Kolumna

Kako vjerovati institucijama ako se ne znaju boriti ni s posljedicama potresa

Kako vjerovati institucijama ako se ne znaju boriti ni s posljedicama potresa
20.09.2021.
u 10:39
Pogledaj originalni članak

Sjećate li se one premijerove zapovijedi ministru zdravstva da do 1. srpnja u Hrvatskoj treba biti procijepljeno pola odrasloga stanovništva? To premijerovo zvučalo je ozbiljno, pomalo prijeteće... I ništa od toga. Tek smo ovih dana prošli tu granicu. I nitko za to ne preuzima odgovornost. Premijer nije bar ukorio svoga ministra, a taman posla da bi ga smijenio. A ministar se pak ne osjeća nimalo odgovornim, pa zašto bi bar ponudio ostavku jer nije ispunio zadaću? Ne, nego su svi drugi odgovorni. Oni nisu odgovorni ni što ljudima ne znaju jasno predočiti važnost cijepljenja, što ne znaju doprijeti do ljudi... Ima u tome i ono da se jednostavno ne vjeruje institucijama, pa je tako i kod cijepljenja. A institucije se baš i ne trude da im se više vjeruje. A kako institucijama vjerovati ako se ne znaju nositi ni s posljedicama potresa? Nevjerojatno je da se u Zagrebu godinu i pol nakon potresa gotovo ništa ne događa po pitanju obnove. Nevjerojatno je da nitko za to ne snosi baš nikakvu odgovornost. Nije pala ni jedna ostavka, ni jedna smjena! Banovina je pred zimom, a gdje će zimiti ljudi? Prošlo je koliko vremena od tamošnjeg potresa, a još nisu dopremljeni ni svi potrebni kontejneri. Ono najviše što je na Banovini napravljeno, napravljeno je zahvaljujući privatnim inicijativama, poduzetnicima, donacijama. Što je država napravila? Uglavnom je bila brza oko manjih popravaka, recimo oko zidanja novih dimnjaka. Sve ono kompliciranije stoji. Makarski poduzetnici nedavno su završili kuću jedne mnogobrojne obitelji. Na otvaranje kuće dolaze i državni birokrati, pozdravljaju, zajedno se časte i vesele i vele kako je normalno da su poduzetnici brži jer da država ne može tako, da ona ima svoje procedure. Istina jest da ima svoje procedure, da treba kontrolirati trošenje javnog novca, ali da se te procedure ne mogu što više pojednostaviti, da se ne može sve svesti na što manje papirologije? To nitko ne može poreći! Ali ne, od čega bi tolika glomazna državna birokracija živjela ako ne bi sve zakomplicirala? Jer, što manje komplikacija, to je manje potrebno državnih birokrata. Najporaznije je od svega što se mjesecima već međusobno optužuju premijer i njegov nadležni ministar Horvat te šef Fonda za obnovu Vanđelić. Među njima već dugo vlada vidljiva netrpeljivost, od onog dana kad Vanđelić nije htio prihvatiti premijerovu nakanu da bude njegov kandidat za zagrebačkog gradonačelnika. Tako već mjesecima slušamo i gledamo kako prebacuju odgovornost za neučinkovitost jedni na druge, kako se s nama igraju “ping-ponga”, a ljudi se snalaze kako znaju i umiju. Koliki je podbačaj izvršne vlasti, dovoljno je znati da je tek nedavno zaključeno da treba mijenjati zakon kako bi se obnova ubrzala. Što je birokracija dosad radila? Zar se dosad nije moglo znati kakvi će biti problemi na terenu? Gdje ta birokracija živi? U nekom paralelnom svemiru? Ako je takav fijasko, ako je toliko obnova podbacila, zašto ministar Horvat bar formalno nije ponudio ostavku? On je najodgovorniji za sve. Taman posla! On za sebe misli da je bezgrešan, najsposobniji. I taman posla da bi premijeru palo na pamet da je netko iz njegova tima nesposoban. Jer to bi se onda moglo reflektirati i na njega samoga. Premijer veli da je ideja sa zakonom bila da bude sveobuhvatan i da zadovolji dva temeljna načela: sigurnost zgrada i pravnu sigurnost, no da se u praksi pokazao niz problema, od imovinsko-pravnih odnosa, pogotovo u Zagrebu, do nedorečenosti u postupku javne nabave. I sad su shvatili da će izmjenama morati apstrahirati pitanje legalnosti zgrada, da će morati propulzivnijim učiniti uklanjanja zgrada, da će ljudima morati dati više novca za pretfinanciranje tog procesa, pa će izmjene Zakona o obnovi imati zadatak učiniti proces obnove “propulzivnijim, bržim i učinkovitijim”. Ja se obično preplašim kad čujem premijera kad zbori o učinkovitosti. To mu je jedna od omiljenih poštapalica! Doista se trebamo pitati, koga mi to godinama plaćamo, koje sve proračune punimo, a za što? Za neučinkovitu birokraciju? Premijer se i na obljetnici u Vukovaru hvali provedenim reformama! Ma koje reforme? Ono nešto oko poreza? Sad smo svi kao veseli i zadovoljni što nam je uspjela turistička sezona. Veselimo se jer se diže BDP. Jer nam kreditne agencije daju signal da se oporavljamo. No je li to rezultat učinkovitog rada državnog aparata? Ma da, taman posla. Svejedno slušamo papazjanije o velikim postignućima. Dok su reforme i dalje na čekanju.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.