“Zamaskiranu” kacigom, omotanu šalom i u pancirki, na daljinu ju je teško razlikovati od muških kolega. Njima uz rame, Lana Olšak spremno trči po vojnom poligonu s približno 20 kilograma opreme na sebi. Trećina je to njezine težine.
– Pancirka, četiri puna okvira, puška, pištolj, ruksak... – pokazuje nam 30-godišnja vojnikinja iz Požege.
Oprema je na broju, a i kovčezi su već gotovo spakirani. Lana će u ožujku otputovati u Afganistan, u vojnu misiju ISAF-a. Društvo će joj praviti još 207 pripadnika Oružanih snaga RH, među kojima je 13 žena, zatim dva policajca te 22 vojnika iz Crne Gore.
Kod kuće će ju, pak, čekati tri sina, u dobi od dvije, četiri i deset godina. Čuvat će ih nezaposleni suprug.
– Teško mi je zbog njih, ali već su dugo spremni na to. Godinama se pripremamo na takve situacije pa ne očekujemo probleme, već smo uhodani – govori Lana.
Vojničkog staža ima šest godina. Završila je poljoprivredni fakultet, ali nikada nije radila u struci. Nije mogla naći posao, a s 24 godine prijavljivanje u vojsku bilo joj je veliki izazov.
– Bilo je to nešto novo. I jako sam zadovoljna što je tako ispalo – ponosna je. Četiri se mjeseca s kolegama pripremala za misiju. Značilo je to, u prosjeku, provoditi dva tjedna na terenu i jedan kod kuće. No, i slobodni tjedni često su rascjepkani odlascima na liječničke preglede ili sigurnosne provjere.
Dijete me jedva prepoznalo
Spremni moraju biti za sve scenarije – neprijateljske napade iz zasjede na kolonu, otvorenu vatru po bazi... Kako bi se snašli baš u tim situacijama, putnici za Afganistan pokazali su na završnoj vježbi u Gašincima kraj Đakova.
Lani su to bile prve takve pripreme. – Moram priznati da je bilo situacija kada su mi muški kolege nudili pomoć zato što sam žensko, ali većinom se trudimo odrađivati sve zajedno. Svatko daje svoj doprinos – smješka se naša sugovornica.
Na poslu se, pa tako i kao član misije, ne osjeća nimalo drukčije od kolega “jačeg spola”.
– Uvjerena sam u to da se ženu smatra vojnikom jednako kao i muškarca, nema nikakve razlike po spolu, niti problema. Gleda se spremnost i stručnost – ističe.
Motiv za misiju bile su joj nove spoznaje i doživljaji te, “naravno, novac”.
– Bila je to više moja odluka, ali suprug se složio – kaže.
Uzbuđena je zbog novih iskustava koja ju čekaju u Afganistanu, no svjesna je i kako razdvojenost od obitelji neće biti lako podnijeti.
– Bit će i tuge i teških trenutaka, ali vjerujem da ćemo moja obitelj i ja sve to uspjeti prebroditi – govori.
Kod kuće je, nastavlja, sve dobro pripremljeno i organizirano.
– Suprug je nezaposlen pa je s njima dok sam ja na terenima i stražama. Preuzima ulogu doma, malo je obrnuta situacija – šali se Lana.
Najstariji se sin rado hvali prijateljima u školi da mu je mama vojnikinja. A i ona se nada da će bar jedan od njih trojice krenuti njezinim stopama i odjenuti uniformu.
– Nije me strah misije! Bit će sve u redu – poručuje.
Za misiju u Afganistanu hrvatski se vojnici dobrovoljno prijavljuju. Učinio je to i narednik Branko Japundžić.
– Spreman sam! Vježba puno znači za svakog vojnika, osposobljava se i usavršava – ispričao nam je on, nakon što je s kolegama pokazao kako se brani napadnuta baza. Na put kreće s velikim očekivanjima.
– Širimo vidike, idemo vidjeti kako je u Afganistanu – navodi.
Skupnik Tihomir Šišulj odlazi na poznati teren. U misiji je već bio 2008. U redovima je vojske, inače, 20 godina.
– Naradi se, mogu vam reći. Svaki je izlazak iz baze rizičan, ali opet ne i prerizičan. Dobro smo pripremljeni na to – govori 37-godišnji Tihomir.
Motiv za misiju, priznaje, uvijek je novac.
– Prvi put mi zarada nije bila motiv, ali sada jest. Uspijem uštedjeti – iskren je. Otac je dvojice sinova, od pet te 12 godina.
– Kada sam 2008. odlazio, mlađi je sin bio jako malen. Gotovo da me nije prepoznao kada sam se vratio. Trebalo mu je jako dugo da se prilagodi. Teške su to situacije – prisjeća se. Čini mu se, dodaje, da mu je sada teže otići nego prije pet godina. No, ne isključuje ni mogućnost da se, nakon ove na koju se tek sprema, prijavi za još koju misiju.
Na pripremama su vojnici prolazili i radionice s vjerskim zajednicama, kako bi im protumačili tamošnje običaje, da ne bi nekoga, iz neznanja, uvrijedili. Borbene situacije koje su uvježbali realne su, no naši se vojnici s njima na terenu “nisu baš previše susretali”
Ako ste uvježbani, nema straha
– Djelujemo u vrlo stabilnom okružju. Mentoriramo i savjetujemo afganistanske sigurnosne snage. I pokazali smo zavidan uspjeh – zadovoljan je general pukovnik Drago Lovrić, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH. U skladu s izlaznom strategijom NATO-a, broj naših vojnika u ovoj zemlji rotacijom će u ožujku biti znatno smanjen, s 294 na njih 208. U sklopu 21. hrvatskog kontingenta u misiji ISAF-a sudjelovat će i 22 vojnika Crne Gore, koja se priprema za ulazak u NATO. Provest će tamo oko šest mjeseci. Datum povratka ne znaju jer on ovisi o sigurnosnim uvjetima.
– Ako ste obučeni, nemate se čega plašiti – jednostavan je “recept” 30-godišnjeg Radoja Đuknića iz Crne Gore. Po činu je vodnik prve klase, a u odori je deset godina.
– Pripreme su iscrpljujuće, ali imamo i slobodnog vremena – otkriva. Ovo mu je prva vojna misija.
– Iskustva hrvatskih kolega samo su pozitivna pa se nadamo da će i nas pratiti ista sreća – kaže. Prijavio se za put kako bi se dokazao i stekao nova znanja. Novac mu je u zadnjem planu.
– Imam sina od tri mjeseca, malen je pa mu neću nedostajati. No, beba je pa se brzo mijenja i raste, teško mi je što to neću pratiti. To je ono što mi se stalno vraća u glavu. Ali ovo radim i za njegovo dobro – zaključuje.
Preuzeto sa www.vecernji.hr