Iz reakcija građana na blagdan poput Dana državnosti vidi se da se dosta ljudi još nije "sljubilo", nije naviklo na blagdan, ni na ono što on predstavlja, dakle, na činjenicu da imamo svoju državu. To se ne odnosi na onaj dio naših građana koji bez nagovaranja i s ponosom ističu državnu zastavu na svom domu i nekoliko puta godišnje, pa tako i na taj datum. Dijelu ljudi to, pak, danas ne pada na pamet, to ne drže ni potrebnim ni suvremenim. Dijelu ljudi blagdan je to k'o blagdan, živcira ih što moraju tražiti koje su trgovine otvorene, koje rade skraćeno, a koje su zatvorene. Prošla je tek 31 godina, a možda treba proći više da im Dan državnosti bolje sjedne.
Oni stariji sjetit će se kako se Dan državnosti obilježavao devedesetih i da je sve to imalo puno veći šarm. Tijekom deset godina ljudi su se navikli obilježavati ga i velika većina osjećala ga je onako kako treba osjećati blagdan koji slavi činjenicu da smo napokon dobili svoju državu. No, onda je 2001. na vlast došla grupa političara koji su smatrali da povijest počinje od njih te su taj blagdan "smijenili". Jednostavno su htjeli pobrisati kompletnu političku ostavštinu svojih političkih prethodnika, a razlog zašto su "smijenili" taj datum i danas zvuči bedasto. Kazali su mudrijaši da je 30. svibnja 1990., istina, uspostavljen prvi višestranački Sabor nakon 45 godina komunizma, ali kako je pobijedio HDZ, onda bi se to moglo shvatiti kao HDZ-ov praznik, a ne praznik svih građana Hrvatske!? Sektaš uvijek ostaje sektaš. Idućih 18 godina, 30. svibnja bio je samo spomendan, da bi ga 2019. Vlada Andreja Plenkovića vratila. Sada je Dan državnosti opet "na svome mjestu", no proteći će godine da bi se ustalio kao datum koji nema apsolutno nikakve veze s političkom strankom, nego jednostavno s činom vraćanja hrvatske državnosti. Kao i mnogo toga, rat u Ukrajini, ruska agresija i brutalno poništavanje ukrajinskog državnog suverentiteta i nacije, izoštrili su i domoljubni osjećaj u Hrvatskoj. Iz jednostavne činjenice da smo ponovno osvijestili da državni suverenitet koji je Hrvatska tako teško stekla ne mora biti za sva vremena, nego da netko zlonamjeran uvijek može dovesti u pitanje. Taj dan, dakle, ipak je puno više od neradnog ili poluradnog dana.