“Jeste se odmorili imalo?” jedno je od pitanja koje redovito svi iz mašinerije Večernjeg lista dobiju dan nakon izbora. I što odgovoriti na to dobronamjerno pitanje kad mediji rade od 0 do 24 sata? Ali postoji osjećaj olakšanja. Jer ni ova kampanja u BiH nije trajala mjesec dana kao u normalnim državama. Ovdje se već godinu dana prije izbora počelo pričati o “festivalu demokracije” i bilo je jasno da će se gotovo sve podrediti toj temi i da će se tenzije zbog toga neprestano podizati. I u toj šumi svega i svačega, a kada bi se išlo dan po dan kroz posljednjih godinu dana, bilo bi materijala za jednu knjigu, dolazimo do izbornog dana. BiH je uvela izborne tehnologije i nakon dugo vremena nismo u tolikoj mjeri slušali priče: ovaj je ukrao ovoliko, onaj onoliko glasova.
Slušali smo, pak, da je izlaznost nikad manja. A ja bih rekao, i vjerujem da ima onih koji će se složiti, da je bila možda i najveća u povijesti u nekom drugom smislu, jer su ovoga puta glasali stvarno ljudi koji su došli na biračka mjesta. Presumpcija nevinosti postoji i nikoga ne treba optuživati bez dokaza, ali nemalo smo puta tijekom prijašnjih izbornih ciklusa od ljudi čuli istu priču: “Dođem na biračko mjesto, a kažu mi: ‘Pa vi ste već glasali.’” Tu prošlost sada ostavljamo postrani. Dolazimo do pobjednika. Od prvog dana kod Hrvata je Darijana Filipović bila izraziti favorit. Njezin protukandidat Zdenko Lučić pokušao ju je politički oslabiti napadajući lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića, no takva kampanja, čak i u zemlji poput BiH, u kojoj se ljudima pretjerano ne slušaju politički programi, teško može naići na plodno tlo, osobito ako se u nju ubacuju i navodni paraobavještajni podaci. Ne kažem da bi rezultat bio drukčiji da je Lučić odmah objavio program, završetak prometnica, industrijsku revoluciju i besplatan internet diljem BiH, ali vraćanjem na ono što je nekad bilo, i čak “utvrđivanjem očinstva” na izbornim skupovima, potpuno je promašio.
Darijana Filipović na kraju je uspjela pobijediti i najtežeg protivnika, Slavena Kovačevića, za kojega se očekivala velika potpora bošnjačkih birača. Za mnoge je to jedna od najljepših priča ovih izbora jer budi nadu da BiH ima budućnost. HDZ BiH uvjerljivi je pobjednik na gotovo svim razinama vlasti među hrvatskim biračima i nezaobilazan čimbenik u formiranju vlasti na višim razinama. U takvoj situaciji pred Draganom Čovićem, kao liderom HDZ-a BiH, ali i Darijanom Filipović, koja je ovim rezultatom pokazala da može biti jedno od vodećih lica stožerne stranke, nalazi se možda i najteži zadatak: izabrati najbolje ljude za najteže utakmice. Od izmjena Izbornog zakona, preko socijalnih i gospodarskih tema koje moraju biti u fokusu do europskog puta Bosne i Hercegovine. Kod Bošnjaka Denis Bećirović ponovno je ostvario pobjedu i ponovno pobijedio Bakira Izetbegovića, kojem dio članstva sve glasnije poručuje: “SDA volimo, ali tebe ne”.
I Semir Efendić prebacio je 100 tisuća glasova, što njegov rezultat ipak čini podnošljivijim porazom. Fahrudin Radončić pak, suprotno nesuvisloj anketi koja se nekoliko dana prije izbora našla na Avazovoj naslovnici, upisao je jedan od najuvjerljivijih poraza u svojoj političkoj karijeri. Taj politički povratak, koliko god nama iz medija Radončić bio i drag i zanimljiv, nije mu trebao. E, da se vratimo onoj ljubavi prema SDA. Kao stranka SDA je uvjerljivi izborni pobjednik među bošnjačkim biračima, dok je SDP druga politička snaga. Realno ih je očekivati u razgovorima o vlasti. U kojim kombinacijama, prepustimo to pregovorima i vremenu koje je pred nama. Kod Srba su Milorad Dodik i SNSD ponovno pokazali iznimnu političku snagu. Bilo je crnih lista, presuda, istraga, prosvjeda... Međutim, lider iz Laktaša iz cijele je bitke izišao politički još snažniji, uzeo mikrofon, opjevao četiri duge godine u kojima ga je svašta tuklo i poručio: “Ne može nam nitko ništa.” Stranci se, ipak, s tim vjerojatno ne bi složili. Čeka nas zanimljiva politička jesen. A tko ono reče da je kampanja završila?