Priča o Ircu

Dobra djela ostala i nakon smrti

Dobra djela ostala i nakon smrti
14.10.2012.
u 10:51
Arthur McCluskey bio je uspješan biznismen, ali je cijeli život kockao. Prosvjetljenje i spas je pronašao u Međugorju
Pogledaj originalni članak

Dr Sylvia Anne Hoskins na međugorskom seminaru o ovisnosti ispričala je kako se Irac Arthur McCluskey izliječio od kockanja i alkohola u Međugorju. Bila je njegova prijateljica i imala osobni uvid u probleme povezane s ovisnosti o kockanju koja ga je dovela do osobnog poniženja i razočaranja, propasti njegova poslovnog carstva, ali i do kasnijeg izliječenja u Međugorju. Na žalost, 13. kolovoza 2011. umro je u Irskoj u 67. godini života. Njegova životna priča je zanimljiva i potresna. Arthur McCluskey rodio se u Irskoj 13.svibnja 1944. u mjestu Emo, County Laois. Prvi put se okladio kad je imao 12. godina u Nacionalnoj kladionici za utrku konja. Konji na koje se on kladio bili su u cilju prvi i drugi. U tom trenutku dječak Arthur je mislio kako je otkrio vrlo učinkovit način kako zaraditi novac. U biti to je bilo samo „sijanje sjemena“ za njegovu budućnost. Kad je imao 19. godina, 1964. emigrirao je iz Irske u Škotsku. Cilj mu je bio zaraditi novce, postati samostalan i neovisan. Kad je imao 27. godina, 1971., sam je osnovao svoj biznis. U tom trenutku biznis kojim se počeo baviti bio je vezan uz proizvodnju namještaja i imao je više od stotinu zaposlenika. Bio je jako uspješan u poslu, te je 1974. kupio čitavu ergelu od 30 konja – sve one koji su bili na utrkama pobjednici. Kupio je konje koji su non- stop pobjeđivali i u Irskoj i u Engleskoj. Letio bi skupim zrakoplovima, konji su bili s njim i pobjeđivao bi s njima na svim utrkama koje su organizirane diljem svijeta. Letio je s Concordom svuda po svijetu.

Veliko bogatstvo

Imao je nevjerojatno veliko bogatstvo. Cilj u životu mu je bio zarada novca. Mislio je time, što zarađuje više novca da mu to donosi sreću. Volio je konje jer su mu donosili novce, uživao je i u alkoholu. Volio je piti šampanjac. Obožavao ga je i pio neprestano i to mu je donosilo sreću. Sve se svodilo na to da sebi neprestano ugađa i bio je sebi najvažnija osoba na svijetu. Od 1980. do 1999. je postao kompluzivni ovisnik. Često je gubio iznose do 30.000 eura dnevno kladeći se na konje. Kako je do toga došlo? Cilj je bio da ima veliko bogatstvo. Iluzija u kojoj je on živio je bila da mu je kocka davala mogućnost da zarađuje novac brzo. Neprestano je zavaravao sam sebe. Na mjestima gdje se kladio vlasnici kladionica su ga tretirali kao posebnog gosta. Davali su mu svu pozornost. To je povećavalo njegovo samopouzdanje. I on je sebe smatrao posebnim. Kao i svi i on je veoma volio svoju intimu. Njegova intima bila je klađenje, kockanje, zarađivanje novca i osjećati se bitnim i važnim. Imao je veoma puno novca, te je mogao kockati. Još uvijek nije došao na samo dno i dobro se osjećao u okruženju u kome se neprestano kockao. Sve to što je bila ugodna navika uskoro je postala ovisnost. Iz želje za novcem on je kockao, uz kombinaciju s kockanjem je i pio alkohol. Njegovi konji i dalje su bili prvi. Dobivali su na kladionicama. Još je više kockao, ali i gubio. S prijateljima s utrka pio je samo šampanjac, s prijateljima s ragbija pio je pivo koje su trošili bačvama. Kad je dobivao novce dolazilo bi do ushićenja i radosti, a kad bi gubio bio je očajan. Dobivao je napade i osjećao se očajno i nemoćno da išta promjeni. Tako nemoćan često je sjedio u svojoj kući i držao stalno ruku na telefonu i kladio bi se doslovce do posljednjeg trenutka, dok je klađenje bile otvorene. Uskoro je postao bolestan jer ga kockanje dovodi do problema - psihološke, fizičke, duševne i duhovne naravi. Postao je depresivan i sve više pio. Osjećao se krivim, što je kockao i gubio novce, posebice kad se sjetio kako su njegovi roditelji mučili i kako su imali puno manje novaca nego što je on imao. Tada je kod njega došlo do velike grižnje savjesti i ponavljao je kako će promijeniti svoj život. Imao je stalne promjene raspoloženja. Karakter mu je bio veoma nezgodan, stalo se ljutio, postajao je arogantan, udaljen od svega, agresivan… Već je bio ovisan i o piću. Budio bi se rano ujutro i srce mu je jako lupalo. Znojio bi se i bio je jako zabrinut u tim trenucima za svoj život. Uopće, nije vježbao, niti se bavio nikakvom fizičkom aktivnosti. Jedina fizička aktivnost bila mu je odlazak do kladionice. Počeo se stidjeti svoga stanja i postao je tajnovit. Živio je s jednom ženom 18. godina. Ona uopće nije znala da on kocka. Zbog toga što je pretjerano pio i vozio, dvaput je bio uhićen i proveo bi cijelu noć u policiji. Što se tiče duhovnosti, odbijao je katoličku vjeru i bilo kakvu vezu s njom. Ako je Arthur odbijao Boga, Bog njega nije. On je spašen zahvaljujući zagovoru i molitvama svoje majke i dolasku u Međugorje. U hercegovačko svetište došao je 1999., kako bi udovoljio zahtjevu svoje rođake koja ga je molila da dođe na vjenčanje u Međugorje. Duh sveti je svakako imao udjela u njegovoj priči i obraćenju. Kad je došao u Međugorje upoznao je Nickia, paraliziranog čovjeka od posljedica moždanog udara. Upoznavanja s Nickiem je potpuna predaja Bogu. Prvi dan kad su se upoznali Nickie je na nevjerojatan način dotaknuo njegovo srce. Artur je apsolutno bio poražen s poniznošću koju je pokazao Nickie. U trenucima kad su se upoznali Artur je susretljivo gledao na njega, jer je čovjek bio u kolicima. Nickie mu je tada rekao kako on nije došao u Međugorje po ozdravljenje „već sam ozdravio, ali u svom srcu“. Drugog dana boravka vidio je vidioce Mirjanu i Jakova koji su svjedočili o iskustvu raja, čistilišta i pakla. I počeo je tada razmišljati, je li on spreman da to iskusi, što ako umre, što ako dođe pred Boga, je li spreman za to? Shvatio je da je živio grešan i loš život. Trećeg dana odlazi na Brdo ukazanja i sa sobom je ponio krunicu. Nije planirao moliti. No, u jednom trenutku prvi put nakon 40 godina počeo je moliti krunicu, a suze su niz lice počele silaziti i nije mogao prestati plakati. Nakon što je plakao zbog svog života, shvatio je da mora otići na ispovijed.

