Nakon što je u srijedu građevinski radnik iz Banje Luke Đ. P. (58) poginuo prilikom pada sa zgrade u izgradnji, ponovno je aktualizirana tema sigurnosti i zaštite radnika na poslu. Radnika koji je otišao na posao da zaradi plaću i prehrani svoju obitelj i s tog posla se nije vratio kući. Ovo je prvi smrtni slučaj na radu u ovoj godini, ali, nažalost, sigurno neće biti ni posljednji ako se nešto suštinski i drastično ne promijeni, upozoravaju iz Saveza sindikata RS-a.
Sustavni propusti
Smrt radnika u BiH zabilježi se tek kao vijest u crnoj kronici na koju se nitko pretjerano i ne osvrće. Za devet mjeseci prošle godine samo na prostoru RS-a smrtno je nastradalo 12 radnika, a više desetaka ih je ozlijeđeno. Tijekom 2024. na radnom mjestu u RS-u poginulo je deset radnika, dok ih je u razdoblju od tri godine tragično stradalo 29, točnije od 2022. do 2024. Slično je stanje i u FBiH. I tu je već početkom godine jedan radnik smrtno stradao. Tijekom izvođenja građevinskih radova u Mostaru sredinom siječnja došlo je do prevrtanja vozila koje je prikliještilo nesretnog radnika. Ovaj slučaj iz Mostara nije usamljen. Kakva je sigurnost radnika na njihovim radnim mjestima, vjerojatno najbolje ilustriraju podaci Federalne uprave za inspekcijske poslove, a prema posljednjim, tijekom 2023. godine zabilježeno je čak 345 teških nesreća na radu, od čega ih je 11 bilo sa smrtnim ishodom. Godinu prije broj nesreća bio je nešto manji jer su županijske inspekcije prijavile 280 ozljeda na radu, ali je broj tragičnih slučajeva bio veći. Tada je 13 slučajeva ozljeda na radu završilo smrću. Najčešće stradavaju radnici u građevinarstvu i šumarstvu. Pojedini građevinci su se žalili da ih poslodavci, kada dožive nesreću na radu, primoravaju da izjave da su se ozlijedili kod kuće ili na nekom drugom mjestu te im prijete otkazom ako ne poslušaju taj "dobronamjerni savjet". Prema podacima sindikalnih organizacija i izvješćima inspekcija rada, zajednički nazivnik većine ovih nesreća su sustavni propusti. Najčešće se spominju zastarjela ili neispravna radna oprema, nepoštivanje sigurnosnih procedura, nedovoljna obuka radnika, slaba kontrola na gradilištima i u industrijskim pogonima te ograničen i često nedovoljno učinkovit inspekcijski nadzor.
Hitne i konkretne mjere
Koliko radnika treba poginuti da bi se nešto promijenilo? Iz Saveza sindikata RS-a upozoravaju da su potrebne suštinske promjene. – Svake godine ponavlja se isti scenarij: tragedija, kratka vijest u medijima, poneka izjava sažaljenja i nakon toga tišina. Već nakon nekoliko dana sve se zaboravlja. Bez sustavnih promjena, bez jasno utvrđene odgovornosti, bez snažne i vidljive reakcije institucija, sve se svede na statistiku - naglašavaju u ovom savezu i postavljaju otvorena pitanja: hoće li se i ovog puta tražiti krivica u samom radniku? Hoće li se slučaj završiti bez odgovora? Hoće li netko konačno kazneno odgovarati kada radnik smrtno strada na radnom mjestu? Savez sindikata RS-a ne može prihvatiti da se ovakve tragedije tretiraju kao statistika. Radnik nije samo broj, ističu iz Saveza, zahtijevajući hitne i konkretne mjere. Između ostalog, drastične, a ne stimulativne kazne za poslodavce koji ne primjenjuju propise i dovode radnike u opasnost; kazne moraju biti takve da nikom više ne padne na pamet štedjeti na zaštiti na radu, obuci ili sigurnosnim procedurama; uvođenje obveznih organiziranih sistematskih pregleda za sve radnike u RS-u na godišnjoj razini. - Zaštita na radu i zdravlje radnika nisu trošak, to je zakonska i moralna obveza - poručili su. •