Rezultati hrvatskog popisa stanovništva izazvali su razne reakcije, ali nisu previše uzbudili vrh hrvatske izvršne vlasti. Jer naša hrvatska vlast se i dalje zna samo hvaliti u čemu prednjači predsjednik Vlade. Tako je na službenom putu u SAD, zbog zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih naroda, premijer ponosno, ali s prilično promuklim i umornim glasom govorio što je sve Hrvatska napravila u samo trideset godina. Prema njegovu mišljenju, rezultati su izvanredni. A pred nama su, tješi nas premijer, i nove pobjede, među njima i skoro uvođenje eura, ali i ulazak u tzv. Schengen i to 1. siječnja 2023. godine. E, pa baš taj često spominjani Schengen posebno me intrigira. Već godinama nas naši politički moćnici, koji putuju pod VIP uvjetima, uvjeravaju da nam čarobna hrvatska osobna iskaznica najnovije generacije otvara sva vrata u zemljama članicama Europske unije. Tvrde da njome možemo gotovo sve, a pogotovo putovati po EU, što je jako zgodno jer je osobna iskaznica dokument koji je lako ugurati i u najmanji novčanik. Ona, dakle, ne zauzima mnogo prostora, pa je i više nego prikladna za putovanja, za razliku od putovnica koje su izašle iz mode. A kako je to putovati s najnovijom hrvatskom osobnom iskaznicom (izvađenom u siječnju ove godine) po zračnim lukama EU, najbolje je provjeriti na vlastitoj koži. I neugodno se iznenaditi. Jer ako imate hrvatsku osobnu iskaznicu, onda morate stati u duge redove u kojima vaš dokument, uz pomoć kojeg putujete Europskom unijom, kontrolira, i to jako sporo, nadležni službenik kojemu se nikamo ne žuri, kao da radi za mali novac u zemljama nekadašnjeg istočnog bloka u kojima su carevali osporavani i omrznuti komunizam te uravnilovka. A ljudi koji su na put krenuli sa starom dobrom hrvatskom putovnicom, mogu se lagodno koristiti automatskim uređajima koji hrvatske osobne iskaznice jednostavno ne raspoznaju. A kod tih automatskih uređaja, redovi su mnogo manji, kontrola je brža, a nekada vam je u zračnim lukama važna svaka minuta, pogotovo kod presjedanja i pogotovo kada vam letovi stalno i redovito kasne zbog totalnog recentnog kaosa u europskim zračnim lukama koje se nisu oporavile od koronskih zastoja. I tko zna kada će se oporaviti i kada će se situacija u zračnom prometu normalizirati. Nije jasno zašto naši vrli političari uporno hvale osobne iskaznice koje će, navodno, vrlo skoro zamijeniti sve druge dokumente, kada vas te osobne iskaznice tjeraju u duge redove u kojima je potpuno svejedno jeste li državljanin zemlje članice EU ili zemlje koja nije članica te grupacije. Jer čekanje vas u dugim i nervoznim redovima neće mimoići. Naravno, mit o svemogućim osobnim iskaznicama koje nam u zemljama članicama EU otvaraju sva vrata, samo je jedan u nizu lažnih mitova o EU kojima se obilato hrane hrvatski građani, željni europskog tretmana na europskim putovanjima. Hoće li eventualni hrvatski ulazak u Schengen (o kojemu njemački kancelar, čini se, ima svoje, drukčije mišljenje, ali tko njega zarezuje) popraviti ovu situaciju? Hoće li nakon našeg ulaska u tu navodno komfornu sigurnosnu zonu hrvatski građani po zračnim lukama Europske unije moći putovati i s osobnim iskaznicama koje će onda prepoznavati europski granični uređaji? Hoće li nam Schengen omogućiti brži i jednostavniji protok po aerodromima ili će sve ostati po starome, pa će naši političari hvaliti osobne iskaznice (čiji je vijek trajanja smanjen na samo pet godina, ali im je zato cijena elegantno povećana), a u stvarnosti će biti bolje avionima putovati uz pomoć putovnica? I zanima li ova tema ikoga u toj našoj preplaćenoj vlasti? Teško. Naša se vlast s takvim efemernim problemima ne zamara. Ona uspješno rješava ukrajinsku krizu. Ili neke slične globalne probleme. Ona je, uostalom, stvorena za mnogo veće izazove od problema s hrvatskim osobnim iskaznicama s kojima je bitno teže lutati po europskim zračnim lukama nego s putovnicama. I upravo zbog te njihove nevjerojatne sposobnosti mi u Hrvatskoj kupujemo najjeftiniji kruh u EU, imamo najmanje cijene ulja i šećera, koristimo se plinom s naših domaćih plinskih polja po svima prihvatljivim cijenama, uživamo u domaćem voću i povrću jer nam je u ovih tridesetak godina hrvatske nezavisnosti procvala poljoprivreda, pa više ne moramo kupovati sumnjivu stranu robu po cijenama koje su više od onih u Njemačkoj, Austriji ili Danskoj. Naravno, sve su ovo šarene laže. Realnost je siva i pesimističnija, ali to našeg aktualnog premijera ne zanima. On živi u drukčijoj realnosti. Njemu je svejedno nosi li u avion osobnu iskaznicu ili putovnicu. I svejedno mu je koliko stoji litra jestiva ulja. I hoće li ga platiti u kunama ili eurima.
Kolumna