Preokrenuo je svoj život

Ispovijedio se pred fra Svetozarom i nje bilo više povratka starom života. Četvrtog dana je krenuo na brdo Križevac moliti Put križa. Prvi put u svom životu je shvaćao i proživljavao Isusovu muku. Shvatio je kad u biti činimo loše da zabijamo čavle u Isusovo tijelo. Petog dana je imao je priliku čuti vidjelicu Vicku koja je pričala o ljubavi, radosti, nadi i u tom trenutku osjetio veliku snagu što ga je potaknulo na promjenu života. Šestog dana se ponovno penje na Križevac. U jednom trenutku je došao pod križ i stavio svoje ruke na njega i na vrhu Križevca rekao:“ Isuse, ja sam tvoj zauvijek.“ To je bio trenutak apsolutne predanosti Bogu. Odlučio je i preokrenuo svoj život. Odlučio je osnovati humanitarnu organizaciju i nazvao je St. Joseph &The Helpers (Sv. Josip i pomoćnici) koja će pomagati siročadi i mladima i njihovim obiteljima u BiH. U njegovu životu nije bilo više kockanja, konja, alkohola. Odlučio je samo pomagati ljudima. Tada je znao kazati da je nekad mislio da ima sve, ali kako zna da nije imao ništa, jer u njegovu životu nije bilo Boga. Tek kad je upoznao Boga osjećao se kao duhovni milijarder. Dvorana sv. Josipa u Majčinu selu u Bijakovićima djelo je pomoći njegovih ljudi. On je našao ljude koji su donirali za nju. I ova velika dvorana nikla je zahvaljujući Arthuru i fra Svetozaru. Njegova karitativna organizacija pomagala je sirotištima i gradila kuće u BiH. St. Joseph & The Helpers skupila je stotine tisuća eura za razne projekte i surađivala sa sestrama franjevkama u izgradnji dječjeg vrtića u Kiseljaku. Ova organizacija financirala je i izgradnju doma za stare u Vionici (Međugorje) i mnoge druge projekte. Arthur je znao kazati: “Ima li boljeg načina pokazati svoju ljubav nego pomagati siročadi i mladima koji su ostali bez obitelji i doma? No, Njegovo izlječenje nije baš teklo glatko. Pune tri godine nakon obraćenja i nakon što se predao Isusu je još uvijek imao veliki nagon i izraženu želju za kockom. Ipak nije uključivao ni liječnike, ni nikakve lijekove, on se okrenuo novom životu. Usvojio je Gospino oružje. Svaki dan je molio. Molio je nebrojene krunice u jednom danu i molio je srcem. Boga je molio da ga spasi oD njegova nagona za kockanjem. Išao je na misu svaki dan i primao Isusa u pričesti. Promijenio je naviku čitanja časopisa živom Božjom riječju. Srijedom i petkom je postio o kruhu i vodi, te činio žrtvu za potpuno iscjeljenje. Ustrajao je u ispovijedi i odlučio je pomagati drugima. Na žalost, umro je 13. 8. 2011. od srčanog udara. Rad koji je započeo se nastavlja. A plodovi njegova rada se vide u humanitarnoj organizaciji koju je osnovao. Knjiga o njemu izaći će 2013. To će ujedno biti priča o ljubavi, slobodi i nada za svakog kockara.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.