U Posavini, gdje rijeka Sava tiho razdvaja, ali još snažnije povezuje ljude i običaje sa svoje desne i lijeve obale, osobito glazba ima duboke i snažne zajedničke korijene. Ona se u posavskom podneblju ne uči samo iz nota, prenosi se srcem, s koljena na koljeno, u obiteljima, na sijelima i svečanostima. U tim zvucima žica mladih svirača živi prošlost, ali i budućnost posavskoga kraja. Njeguje se s puno ljubavi, pa se s pravom može potvrditi, budućnost glazbene tradicije nije upitna. Tamburaška glazba odavno je prešla granice rijeke Save i postala tako nevidljivi most spajanja jednog naroda, zajedničke tradicije, običaja. Nije rijetkost vidjeti djecu i mlade kako s ponosom biraju tamburicu u Glazbenoj školi Oraše ili u brojnim glazbenim sekcijama, svjesni da u rukama drže dio vlastitog identiteta.
Glazbena škola Orašja
Posljednjih godina sve je više mladih koji žele učiti zasvirati šargiju i violinu, no popularnost bilježi i tamburica, ali na način koji podrazumijeva ne sam sviranje po sluhu već zahtjeva orkestralnu organizaciju. Sviranje tamburice uči se u glazbenom odjelu Osnovne škole u Orašju, koja s ponosom nosi više od 50 godina glazbene tradicije. Uz tamburaški, djeluju još klavirski i odjel violine, s upisanih 60 učenika. - Trudimo se biti inovativni, ponuditi razne edukativne glazbene sadržaje, pratiti trendove, prepoznati njihove talente i poticati naprijed, prije svega vlastitim primjerom. Mladi su veliki potencijal, a imamo i sedam nastavnika koji ih predano educiraju u Glazbenoj školi. Nastavnik Željko prenosi svoje znanje u sviranju tambure, Matea predaje violinu te pet nastavnika koji predaju klavir i ostale predmet - objašnjava za portal Večernjeg lista BiH Marija Nedić, voditeljica glazbenog odjela OŠ Orašje.
Poseban iskorak napravljen je osnivanjem Tamburaškog orkestra pri Ansamblu Raščica u franjevačkom samostanu u Tolisi, koji s puno predanosti vodi profesorica Magdalena Mišković. Takav rad zahtijeva i pomoć profesionalnih glazbenika Hrvatske koji rado pomažu usavršavanje oraških mladih zaljubljenika u žičane instrumente. - Rad s vrhunskim profesionalcima koji su nastupali na svjetskim pozornicama je privilegij, a na djeci i mladima je da ga iskoriste i budu ustrajni na putu do svoje glazbene karijere - smatraju sestre Marija i Magdalena, koje su velika snaga u glazbenom promicanju Posavine, piše portal Večernjeg lista BiH. - U župi Tolisa uvijek je bilo dobrih tamburaša, ali došli smo do točke kada smo napravili još nešto više pa sam zapravo na nagovor sestre Marije organizirala rad Tamburaškog orkestra koji ima 17 članova. Sakupili smo tamburice koje posjeduje samostan Tolisa, nešto posudili iz župe Zovik, a pomogla je i županijska Vlada kupnjom desetak tambura i sada odlično funkcioniramo i sviramo. Uz dodatne radionice s vrhunskim sviračima tamburice imat ćemo odličan orkestar - smatra prof. Mišković.
Mladi uče od najboljih
Potencijala je mnogo i radionice su važne kako za učenje tako i daljnji glazbeni razvoj. - Vrlo su važne zato što, uz nastavnike koji ovdje rade s tamburašima, dovedemo vrhunske profesionalce, renomirane glazbenike koji nesebično prenose svoje znanje mladim naraštajima kako bi napredovali u svojem radu - kaže Magdalena Mišković, predsjednica udruge Ansambla Raščica. Među njima se ističe Zlatko Galik, član Hrvatskog društva tamburaških pedagoga, koji je svojim bogatim iskustvom i pristupom nadahnuo brojne mlade svirače. - Meni je čast što mogu pomoći ovoj djeci u radu koja su jako dobro prihvatila edukaciju. Cilj ovoga je da unaprijedimo njihovu tehniku sviranja i doista su sve upijali, kako početnici tako i stariji, od pravilnog držanja tambure, lijeve i desne ruke, trzalice, samog poznavanja glazbenog teksta - objašnjava Galik.
Članovi Tamburaškog orkestra iznimno su talentirani, upijaju znanje i Galik je siguran u njihov napredak. Polaznici radionice ne skrivaju radost što mogu učiti svirati neke od žičanih instrumenata i učiti od najboljih. Gimnazijalcu Ivi Abramoviću iz Orašja u Tamburaškom orkestru je dodijeljen kontrabas i iznimno je zadovoljan edukacijom na radionici. - Druženje, učenje i naše zajedništvo najveća su vrednota naših okupljanja, a radionice s gostima iz Hrvatske još razina više - kaže Abramović. Dvije godine je u orkestru i Marija Dominković. Također se raduje što je dio glazbenog tima. Osmijesi na licima i ostalih članova Tamburaškog orkestra, jedinog na širem prostoru Posavine, govorili su više od riječi. Bila je to poruka: dok god u Posavini mladi prsti sviraju njezine žice, ravnica ima svoju melodiju, a tradicija živi snažna i ponosna kao i ljudi koji je čuvaju.