Nakon kratke stanke ponovno je oživjela agresivna diskusija oko Izbornoga zakona i pritisak na visokoga predstavnika Schmidta. Poneki od bošnjačkih političara i "poštenih intelektualaca" ne prestaju s ratobornom retorikom i pozivanjem na lobiranje kako bi se spriječilo visokoga predstavnika da korigira od svojih prethodnika nametnuti Izborni zakon po kojemu je ugroženo pravo Hrvata da biraju svoje predstavnike. Je li u pitanju nepoznavanje značenja ljudskih prava i sloboda ili je posrijedi nešto drugo?
Fašistoidna kampanja protiv Hrvata
Ponekad se dobiva dojam da određeni bošnjački krugovi nemaju pojma o demokratskim principima i ljudskim pravima. Istina, većina među njima i ne može znati kako izgleda ona istinska demokracija kad su političku izobrazbu stekli u Titovoj školi ili arapskom svijetu gdje se pod demokracijom podrazumijeva da narod sluša, a političari ili vjerski poglavari određuju što se smije, a što ne smije činiti. U nedemokratskoj, gotovo fašistoidnoj kampanji protiv temeljnih etničkih i građanskih prava Hrvata da biraju svoje predstavnike sudjeluju i oni koji gotovo da nemaju riječi kritike protiv Republike Srpske i Dodikove priče o njezinom pripajanju Srbiji. Što se krije iza toga?
Uvjerenje kako se ne može poduzeti ništa protiv Dodikove namjere da provede u djelo ono što najavljuje? Strah od Srbije i Vučića? Ili možda ipak nešto drugo: dobro razrađena taktika koju podržavaju i naivni zapadni političari koji su često izazivali nemir tamo gdje su, navodno, željeli donijeti mir.
Tko zna bi li danas uopće bilo rata u Ukrajini da je ta ista politika imala malo objektivniji pogled na stanje u toj državi i manje koketirala s Putinom. Nažalost, Ukrajinci su danas djelomično žrtve i one politike koja ih je ohrabrivala da povuku određene političke poteze dok je na drugoj strani surađivala na području ekonomije s Putinom.
Faza prva: ovladavanje FBiH i promjena etničke strukture
Slute li ti umišljeni sveznalci što se u BiH zbiva? Shvaćaju li uopće da bi cilj građanske države mogao biti političko eliminiranje Hrvata u Federaciji oduzimajući im Daytonom zajamčena prava. Nema sumnje da zapadnoj politici također odgovara i izbacivanje SDA iz struktura vlasti u BiH kao i neutraliziranje Dodika. U BiH je sve moguće, pa čak i to da se na trenutak ostvare želje zapadne politike.
Kako bi mogla izgledati prva faza toga naivnog scenarija koji bi u konačnici mogao ponovno dovesti do međunacionalnih sukoba u BiH? Uspiju li takozvane građanske stranke u suradnji s "liberalnim i poštenim bošnjačkim intelektualcima" (ubačenim trojanskim konjima) preuzeti vlast u Federaciji, došlo bi s vremenom do ovladavanja Domom naroda i ukidanja županija. Uostalom, o tome se u tim krugovima govori već desetak godina. Što bi slijedilo tada? Tiha promjena etničke strukture tamo gdje je to moguće te potpuno političko eliminiranje Hrvata. Svaki pokušaj političkoga terora nad hrvatskim narodom i uskraćivanje njegovih Ustavom zajamčenih etničkih i ljudskih prava tamo gdje su Bošnjaci većina doveli bi do masovnoga iseljavanja. Taj bi prostor postao sličan onomu u Republici Srpskoj u kojoj su Hrvati potpuno obespravljeni. Ponajprije bi to pogodilo središnju Bosnu, a kasnije i Posavsku županiju. Zanimljivo je da u zadnje vrijeme dolazi do osnivanja poduzeća u Posavskoj županiji u kojima rade uglavnom oni koji vozare iz većinskih bošnjačkih županija. Ako se Bošnjaci koji dolaze raditi na prostor Posavske županije odluče živjeti bliže radnom mjestu, doći će do promjene etničke strukture. Novac za njihovo zbrinjavanje ne bi nedostajao. Za to bi se pobrinuli krugovi koji sanjaju o promjeni etničke strukture u većinskim hrvatskim krajevima.
