Kako se bliže lokalni izbori, obećanja političara sve su luđa! To se posebno odnosi na Zagreb, u kojemu su se kampanje preko noći trebale preokrenuti nakon iznenadne smrti Milana Bandića. Njega nema, pa nema ni glavne mete, ali obećanja ima, i to u stilu – obećanje ludom radovanja. Možda je najizdašniji u tim obećanjima kandidat HDZ-a Davor Filipović. On je u svojim promišljanjima budućnosti Zagreba otišao tako daleko da je svojim potencijalnim biračima obećao kao prvu zadaću gradnju tvornice za proizvodnju svakakvih cjepiva, pa i onog protiv raka! To što cjepivo protiv raka ne postoji, nije problem Filipoviću. On i tako sigurno misli bar sto godina unaprijed! I to što ni mnoge bogatije zemlje nisu realizirale takvu ideju, ni to nije važno. Bitno je da se dobro bubne, i da dobro odjekne, koliko god bilo ludo! Filipović je od kampanje napravio pravu lakrdiju. Zar je to najbolji kandidat HDZ-a? Dobro, ekonomist je, ne mora znati nešto o medicini, ali svatko malo pismeniji ipak zna da nema cjepiva protiv tumora. No da je to glavni prioritet budućeg gradonačelnika Zagreba, kako je to postavio Filipović? Doista za ismijavanje! Nije li već i njegovo bauljanje u kampanji vidljiv dokaz da HDZ-u baš i nije bilo stalo rušiti Bandića kad su Filipovića pustili u utrku? Tome može biti dokaz i izjava Bandićeve zamjenice ovih dana da bi se oni i HDZ uvijek dogovorili i dobro surađivali, a da su samo izbori malo znali izazvati napetosti. Bandića nema, pa kako sad da HDZ istakne novog kandidata, i da tako prizna da je Filipović bio samo lutka? Sad bome više nema povlačenja.
A što nude drugi kandidati? Brda i doline, rekli bismo. Istina, nisu toliki vizionari kao Filipović, ali svejedno imaju svašta ponuditi Zagrepčanima. Tako Miroslav Škoro jamči da će Zagreb “od jeseni imati besplatne vrtiće, da će zatvoriti Jakuševac i bolje gospodariti otpadom, pokrenuti izgradnju suvremene bolnice i nacionalnoga nogometnog stadiona koji će možda zvati po Zlatku Cici Kranjčaru”. Škoro je kandidaturu neslužbeno priopćio na dan Bandićeva pokopa. I onda je odmah iskoristio smrt Cice Kranjčara, da se biračima uvali sa stadionom koji bi nazvao po Cici. Jako nisko, jako jeftino! A da, i Filipović je obećao besplatne vrtiće! Kome onda dati glas, njemu ili Škori? Birači su jako zbunjeni!
Vesna Škare Ožbolt obećala je pak umirovljenicima besplatno kazalište, frizera i postolara. I kako to misli provesti? Veli ovako: “Jedna od mjera za naše sugrađane treće životne dobi bit će takozvana zagrebačka kartica koju će od Grada Zagreba dobiti svaki zagrebački umirovljenik. Zagrebački umirovljenik će iz gradskog proračuna mjesečno na karticu dobiti 500 kuna koje će moći taj mjesec koristiti isključivo na kulturu, sport i usluge zagrebačkih obrtnika kao i na dio troškova komunalnih usluga. Zagrebačka kartica će se koristiti za kazališta, galerije, muzeje, sportske manifestacije, koje se financiraju iz gradskog proračuna.” Nije mi jasno kako je mogla zaboraviti kina, zašto i ona ne bi bila besplatna za umirovljenike? I kina su dio kulture. Ili nisu?
Tomislav Tomašević odmah bi zatvorio Jakuševac! Dobro, Jakuševac treba zatvoriti, i odavno ga je trebalo zatvoriti. Ali Jakuševac se ne može zatvoriti dok se ne riješi pitanje zbrinjavanja otpada. Ili će se Jakuševac zatvoriti i Zagreb preplaviti smećem, pa da imamo slike kao one iz Napulja? Zagreb treba dobiti spalionicu otpada kakvu, primjerice, ima Beč. No dalek je put do nje, ili do nečega drugog, da bi se to riješilo u jednome gradonačelničkom mandatu. Isto kao i Davor Nađ, koji je odredio da bi u gradskoj upravi otpustio točno 4000 ljudi! Dobro, svi znamo da je gradska uprava prekobrojna, da se zapošljavalo na svakakve načine, otvarala nepotrebna radna mjesta, ali valjda se najprije provede analiza kad se osvoji vlast, pa se onda točno utvrdi koliko je ljudi viška i kako ih zbrinuti, posebno pokraj nepoderivih kolektivnih ugovora.
Zagreb čeka turbulentno postbandićevsko doba. Nema više Bandića, ali imamo njegovu ostavštinu. No sad je glavno pitanje koji od kandidata može napraviti nešto bolje ili više? Izbor baš i nije velik! Uz glavne kandidate Tomaševića i Filipovića, tu je i Joško Klisović. Pitanje jest je li biračko tijelo zrelo za elitista poput njega, nakon teškog populista Bandića? Gotovo da je jedini bez nerealnih obećanja dosad. Je li to dovoljno? Ili će se Bandićevo biračko klatno okrenuti onima koji će najmanje dirati njegovu ostavštinu, njegovu interesnu mrežu?!