Kolumna

Raspoznajni znak Isusovih učenika: ljubav jednih za druge

Raspoznajni znak Isusovih učenika: ljubav jednih za druge
23.04.2016.
u 07:00
Pogledaj originalni članak

Zacijelo, o ljubavi su mnogi pisali tijekom povijesti. Imamo predivnih priča, pjesama i tekstova o ljubavi.

Jedna starodrevna priča govori o tome kako je taj najveći dar ostao čovjeku sakriven. Kaže priča, kad je Bog stvarao ljudski rod, pitao se kako bi mogao sakriti najdragocjenije i najmoćnije blago kako bi ga zaštitio od ljudske zloupotrebe. Razmišljao je sakriti ga na vrh najveće planine, zatim zakopati u dubinu zemlje, pa sakriti u šumu ili spustiti u dubinu mora? Međutim, nakon dužeg razmišljanja odluči se da će blago ljubavi usaditi u samo ljudsko biće, jer se čovjek neće sjetiti da ga ondje traži.

Veliki francuski književnik Hugo rekao je mnogo lijepih misli na temu ljubavi: “Velika srca vole, a mala traže da budu voljena” ili “Ako si kamen, budi ljubak, ako si biljka, budi nježan, ako si čovjek, budi ljubav” ili “Najveća sreća života je uvjerenje da smo voljeni radi nas samih, a još bolje, unatoč nas samih”.

Fromm je napisao: “Premda svako ljudsko biće posjeduje sposobnost da voli, ipak njezino ostvarenje je jedno od najtežih ostvarenja.”

Zacijelo, najljepše misli o ljubavi nalazimo u Bibliji. Uzmimo Pavlov “Hvalospjev o ljubavi” koji je napisao u Prvoj poslanici Korinćanima. Smatra se jednim od najljepših tekstova na tu temu u cjelokupnoj svjetskoj književnosti: “Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. Jer djelomično je naše spoznanje i djelomično prorokovanje. A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! Sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.”

U evanđeoskom odlomku što će se sutra čitati na svetim misama uzet je iz Ivanova Evanđelja. Isus, kaže, daje svojim učenicima novu zapovijed koja glasi: “Ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge.” Zatim, dodaje kako će biti raspoznajni znak njegovih učinka kad ljubav budu imali jedni za
druge.•

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.