Banke kritiziraju FBiH i RS zbog nedorečenog Zakona o devizama

Zakon o deviznom poslovanju, koji je odnedavno stupio na snagu i u Federaciji BiH, nije zbunio samo građane ovog entiteta nego i komercijalne banke.

Zbunjene banke i klijenti

U Udruzi bankara BiH koje okuplja komercijalne banke smatraju da zbog nepreciznih zakonskih rješenja koja ne daju odgovore na puno pitanja postoji pravni vakuum, što otežava rad banaka kojima je neopravdano nametnuta uloga kontrolora. Posebice destimulirajućim ocijenjene su kaznene odredbe entitetskog zakona o deviznom poslovanju kojim se, kako su istaknuli, “koči rad banaka i nameću atmosferu napetosti i nepovjerenja, odnosno praksu da se u svakom klijentu vidi sumnjiva osoba”. U desetak točaka koje su, prema mišljenju komercijalne banke, sporne u Zakonu spominje se i ona oko načina plaćanja usluga u ugostiteljskim objektima, turističkim uredima, koja je kod građana FBiH izazvala najviše reakcija. Banke pitaju mjerodavne institucije vlasti “kojom dokumentacijom klijent dokazuje da je naplatu izvršio od nerezidenta kod prihvata pologa gotovine od rezidenata koji su registrirani ili su njihovi posrednici, a za pružanje ugostiteljsko-turističkih usluga, usluga aerodroma, usluge vezane uz autoceste, za opskrbu stranih zrakoplova gorivom, mazivom, za prodaju putničkih i robnih voznih karata neposredno ili preko putničkih turističkih agencija. Čelnike entitetskih ministarstava financija, agencija za bankarstvo, Centralne banke BiH... pitaju mogu li Zakonom o deviznom poslovanju svi ugostiteljski objekti primati devize i položiti ih na svoj devizni račun u banci i kako banka može znati da su devize koje se polažu na devizni račun naplaćene za račun nerezidenta, a ne u slobodnoj prodaji karata.

Sporan iznos gotovine

Bankari sugeriraju da nije definirana odluka o bezgotovinskim prijenosu deviza od fizičkih osoba u inozemstvo. Može li se smatrati da banke mogu omogućiti fizičkim osobama slobodan prijenos deviza u inozemstvo u iznosu do 5000 eura samo uz nalog za plaćanje, bez obveze dostavljanja druge dokumentacije, treba li za iznose veće od 5000 eura odobrenje ministarstva financija ili kao osnova dokumentaciju koju zahtijeva ministarstvo kada izdaje dozvolu. Preporuka je da za veće iznose ministarstvo cijeni i izdaje odobrenje, a banke bi izvršavale plaćanja. Nejasno je koliko nerezident može plasirati sredstava u inozemstvo i što se podrazumijeva pod transferom. Mora li za svaki transfer od 100 eura tražiti potvrdu porezne uprave i uprave za neizravno oporezivanje.