Prije nekoliko dana predsjednik HAZU-a BiH, akademik Mladen Bevanda obavijestio nas je da je akademski slikar fra Perica Vidić darovao Hrvatskom leksikografskom institutu BiH 20 svojih slika koje se trebaju prodati, kao pomoć za rješavanje financijskih teškoća u kojima se našao ovaj Institut te da bi se mogao dovršiti i tiskati treći svezak Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine.
Ovakva nas je gesta obradovala iz više razloga. Naime, on je prva osoba koja je uopće od vlastita dobra izdvojila takvu vrijednost za dovršenje drugog velikog kulturološkog dobra Hrvatske enciklopedije BiH. Na ovaj je način kao vrhunski intelektualac prepoznao vrijednost Hrvatske enciklopedije BiH te zaista brojem od 20 slika učinio tako bogat dar da zavrjeđuje ne samo javnu zahvalnost, što na ovaj način i činimo, nego iskazuje poštovanje i pozornost drugoj književno-publicističkoj grani umjetnosti. Ovako kao svećenik potvrđuje vjekovnu sklonost franjevaca umjetnosti i znanosti uopće. To je u suglasju ne samo s franjevačkom baštinom nego i filozofijom življenja posvećenoj ne samo transcendentnom nego i životnom, stavljajući sve to u misiju koju nose ne samo u životu nego i odgoju, a sve utemeljeno na spisima sv. Franje. Kao priznati likovni stvaratelj, osjenčen je javnom pozornosti, a ima ih među franjevcima zaista mnogo po cijelom svijetu, koji životom i djelovanjem potvrđuju svoje poslanje i misiju.
Kao slikar i angažirani kulturni djelatnik u mnogim aktivnostima, red je da se podsjetimo ne samo na životopis nego i na njegovo slikarsko djelo. Kao redovitom članu ANU-a BiH, izrađena je i tiskana u nakladi ove ustanove jedna od brojnih monografija posvećena slikarskom opusu pod naslovom "Perica Vidić u slavu prirode" 2018. godine. Nakladnik je posvetio veliku pozornost ovom djelu ne samo s estetsko-grafičkog stajališta nego i angažmanom velikog broja možda ponajboljih likovno-povijesnih i književnih stvaratelja da pisanom riječju čitatelju približe njegov neobično darovit estetski izražen i likovno bogat opus. Vidjeli smo mnoge monografije slikara, ali sadržajem, opremom i grafičkim oblikovanjem spada među najbolje. Pisanom riječju knjigu su obogatili: Mile Stojić, Mirko Marjanović, Snježana Mutapčić, Tonko Maroević, Azra Begić, Sadudin Musabegović Branka Hlevnjak, Ibrahim Krzović, Leona Sabolek, Vefik Hadžismailović, Slavko Marojević i Jovan Dimitrijević.
Rođen je 7. kolovoza 1937. godine u Sarajevu, na Bistriku. Njegovi roditelji, Jozo i Mara, rodom su iz Čapljine. Iz najranijeg pučkog školovanja pokazao je dar za crtanje i slikanje. Godine 1950. upisuje se u klasičnu gimnaziju u Visokom, a 1957. stupa u franjevački novicijat u Kraljevoj Sutjesci. Nakon treće godine studija teologije i filozofije odlazi u Livno, samostan Goricu gdje radi u atelijeru velikog slikara Gabrijela Jurkića gdje prima poduke, sluša ga i divi mu se. Prema njegovim riječima njegove slike ga prosto opijaju, njegova osoba opčinjava, a plemenitost i skromnost obilježava ga do današnjeg dana. Ovo kratko razdoblje rada u ateljeu Gabrijela Jurkića ostavit će traga na njegovo slikarstvo sve do današnjeg dana. Već tada je bio svjestan da će biti i fratar i umjetnik. Odlazi na studije likovne umjetnosti u Ljubljanu kod profesora Stane Kregara te potom dobiva putovnicu kao državljanin Republike Slovenije za nastavak studija na Likovnoj akademiji u Beču. Upisuje se na odjel grafike. Nakon nekoliko studijskih putovanja po Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, ujesen 1970.godine vraća se u Bosnu. U Visokom počinje raditi u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji kao nastavnik likovnog odgoja, a potom i povijest umjetnosti. Sam kaže zašto najviše slika prirodu. Zato što sam uvjeren da je u prirodi ljepota koja je neiscrpna i univerzalna. Priroda je za mene izvor plemenitosti, sklada, blagosti svake vrste. Kako mogu odbiti punu ruku koja me dočekuje kud god se okrenem. Priroda je za mene, sama po sebi, umjetničko djelo. Umjetnost od nje uzima ono što je po značenju više od zemaljskog. Približavamo se predjelima mira, čistoće, savršenstva trajnim vrijednostima života. Umjetnost je most između neba i zemlje. Diže nas iznad zemaljske stvarnosti. U predjele božanskog, gdje je sve uzeto od te stvarnosti, nekako ljepše, podnošljivije, trajnije. Održao je prvu samostalnu izložbu u Visokom 1982. godine te još 110 samostalnih i zajedničkih izložbi, između ostaloga, osim u Sarajevu u Splitu, Zagrebu, Grazu, Beču, Parizu te stvorio opus od preko 3000 radova. Član je ANU-a BiH, HAZU-a BiH i niza drugih velikih kulturnih ustanova u Bosni i Hercegovini. Citirat ćemo nekoliko misli o njegovoj umjetnosti koje su napisali priznati autoriteti koji su zaista s ljubavlju i studioznošću pratili njegov likovni put.
