Kolumna

Netko ima pravo na veto, a netko pravo na šutnju. Samo su najjači u pravu

13.02.2014.
u 09:18
Kada govorimo o demokraciji, meni se čini da bi radije govorio o farsi demokracije
Pogledaj originalni članak

Od onog dana, kada sam pristao pisati kolumnu za ‘Večernji list’ uočio sam malu promjenu u svom životu. Primjećujem stvari koje ranije nisam uopće vidio. Zašto? Vjerojatno zato više obraćam pozornost na ono što se događa oko mene. Više mislim i koristim svoje prirodno računalo. Za to sam zahvalan. Sjedim i gledam TV, ali su mi misli negdje drugdje, onda mi se pojavilo u svijesti jedno pitanje. Zašto je naš svijet uopće okrugao? Zar nije moglo da bude ćoškast. Matematičari uobičajeno imaju odgovor da okruglo tijelo zauzima najmanje prostora. Znači, priroda štedi sama sebe, ali mi ljudi, proizvod iste te prirode, uopće nismo štedljivi. Apsurdno je, zar ne? Drugo čudo, o kome nitko ne vodi računa, zove se ljudski um. Čudno je da izuzetno  i briljantno školovan čovjek može  tratiti čitav svoj život kako bi izumio jednu napravu samo da bi ubio drugog čovjeka, npr. kasetnu bombu, mine i kalašnjikov. Ali zato ima isti taj mozak u drugoj osobi koja otkriva lijekove da ti olakša bol kada te boli.Kada nakon smrti ispitujete mozak jednog teškog kriminalca i mozak nekog genija, sigurno nećete naći značajnu razliku. Ali za život su ta dva mozga pokretala dva bića koji su dijelovi u društvu u suprotnom pravcu DOBRO I ZLO, POZITIVNO I NEGATIVNO. Toliko smo tehnološki u posljednjih sto godina napredovali da je čudo kako smo mogli živjeti ranije bez svega ovoga. Mobitel je jedan od rezultata ovoga napretka koji je našao sebi mjesto u životu gotovo svakoga. Danas nitko nikamo ne ide bez mobitela u džepu. Osjeća se gol bez mobitela. Svi mi koristimo struju. Čak više ne mislimo o tome kako ih proizvodi. Izvor struje se zna, ugljen, voda , uran, sunce, vjetar itd. Svi ovi izvori pretvaraju svojom snagom preko turbine energiju u električnu struju. Čovjek može držati u ruci sve te izvore, a da ne umre zbog toga. Jedino je uran u prirodi opasan po život zbog zračenja. Ono što većina ne zna jeste da do danas visoko školovani stručnjaci još uvijek ne mogu dokučiti točno gdje počinje teći struja u onu prostoriju između turbina i električne žice koji pod visokim naponom prenosi struju. Hoću reći da kada rade turbine, možeš je dotaknuti bez posljedica da pogineš, ali ako samo dirneš žicu pod visokim naponom, odmah ćeš umrijeti. Kad se osvrnemo na svijet oko nas prije i sada, vidi se da su postojala dosta zastrašujuća bića koja su prije bila nastanjena na ovom našem sadašnjem planetu.

Riječ je o raznim dinosaurima te letećim peradima itd. Međutim, sada na našem planetu žive živa bića zvana ljudi koji su za sada kruna među životinjama jer su najjači od svih prethodnika. Samo je čovjek u stanju promijeniti prirodu i da cijela priroda pobjesni. Znamo kakvih opasnih oružja imaju pohranjenih u svojim arsenalima. Govorim o najjačim državama našeg planeta, SAD i Rusija, Kina… S tim atomskim i hidrogenskim bombama mogu učiniti da ljudska vrsta  nestane sa zemlje. Isto tako mogu učiniti koristeći razna kemijska i biološka oružja. Dinosauri  su umiljate životinje naspram nas i po tome pitanju. Oni samo po izgledu su zastrašujuće. Čovjekovo najjače oružje je njegov mozak i um. Taj razvijeni mozak je čovjeku dao moć dominacije nad životinjama, i nad samim sobom. Moć djeluje na čovjeka isto kao heroin. Moć mijenja čovjeka. Dojučerašnji prijatelji mogu postati najljući neprijatelji ako jednome daš moć, a drugome oduzimaš. Tako je npr. Sulejman Veličanstveni napravio neprijateljstvo među sinovima kada je jednog od braće postavio za vođu u važnoj pokrajini. Taj isti mozak koji je čovjeku dao moć omogućio mu je da jedan čovjek dominira drugim. Tako je u povijesti čovječanstva počeo sustav ropstva. Najjači je potlačio slabijeg i najslabijeg. Taj međuljudski odnos, odnosno međudržavni odnos, i dan danas vlada. Jača ekonomija dominira. Iz jače ekonomije stoji jaka vojna sila. Oni koji su slabiji, prisiljeni su slušati diktat jačeg, svidio im se ili ne. Zato, kada govorimo o demokraciji, meni se čini da bi radije govorio o farsi demokracije. Da nije tako, netko u UN-u ne bi imao pravo na veto, a neko pravo na šutnju. Biti u pravu nije rezerviran specijalno za najjaču ni najslabiju. Ono je univerzalan, a svaki u danom trenutku argumentom moći će dokazati da je u pravu. Druga je priča kada treba određeni pravni postupak provoditi.

Tada onaj koji je najjači uvijek dokazuje da je u pravu koristio svoje snage. Ovakav odnos u društvu od pamtivijeka je postojao. Sjetimo se u vrijeme kada su se plemići borili da dokažu istinitost neke tvrdnje. Uvijek postoji mogućnost da nisam u pravu. Zato od vremena do vremena, moram se oslanjati na mišljenje drugih. U ovom slučaju, obraćam se čitatelju. Što vi mislite o demokraciji?

Ključne riječi
BiH
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.