Kada je James Cameron 1998. godine na pozornici Shrine Auditoriuma u Los Angelesu podigao zlatni kipić za najboljeg redatelja i uzviknuo: “Ja sam kralj svijeta!”, rijetki su mogli pretpostaviti da će taj trenutak označiti početak jedne od najneobičnijih stanki u svijetu modernog filma. Nakon što je režirao komercijalno najuspješniji film u povijesti, ujedno i najnagrađivaniji film svog vremena, nije se žurio s novim projektom, već je krenuo na poprilično odvažno putovanje. Sljedeće desetljeće svog života posvetio je istraživanju morskih dubina, snimanju dokumentarnih filmova te razvoju filmske tehnologije koja u tom trenutku uopće nije postojala. On više nije bio samo redatelj, scenarist i producent, već je postao inženjer, izumitelj i poduzetnik s vizijom pomicanja granice nemogućeg. Pomoć u razvoju tehnologije dobio je od niza redatelja koji su za potrebe svojih filmova razvijali sličnu tehnologiju, kao primjerice George Lucas, Peter Jackson i Robert Zemeckis, čime su mu uvelike olakšali posao.
Kako bi stvorio svoju novu viziju, Cameron je prvo morao izmisliti vlastite alate. S Vinceom Paceom razvio je Fusion Camera System, naprednu digitalnu kameru koja može simulirati ljudsku stereoskopsku percepciju i stvoriti naprednu 3D sliku. No nije se zaustavio na tome, usavršio je Performance Capture tehnologiju koja se koristi za snimanje pokreta glumaca, stvorivši sustav s malim kamerama montiranim na glave izvođača koje mogu registrirati svaku mikroekspresiju lica i tako prenosi emociju izravno s glumaca na digitalni model. No trebamo postaviti jednostavno pitanje, zašto je ovo sve radio, čemu toliki trud? Sada već davne 1994. Cameron je napisao prvu verziju scenarija filma koji je nazvao “Avatar”, no kako tehnologija nije u tom trenutku bila dovoljno razvijena, scenarij je ostavio u ladicu do nekog povoljnijeg trenutka, koji je konačno došao 2006., i kada je nakon višegodišnjeg rada bio zadovoljan novom tehnologijom, krenuo je sa snimanjem novog filma.
Glumci Sam Worthington (koji je prije angažmana spavao u svom automobilu), Zoe Saldaña i Sigourney Weaver utjelovili su glavne uloge, a radnja samog filma smještena je na planetu Pandori gdje su živjela plavolika bića zvana Na’vi. Zanimljivo je da je glavnu mušku ulogu odbio glumac Matt Damon, kojem je uz plaću ponuđeno i 10% od zarade filma na kinoblagajnama, no odbio je ponudu, čime je ostao bez više od 250 milijuna $.
Avatar je u prosincu 2009. došao u svjetska kina i vrlo brzo je počeo obarati sve box-office rekorde. Ukupno je tijekom svoje kinodistribucije zaradio više od 2,9 milijardi $, čime je postao film s najvećom zaradom u povijesti sedme umjetnosti, a tu poziciju drži još uvijek (unatoč svim pokušajima Marvela i producenta Kevina Feigea). S tehničke strane film je savršen, ogroman iskorak za cjelokupnu filmsku industriju, potaknuvši globalnu, no, srećom, kratkotrajnu groznicu 3D filmova. Unatoč tehničkoj savršenosti, Avatar je jasno ukazao na problem modernih blockbuster filmova, njihov duboki jaz između tehničke perfekcije i narativne dubine. Pod vješto konstruiranim slojevima prirodnih ljepota Pandore, koje su čak kod jednog dijela gledatelja doveli do Postavatarskog depresivnog sindroma (PADS), poznatog i kao Avatar blues, jer su bili razočarani što filmski izmišljeni svijet ne postoji u stvarnosti. Priča koju je Cameron ispričao nije bila nova, već dobro poznata i niz puta ispričana, poglavito u filmu “Ples s vukovima”, a čak i u animiranom filmu “Pocahontas”. Iako ga je publika i kritika dočekala raširenih ruku, bilo je i onih koji su film otvoreno kritizirali, a čak je i legendarni South Park napravio svoju sarkastičnu verziju, koju objeručke preporučujem da pogledate. Po mom mišljenju, najveći problem filma je dijalog između likova, koji nije na klasičnoj Cameronovoj razini, dok su sami likovi hodajući arhetipovi viđeni niz puta bez ikakvih novih osobina, samo su ovaj put plave boje kože.
James Cameron je u svojim prethodnim filmovima donosio nešto novo, ne na tehnološkoj strani, iako je uz pomoć ILM-a i Stana Winstona napravio fantastične stvari, već je sa svojim idejama napravio dva odlična filmska nastavka, jedan je “Terminator 2: Judgement Day” i “Aliens”, fantastičan nastavak horor-filma Ridleyja Scotta. Tijekom rada na njima nastojao je filmsku priču napraviti boljom od prethodne kako bi stvorio novu dimenziju filma, ne samo suhoparne kopije prethodnih radova s ciljem brze zarade. Upravo mi ta njegova osobina nedostaje u “Avataru”, kao i njegovim dvama nastavcima jer se ustvari radi o više-manje istim filmovima, jedina razlika je što se jedan odvija na vodi, a drugi ima veze s vatrom. Navodno radi na novim nastavcima ovog serijala, no iskreno se nadam nekom njegovom novom uratku jer, poznavajući njega, vjerujem da u ladicama radnog stola ima puno zanimljivije priče od ove dobro poznate. Cameron je jedinstvena pojava u svijetu filma, neosporni kralj vizualnog spektakla koji je više puta obarao rekorde box-officea, no taj isti kralj vlada tronom napravljenim od čelika i optičkih kabela, ne na krunskom tekstu, najvažnijem dijelu filmskog stvaranja.
Sljedeći put, iako su ove ljetne vrućine popustile, neki će reći napokon, mi ćemo ipak pričati o nekoj drugoj “Vrućini”.