Ima jedna gora bajkovita. Gora vilovita. Jedna priča čarolijom ovjenčana. Pjesma jedna proćućena ljepotom i dragošću. Sve što kažeš, obistini se. Što zaboraviš, u san ti dođe. U javu se pretvori i snoviđenjem oživi. Tri bi dana na toj gori vile bile, na vilinskom jeziku besjedile. Tri bi puta vito kolo igrale, u kolo se hvatale, kolo plele, u krug kolo okretale. Kolale, tancale, sićan vezak vezle. Trećeg danka prije rane zore na planinu bi Žabu uzletjele. Vile zagorkinje, planinke. Dolazile, odlazile, jezdile, kolo vito zametale, vezle, plele, oplitale. S vilama u kolo hvatali se momci, sve jači od jačega, sve ljepši od ljepšega. Igralo kolo dragovito, snovito, čarobno, okićeno. Gora vilovita, bajkovita, bila gora ilirska. Bila zemlja ilirska. Zemlja Ilirija. Miješali se jezici ilirski, jezici vilinski, jezici zmijski. Iliri, Illyrioi, Illyrii, Liri, Delmati, Ardijejci, Plereji, Naresi, Manijci. Govorili na jezicima ilirskim, jezicima vilinskim, jezicima zmijskim. Kažeš li sabaium, sabaia, svi te razumiju.
Svi te razumiju
Pamet se probudi, a jezik razveze i riječi poteku. Kažeš li sybyne, mantia, boas, rhinor, svi te razumiju. Kažeš li delme, dalme, bosona, situla, svi te razumiju. Jezici ilirski, jezici vilinski, jezici zmijski goru bajkovitu kamenom ozidali, ogradili, omeđili, klancima, zidinama, međama, guvnima, humcima, stazama, gomilama. Vile u pregačama s vrha planine Žabe kamene gromade na goru vilovitu slagale i goru uzdizale. Kada je gora narasla na šest stotina lakata visine, vile prestale donositi kamenja s planine Žabe. Pri vrhu gore bajkovite bijaše izrađena velika kamena spilja Sprema-garm gdje su stanovali Iliri i njihova stada, njihovo blago. Bijaše ozidano i kameno prijestolje za kralja Bardila. Kada bi Bardil sjeo na kameno prijestolje u desnoj ruci držao je sybyne, a u lijevoj targ. To se obično dešavalo kada bi kralj ilirski donosio važne odluke za čitavo pleme Ilira. Goru bajkovitu Iliri su nazvali Mal-Glimak. Tako je nastao današnji Glimač. Sjedalo na kamenom prijestolju nazvali su Akmeneis-stol. U pradavna vremena brdo Glimač nisu posjećivale samo vile. U vrijeme velikih ratova i katastrofa anđeli su čuvali hrabre ratnike Ilire. Za zahvalnost Iliri su anđelima u živoj stijeni isklesali malu kapelicu u kojoj se nalaze dva križa, veći i manji, i oblik ljudske glave za koji kažu da je lik ilirskog vojskovođe koji se bori za svoj narod. Kapelica nosi naziv na ilirskom jeziku: Altari.
Opisujući bedeme i zidine smještene na brdu Glimač zašli smo u legende i mitove. Istočno od Glimča pruža se lanac brda pod nazivom Malokrn i Čelina. Kiklopske zidine na tome području starije su od antičke Mikene i od vremena koje je opisao Homer u svojim epovima Ilijadi i Odiseji. U posljednje vrijeme o ovim prapovijesnim lokalitetima pisali su povjesničar dr.sc. don Ivica Puljić i geolog istraživač dr.sc. Goran Glamuzina. Zanimljivo da istraživač Goran Glamuzina uspostavlja paralele između ovih prapovijesnih utvrda i poznatog megalitskog opservatorija i svetišta Kokino iz brončanog doba u Makedoniji koji je Američka svemirska agencija NASA uvrstila među najznačajnije drevne opservatorije u svijetu kao što je i lokalitet Stonehenge smješten u ravnici Salisbury u Engleskoj. Uz to ovaj lokalitet u Engleskoj uvršten je na UNESCO-v popis svjetske baštine. Grčke legende spominju da su megalitske zidine gradili jednooki kiklopi. Biblija spominje ljude divove koji su bili visoki i neobično snažni. Zašto ovo sve pišem? Spomenute prethistorijske lokalitete više sam puta posjećivao i nešto o tome pisao. Teško shvaćam kako su mogli nastati golemi kameni blokovi pravilnih oblika složeni u temelje građevina, jedni do drugih, i to na vrhuncima brda. Po mojoj procjeni ti blokovi su teški po više tona i mislim da ih ni jedna današnja dizalica ne bi mogla podići. Te kamene blokove sam viđao na Čelini i Malokrnu. Glimač manje poznajem. Promatrajući Glimač izdaleka, najbolje iz ptičje perspektive, zapažamo da ima oblik goleme pravilne piramide s oštrim vrhom.
Spomenik kulture u BiH
Prelijepu ovu goru smještenu s južne strane planine Žabe oblikovao je najveći, apsolutni umjetnik Bog. Njezine kamene kaskade i platoe izradile su ilirske gorštačke ruke i doradile umjetničke ruke klesara Ilira. Vodila ih je neka velika umna zamisao. U samom podnožju brda Glimač s njegove južne strane smjestila se prelijepa kamena crkva svete Ane koja potječe iz 1619. nikla na temeljima razrušene crkve iz turskih vremena. Ova katolička crkva je zaštićena i nacionalni je spomenik kulture u Bosni i Hercegovini. U srednjem vijeku majstori kamenoklesari dopremili su dva kamena bloka s brda Glimač i izradili stećak s monumentalnim uspravnim križem koji se nalazi u dvorištu crkve Gospina Uznesenja na Nebo. Jedan je to od najljepših stećaka u Hercegovini.