a u četvrtom je, stjecajem okolnosti, morao prijeći na slikarski odjel na kojemu je i diplomirao.

Danas Perkini radovi krase mnoge sakralne objekte, a stotine njegovih slika dio su dekora ureda i stanova, kako u BiH tako i Hrvatskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Kanadi, Americi… Točnije, ima ih po cijeloj kugli zemaljskoj.

“Ma ne znam koliko sam ih do sada uradio. Vjerojatno tisuću. Možda više”, objašnjava Perko. Svaka prostorija je krcata Zvonimirovim radovima. Zidovi su pretrpani slikama, ima ih na podu, u ormaru, ali i na štafelaju. Boje i likovi, točnije elementi, nesvakidašnji su. Razlikuju se oni iz mlađih dana od ovih koji su nastali u posljednje vrijeme.

“Imao sam ranije jedno malo agresivnije razdoblje. Danas sam stabilan i imam nešto drugačiji pristup. Mene u slikama ne zanima kompozicija. Što slikam? Mene zanimaju figure, krug, trapez, trokut… Zanimaju me boje”, kaže.

“Izniman umjetnik. Odličan slikar i izniman kipar. Uvijek je svoj. Neusporediv s ostalim umjetnicima, točnije, njegova djela su jedinstvena i prepoznatljiva. Crta i modelira s lakoćom, a njegova lica nisu samo prikaz, ona odražavaju unutarnje stanje osobe. Javnost ga poznaje po slikama i kipovima, ali on je odličan kaligraf i crtač”, tvrdi umjetnički voditelj Franjevačke galerije fra Vendelin Karačić.

Kod Perke se ne naručuju slike. Sva njegova djela izričaj su osobnog duhovnog stanja i njegova izraza. Sve je kod njega neobično, a, opet, sve je toliko iskreno i spontano.

Voli svoje radove

“Dakle, ne znaš koliko trenutačno ovdje imaš slika”, pokušah smesti Đonu. “Znam svaku, i ove ovdje i one koje su diljem svijeta poznajem u dušu. Imam ih sve u glavi. A ovdje ih imah 201”, kaže Đona, a njega ne treba provjeravati, on govori iz duše, kao što i stvara svoja djela.

Koliko on voli svoje slike, najbolje pokazuje jedna zgoda kada mu je ugledni gospodarstvenik došao kupiti sliku, ponudivši mu kako bi kupio više slika ako bi mu ih dao jeftinije. Kada mu je Perko objasnio da bi za više slika tražio i veću cijenu, novopečeni gospodarstvenik ni danas to sebi nije mogao objasniti. Perko mu je, kako je i obećao, prodao jednu sliku. Zvonko od toga živi, a prodaja slika služi mu da fizički preživi, inače ih ljubomorno čuva, a ponekad i ponovno popravlja, dorađuje, kako reče.

Posebno je Đona ponosan na svoj rad “Propovijed sv. Nikole Tavelića” u crkvi u Dobrkovićima, što je njegov rad od ideje do realizacije. Zvonkov rad krasi i župnu crkvu u Kočerinu, intarzija u kamenu “Sv. Petar i Pavao”.

“Ovdje mi je posebno pomagao Ivica Zovko. Pomogao je i Ante Starčević, ali Ivanovi savjeti su mi pomogli realizirati ovo djelo”, naglašava Perko.

Tu su i dva rada u Masnoj Luci; intarzija u kamenu “Žrtva na Karmelu” i vitraji “Gospa Snježna”. Njegov rad su i stajališta u Sovićima te slike iza oltara, kao i mnoge druge.

Perko, kada se radi o uzorima, s punim poštovanjem govori o prof. Aliji Kučkaliću. Zvonku je predavao kiparstvo u umjetničkoj školi u Sarajevu. Sviđaju mu se i radovi Paula Gauguina, francuskog slikara i grafičara postimpresionizma i preteče simbolizma. Divi se radovima Henryja Spencera Moorea, engleskog kipara i umjetnika. Najpoznatiji je po monumentalnim apstraktnim brončanim skulpturama, koje su javno izložene u mnogim dijelovima svijeta. No, on je otok sam za sebe. •

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.