Faza druga: element migranata
Što bi mogao biti sljedeći potez nekih novih političkih vjetrova pod krinkom građanskoga uređenja BiH? Vjerojatno takozvana pravedna preraspodjela migranata iz arapskih i islamskih zemalja o čemu je već bilo govora u određenim sarajevskim političkim krugovima. Iskustvo Bihaća u kojem žive uglavnom muslimani pokazuje svu kompleksnost odnosa između domicilnoga stanovništva i izbjeglica, što često završava sukobima. Slični sukobi u Posavskoj županiji, ako dođe do smještanja izbjeglica, bili bi protumačeni kao rasističko ponašanje katolika Hrvata ili kao vjerska nesnošljivost. U optužbama za to prednjačili bi zapadni humanistički profiteri koji o BiH ne znaju ništa.
Što bi se dogodilo ako do toga dođe? Došlo bi do masovnog iseljavanja preostalog hrvatskog stanovništva koje je ionako zbog srpske agresije velikim dijelom iselilo, a ostatak ostataka sveden na hrvatski rezervat koji se zove Posavska županija.
Ostvari li se taj scenarij, Bosanska Posavina, u kojoj je prije rata živjelo oko 160.000 Hrvata, ostala bi bez njih.
Takav scenarij ne bi uzbudio nikoga od europskih lažnih humanista koji pod krinkom ljudskih prava pokušavaju ostvariti vlastite političke interese. Ali kad bi u Americi pokušali u indijanski rezervat naseliti bijelce, svi bi se europski lažni humanisti digli na noge. To što se jedan od najstarijih naroda u BiH pokušava istisnuti iz svoga stoljetnoga zavičaja, njih ne brine puno.
Faza treća: crvena u zelenu
Što bi slijedilo dalje na razini BiH? Na red bi došao Dodik i njegova Republika Srpska, ali i Hrvati u Hercegovini. Pokušaj da i tamo dođe do radikalnih promjena, doveo bi vjerojatno do sukoba. Ako bi ipak uz izdašnu pomoć zapadne politike i tamo zavladala građanska opcija, došlo bi do zanimljivog scenarija. Radost zapadnih političara bila bi kratkoga vijeka - kao i ona u Ukrajini nakon što su se 2014. riješili Rusima bliske vlasti u Kijevu. Izetbegović i SDA koji bi za neko vrijeme bili potisnuti iz vlasti oporavili bi se vrlo brzo. Građanska opcija počela bi se polagano transformirati u bošnjačku. Posao bi odradili oni u građansku opciju ubačeni "pošteni intelektualci i političari" koji su naivne zapadne političare uvjeravali kako im je stalo do građanske države. Primijetiti bi ih se moglo po tome što bi građansku crvenu boju počeli zamjenjivati zelenom. Istina, mnogi europski krugovi pomislili bi u prvi mah kako su Bošnjaci preko noći postali ekološki aktivisti. S vremenom bi ipak shvatili da Bošnjaci u većini, bez obzira na to kako budu glasovali na sljedećim izborima, neće nikada prihvatiti državu u kojoj islam neće biti dominantan, barem na onim područjima na kojima su većina. To i ne bi bio problem ako bi ostao umjeren i tolerantan. Svojedobno su Zulfikarpašić i Muhamed Filipović mislili da su jači od Alije pa su ipak morali pognuti glavu pred njim iako su ga nagovorili da prihvati nacionalnu odrednicu Bošnjak umjesto Musliman. Danas ih se jedva ponetko sjeti, dok su Alije puna usta i onima koji su prema njemu, navodno, do jučer bili skeptični.
Samo Hrvati spašavaju BiH
Dobro bi bilo kad bi zapadna politika napokon shvatila da BiH i mir u njoj može spasiti samo borba protiv srpskoga secesionizma i bošnjačkoga unitarizma, a ne majorizacija Hrvata. Podržavanje svake druge opcije može dovesti do neželjenih posljedica. Zar na to, na svoj način, ne upućuju iznenadna podrška Izraela Hrvatima i Srbima, a Irana Bošnjacima. Nitko pametan ne bi poželio u BiH ono stanje ljudskih prava i sloboda koje trenutačno vlada u tim dvjema državama. Niti Bošnjaci žele biti Palestinci niti Hrvati i Srbi drugorazredni vjernici - ako se može reći da je bolja BiH s tri federalne jedinice diskontinuiteta nego podijeljena ili unitarno uređena po želji jednoga naroda. Izbjeći se takav scenarij može samo dogovorom triju konstitutivnih naroda. Tome bi trebali pripomoći zapadni političari umjesto da podržavaju, a možda i nameću, opasna rješenja. Neka prije toga dobro prostudiraju Ustav i zakone Švicarske i shvate pod kojim uvjetima i na koji način može prosperitetno funkcionirati multietnička država.