Prijetnje novim udarima koje posljednjih dana siju strah na ulicama New Yorka neće ga zaplašiti: svoju kvotu straha ispunio je 11. rujna prije točno deset godina. Tornjevi-blizanci pretvoreni su taj dan u prah, a bili su mjesto na kojem je Denis Antolov, popravljajući klima-uređaje, godinama zarađivao za život. Taj Hrvat rodom iz Zablaća kod Šibenika godinama je šutio o događaju koji je, osim američke novije povijesti, izmijenio i njegov život, no danas je svoju priču ipak odlučio podijeliti s čitateljima "Večernjeg lista".
Film katastrofe
– Boravio sam u južnom neboderu, čekajući materijal neophodan za posao, no tada mi je javljeno da ipak neće stići. Automobilu koji ga je trebao dostaviti, naime, istekla je registracija. Tako je možda Bog htio. Jer da mi je dostavljen, ostao bih raditi. Ovako, krenuo sam na drugi posao u gradu spuštajući se liftom, kad sam začuo strahoviti udar. Bio je to trenutak kad se u susjedni, sjeverni toranj zabio zrakoplov, samo što to tada još nisam znao. Sišao sam u garažu nebodera, ušao u podzemnu i 15-ak minuta kasnije, u prolazu, na nekakvom televizijskom ekranu ugledao zapaljene Blizance i pomislio sam da je u pitanju film katastrofe. Nitko, pa ni ja, nije mogao ni zamisliti da bi se takvo što moglo dogoditi u New Yorku - prisjeća se 42-godišnji Denis Antolov.
Tek kod kuće, kada je upalio televizor, suočio se s razmjerima katastrofe koja se sručila na njegov grad, ali i sa spoznajem da su o njegovoj sudbini odlučivale tek nijanse. Naime, zrakoplov je udario južni toranj upravo u razini 85. kata, gdje se on nalazio tek koji trenutak prije. No, prava agonija za njega i njegovu obitelj tek je započela.
– Kad mi je do uma doprlo što se zapravo dogodilo, sjetio se da sam svojoj majci Stanki dan prije spomenuo da taj dan opet imam neki popravak u Blizancima gdje sam često, nekoliko puta tjedno, radio. No, nakon udara New York se našao u potpunom kaosu, u komunikacijskom kolapsu, pa se moj poziv nije mogao probiti do Hrvatske. Okretao sam broj milijun puta, no bez uspjeha. Tek otprilike 15 sati kasnije, majka je začula moj glas. Počela je plakati i zahvaljivati Bogu što sam živ - prisjeća se Denis Antolov, koji je u tragediji izgubio mnoge kolege s kojima je godinama radio.
– Strašno mi je žao nedužnih ljudi koji su izgubili glave u tom bezumnom činu, zbog nečijih interesa, ali ja sam, eto, ostao živ i trudim se nastaviti normalno živjeti. Godinama o tome nisam pričao, osim s najbližim članovima obitelji. I zato se ne predajem nelagodi koju osjećam gledajući kako, zbog novih prijetnji, ovih dana New Yorkom marširaju policajci sa strojnicama i vojska - kazao je Denis Antolov.
Pomoć vatrogascima
Poznatu američku kuharicu hrvatskog podrijetla Lidiju Bastianich teroristički je napad zatekao u automobilu na putu iz Long Islanda prema restoranu na Manhattanu.
– Bila sam u šoku, nisam vjerovala svojim očima. To je događaj koji se ne može zaboraviti, a od tog dana Amerikanci su se promijenili, pogotovu Njujorčani. Oprezniji su, osjećajniji, brižniji prema svojim najdražima. Odmah sam otpustila osoblje restorana i dopustila im da odu svojim obiteljima. Mislila sam na brojne direktore, menadžere, bankare koji rade u Twinsima, a moji su redoviti i dragi gosti. Dan poslije nazvala sam kolege i za sat vremena organizirali smo pomoć u hrani za vatrogasce, policiju i spasitelje u ruševinama Blizanaca. Akciju smo nazvali "Bon Appetit's" a priključilo nam se 35 restorana i studenti Instituta za kulinarstvo iz New Yorka - kaže ta vrsna kuharica.
– Mjesec dana nakon napada počela sam shvaćati koliko je dobrih i vrijednih ljudi poginulo, a poznavala sam ih jer su dolazili u "Fideliju" i moje druge restorane. Primijetila sam da moji gosti u proteklih deset godina s radošću naručuju bolja vina i pojedu sve što im se servira. Jedan mi je rekao: 'Gospođo Lidija, ako ću danas umrijeti, neka moj zadnji dan bude ispunjen dobrom kapljicom i vašim specijalitetima'. Lijepo je deset godina poslije vidjeti kako se New York oporavio a južni Manhattan izgradio.
Preuzeto sa www.vecernji.hr