"Opisuje nam svijet ekspresionističkih krajolika oslanjajući se gotovo uvijek na plavo, žuto, crveno, zeleno, smeđe, crno, narančasto, ljubičasto i bijelo. Umjetnost s njihovim simbolima samo jača svoj jezik i izbjegava svođenje na jedno značenje. Naprotiv, multiplicira ih stalno proizvodeći nova. Ako se sva ova filozofijska atribucija prenese i poveže s jezikom Vidićevih boja, onda se za njegovo slikarstvo može kazati da je posjednik i uzbuđenja i ljutnje, i ljubavi i muke, i plodnosti i požude, i pustolovine i pravde, i veselosti i mudrosti, i slave i vjere". (Mirko Marjanović).
"Umjetnost je most između neba i zemlje. Tu misao slično, na svoj način, formulira i kipar Ivan Meštrović kada kaže: 'Moja molitva je moje djelo'. Najraniji poticaj za vlastiti ljudski rad Vidić je našao pred crkvenim umjetninama, pred zidnim slikama i vitrajima crkve sv. Ante. Umjetnost je posrednica neizrecivog veli Goethe, a Vidić to opisuje: "Često imam osjećaj, prilikom pokreta kista, da ja nisam gospodar svoje ruke. Kao da neka unutarnja energija dominira i upravlja tom rukom koja poprima veliku silinu pokreta i traži jake boje. U biti, Vidić je slikom uspostavio komunikaciju između realnog i duhovnog svijeta izražavajući se predmetnim i simboličkim dimenzijama postojanja". (Snježana Mutapčić)
"Uvjeren sam da fra Petar Vidić slika kao što se moli, slaveći Gospodina i Njegove stvorove: 'brata sunce', 'sestricu vodu' i 'majku zemlju' koja nam 'cvijeće šareno i bilje donosi'. Podrijetlom je južnjak i Mediteran kola njegovim žilama i vršcima prstiju. Njegovi zaljevi nisu Cesarićeve 'mrtve luke sa sumornim lađama', oni su privremena pribježišta pred odlazak na put: bijele barke koje nas neće odvesti preko Modre rijeke u zemlju bez povratka, već u Kiteru, u svijet poezije i sna. Vidićevi krajolici djeluju stvarno, a zapravo su izmaštani". (Azra Begić)
"Utoliko razumljivo da je i njegov likovni izraz svojevrsna himna i afirmacija postojanju, apologija sklada čovjeka i prirode, neravnodušna gesta ljubavi za stvoreno, ali i poziv da pojavno transcendiramo u slutnju nekog višeg reda - harmonije koja bi bila i estetska i životodajna". (Tonko Maroević)
Za svoj plodan rad dobio je niz priznanja od kojih ističemo pape Benedikta XVI. za cjelokupan rad i doprinos Crkvi koje mu je dodijeljeno 2011. godine. Od rodnog grada Sarajeva, 2006. dobiva Šestoaprilsku nagradu. Za sliku sv. Juraja 2003. godine dobiva nagradu talijanskog grada Ferrare, a nagrađena slika bila je izložena godinu dana na oltaru crkve istoimenog sveca. Također je dobio od Republike Hrvatske odlikovanje Pleterni križ. Bilo bi pretenciozno pobrojati sva priznanja koja je dobio na izložbama. Ovdje valja istaknuti da je pored članstva u mnogim umjetničkim ustanovama i počasni član Hrvatske akademije za znanost i umjetnost Bosne i Hercegovine.
Ovakav umjetnički opus, društvena priznanja, priznanja likovnih kritičara i umjetnika diljem Europe i naše zemlje ima malo tko i s pravom se ubraja među najznačajnije umjetnike u Bosni i Hercegovini u dvadesetom stoljeću.