Kolumna

Kome i zašto smeta Herceg Bosna

Kome i zašto smeta Herceg Bosna
16.01.2023.
u 12:56
Pogledaj originalni članak

Uredništvo internetske stranice Faktograf.hr nedavno je odlučilo cenzurirati pojam Herceg Bosna. S obzirom na to da je ta stranica, službeno namijenjena tzv. fact-checkingu, dio Facebookova programa Third Party Fact Checking, njezinu je cenzuru preuzela i ta društvena mreža te u skladu s tim briše objave u kojima se spominje Herceg Bosna. Medijska konstrukcija istine u funkciji proizvodnje i oblikovanja novonormalnog identiteta sve očitije ulazi u revolucionarnu fazu. Kao što su komunisti u određenom povijesnom razdoblju, dodjeljujući sebi status avangarde radničke klase, monopolizirali povijesne istine i revolucijom uspostavili društvenu diktaturu, tako i suvremeni baštinici socijalističko-kolektivističkih tradicija u procesu nametanja vlastitih diskursa i narativa sve više koriste revolucionarne metode i monopolske prakse. U revolucionarnom zanosu moralne i civilizacijske superiornosti prave strane povijesti sve glasnije i bezobraznije nam poručuju: "Ko drukčije kaže, kleveće i laže/Našu osjetit će pest". Do istine i činjenica im je pritom stalo koliko je i komunističkim funkcionarima bilo stalo do interesa i dobrobiti radničke klase.

Premda utjerivanje u istinu, kao globalan i internacionalan proces, vodi prema ukidanju društvenih, kulturnih, svjetonazorskih i mnogih drugih posebnosti, ipak još ima neka svoja lokalna i nacionalna obilježja. Većina reakcija onih koji ne odobravaju i ne podržavaju cenzuriranje Herceg Bosne u javnom i medijskom prostoru temeljila se na navodima i objašnjenjima da su mnogi istaknuti Bošnjaci i Srbi pjevali o Herceg Bosni ili su tako nazivali cijelu BiH. Tim povodom se, među ostalima, spominjala srpska pjevačica Nada Mamula, koja je glazbenu karijeru ostvarila u Sarajevu i izvodila pjesmu "Herceg Bosno, djedovino stara". Svoju je domovinu Herceg Bosnom nazivao i Safvet-beg Bašagić, bošnjački povjesničar i političar, predsjednik Bosanskoga sabora, kao i mnoge druge istaknute bošnjačke i muslimanske javne osobe.

Činjenica radi i povijesne istine, potrebno je ovom prigodom o tome javno govoriti i pisati, premda znamo da ovjeravatelji činjenica priznaju sud samo svoje partije. A kao što znamo, partija je avangarda (radničke) klase koja će historijsko-materijalističkom nužnošću ostvariti besklasno društvo kao najviši stadij društvenog i povijesnog razvoja, i kao takva je, naravno, nepogrešiva. Ne smeta faktografcima, stoga, Herceg Bosna u Mamulinim pjesmama ni u Bašagićevu domoljubnom zanosu, nego u realnom društveno-političkom kontekstu. Njima smeta Hrvatska zajednica Herceg Bosna i Hrvatska Republika Herceg Bosna. Smeta im svatko tko misli da svaki narod o vlastitoj sudbini ima pravo sam odlučivati. Jednom dijelu njih smeta i Republika Hrvatska, ali je, još uvijek, nisu u stanju cenzurirati i ukidati kao Herceg Bosnu. Premda se trude, sustavno i kontinuirano.

No, da ih ne bismo precijenili, treba reći da većina osporavatelja hercegbosanske podobnosti, kao i većina njihovih podržavatelja, ne razmišlja u visokim apstraktno-svjetonazorskim kategorijama. U pitanju su mnogo prizemniji i konkretniji interesi: financijski, statusni, politički, ideološki itd. A osporavanje Herceg Bosne daje im i osjećaj moralne i civilizacijske superiornosti koji je idealna hrana za ambiciozan ego formiran na kompleksu manje vrijednosti.

No, kako je ovdje ipak, barem nominalno, riječ o činjenicama, javno pozivam provjeravatelje da provjere te, ako mogu, ospore sljedeće činjenice.

Hrvatska Republika Herceg Bosna, uz Republiku Hrvatsku i Republiku Bosnu i Hercegovinu, bila je supotpisnica preliminarnog Sporazuma o stvaranju Federacije BiH, tzv. Washingtonskog sporazuma potpisanog 18. ožujka 1994. godine. Njime je dogovoreno stvaranje Federacije BiH kao zajednice hrvatskog i bošnjačkog naroda, u cilju kasnijeg federaliziranja cijele države. Sporazum su potpisali Mate Granić (RH), Haris Silajdžić (RBiH) i Krešimir Zubak (HR HB). Hrvatska Republika Herceg Bosna nastavila je postojati i nakon donošenja Ustava Federacije BiH 30. ožujka 1994. godine, sve do 14. kolovoza 1996. godine, kada su sve ovlasti Vlade HR HB prenesene na Vladu Federacije BiH i druga tijela vlasti sukladno prethodno donesenom Daytonskom mirovnom sporazumu.

Od sve tri vojske koje su sudjelovale u ratu u BiH - HVO - ARBiH - VRS, HVO je po nacionalnoj strukturi u najvećoj mjeri bio višenacionalna vojska.

S područja pod kontrolom HVO-a prognane su i izbjegle 52.000 Bošnjaka, a s područja pod kontrolom ARBiH prognano je i izbjeglo 172.000 Hrvata. S "hrvatskih područja" otišlo je 9,12%, s "muslimanskih" 43,10%, a sa "srpskih" 47,40% od ukupnog broja prognanih i raseljenih osoba u BiH. Ukupno je prognano i raseljeno 466.000 ili 61,24% Hrvata u BiH, 647.000 ili 44,24% Srba te 842.000 ili 47,36% Muslimana/Bošnjaka.

O tvrdnji da bez HR HB ne bi bilo ni države BiH ni RH u postojećim granicama opširnije nekom drugom prigodom. Ovdje to spominjemo zato što je uspostava najprije neovisne i samostalne Hrvatske, a zatim i BiH značila definitivan raspad i kraj Jugoslavije. A mnogi provjeravatelji i njihovi podržavatelji nisu to oprostili ni Herceg Bosni ni Hrvatskoj.

 

 

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.