Postoje priče koje nikada ne nestaju, samo mijenjaju svoje likove. Jedna od njih je priča o nevinom koji strada kako bi spasio druge. Motiv Kristove žrtve i uskrsnuća pojavljuje se i izvan religijskih tekstova, u fantastičnim i modernim romanima u kojima nevini likovi stradaju kako bi drugima donijeli spas. Od klasičnih religioznih tekstova do suvremenih romana, književnost neprestano preispituje vjeru, sumnju i smisao žrtve. U beletristici ta se tema često ne prikazuje doslovno, nego kroz motive žrtve, otkupljenja, ponovnog rođenja i unutarnje transformacije. Mnogi pisci su koristili upravo tu veliku žrtvu nevinog za spas osuđenih, za mir njihove savjesti i duše.
Jedna od najljepših pustolovnih priča moga djetinjstva je "Lav, vještica i ormar", najpoznatiji dio serijala "Kronike iz Narnije" koje je napisao C. S. Lewis. Upravo ova dječja knjiga u kojoj jednako uživaju i odrasli odličan je primjer povezivanja kršćanske simbolike s beletristikom.
"Njezino znanje dopire unatrag samo do osvita vremena. Ali da je mogla pogledati još malo dalje u prošlost, u tišinu i tamu koje su prethodile osvitu, ondje bi pročitala drugačije čarobne riječi. Tada bi znala da će se u onom trenu kad dobrovoljna žrtva koja nije počinila izdajstvo, bude ubijena umjesto izdajnika, Kameni Stol rasprsnuti, a sama Smrt počet će djelovati unatrag." - "Lav, vještica i ormar", C. S. Lewis, Golden Marketing
Glavni likovi su dva Adamova sina i dvije Evine kćeri, ime koje nose ljudska bića kod neobičnih stanovnika Narnije, i njihove pustolovine u borbi protiv zle vještice koja donosi vječitu zimu, ali bez Božića. Strah i trepet šire se tom čarobnom zemljom prepunom divnih mitoloških bića, gdje čak i stabla doslovno slušaju sve što se događa. Odlika ovog romana je što neki od likova nisu čisto dobri i nisu čisto zli, svi imaju svoje mane i vrline i borbe sa samima sobom. Neki se tek trebaju dokazati, dok drugi od početka pokušavaju raditi ispravno. Iako većina likova nosi svoje slabosti i dvojbe, sukob dobra i zla u romanu ostaje jasno definiran. Bijela Vještica, apsolutno zlo, ima čarolije kojima može ispuniti želje, glavni cilj joj je dočepati se lava Aslana, oličenja dobrote, ljubavi i istine u Narniji, kako bi spriječila dolazak proljeća i osigurala svoje kraljevstvo vječne zime. Borba dobra i zla, velika žrtva dobra za spas cijelog svijeta i nagrada onima koji se obrate i vjeruju odlično je prilagođena u ovoj divnoj priči.
Za Stephena Kinga je općepoznato kako su njegovi romani puni nadnaravnih elemenata, ispunjeni atmosferom tipičnom za horore, a "Zelena milja", osim navedenog, obrađuje i prikriveni rasizam, smrtnu kaznu i iscjeliteljsku magiju. Radnja je smještena u zatvor tijekom 1930-ih i prati čuvare na odjelu za osuđenike na smrt, poznatom kao "Zelena milja". Glavni lik je čuvar Paul Edgecomb, koji upoznaje zatvorenika Johna Coffeyja, krupnog, tihog čovjeka osuđenog za strašan zločin. No, ubrzo postaje jasno da nježni i ne baš bistri Coffey ima nadnaravne sposobnosti iscjeljivanja i duboku dobrotu, što dovodi u pitanje njegovu krivnju. Kako radnja više odmiče, nježni div sve više pomaže potrebitima oko sebe, prenoseći njihove patnje na sebe. Nesebično djelovanje upućuje da nije krivac za strašnu smrt dviju djevojčica. Njegova spremnost na patnju i prihvaćanje sudbine, unatoč nevinosti, snažno podsjeća na žrtvu za opće dobro. Njegova smrt ne donosi uskrsnuće tijela, već duše onih koji su bili uz njega, koji su mu vjerovali cijelo vrijeme. Jer ponekad, to je sve što nam treba. Vjera.
"Umoran sam, šefe… umoran od toga da sam na putu, sam kao vrabac na kiši." - "Zelena milja", Stephen King, Školska knjiga
Ovaj je roman predivno ekraniziran s Tomom Hanksom i Michaelom Clarkeom Duncanom u glavnim ulogama. Iako je knjiga često bolja, film vjerno prati radnju, ali i osobine i atmosferu romana.
Mihail Bulgakov najpoznatiji je po svom djelu "Majstor i Margarita", klasik koji odlikuju magijski realizam i zbunjujuća borba istine i laži.
"Među ostalim govorio sam - pričao je uznik - da je svaka vlast nasilje nad ljudima, i da će doći vrijeme kad neće biti ni vlasti careva, ni ikakve druge vlasti. Čovjek će prijeći u carstvo istine i pravednosti gdje neće biti potrebna nikakva vlast." - "Majstor i Margarita", Mihail Bulgakov, Naklada Alfa
Kako se radnja odvija, ostajemo nesigurni tko je dobar, a tko zao. Osim ljubavne priče glavnih likova Majstora i Margarite te kaosa u Moskvi koji prati Behemotha i Wolanda, čitamo i roman u romanu, slavni rukopis koji ne gori, onaj koji je Majstor napisao o susretu Poncija Pilata i Ješue. Bulgakov nije bio "klasično religiozan" u smislu redovitog prakticiranja, ali nije bio ni ateist, što je već samo po sebi bilo "problematično" u Sovjetskom Savezu. Bulgakov je ovim romanom možda čak i pokazao kritiku ateističkog društva koje je postajalo sve jače. U romanu je uspio napraviti odličan kontrast, dok je ostatak romana lud, groteskan i kaotičan, dio s Ješuom i Poncijem Pilatom gotovo je čist i smiren. Ješua (Isus) prikazan je gotovo naivno i nježno, usmjeren na istinu te zlo vidi kao posljedicu nesporazuma ili slabosti pojedinca. Pilat u ovom romanu vidi da je Ješua Ha-Nocri nevin, čak ga na neki način razumije i želi ga spasiti. Ali ne učini ništa. Ne zato što je zao, nego zato što se boji posljedica, želi zadržati položaj te ne želi "probleme". I tu postaje jezivo stvaran. Pristupiti s oprezom, svakako, jer roman nije religijski, ali se hvata u koštac religija vs. političko uređenje u Moskvi, pa i istina vs. laž.
U različitim književnim kontekstima, od alegorijske fantastike do modernog romana, motiv Kristove žrtve pojavljuje se kroz likove koji, poput Aslana, Johna Coffeya i Ješue, nevino stradaju kako bi drugima donijeli spas, pri čemu uskrsnuće ne mora biti fizičko, nego se očituje kroz moralnu ili duhovnu preobrazbu svijeta oko njih. Isus i uskrsnuće u književnosti nisu samo religijski motivi nego univerzalne priče o patnji koja ima smisao, mogućnosti novog početka i ono najvažnije - pobjedi dobra nad zlom. Zato ih nalazimo i u religijskim i u potpuno svjetovnim djelima, jer priča o nevinom koji strada za druge nije samo temelj vjere nego i jedna od najdubljih ljudskih potreba: vjerovati da patnja ima smisao i da dobro, na kraju, ipak pobjeđuje.