Oni su ljudi u zlatnim godinama, ljubazni, društveni, zabavni, prepuni iskustava koja bi rado podijelili, optimistični, veseli.
Život u domu za stare osobe u Posavini više nema obol neprihvaćenosti ili mjesta u koje nerado dolaze osobe provesti treću životnu dob. U njihovu društvu nije teško uživati jer zahvalnost za svaku lijepu riječ ili ukazanu pažnju vraćaju deseterostruko, toplim i srdačnim osmijehom. Srednjoškolci Strukovne škole u Orašju imali su vremena baš za takve osobe smještene u Domu za stare i nemoćne osobe "Revira" u Orašju.
Proveli su s njima nekoliko sati uz razgovor i društvene igre. I nisu bili jedini gosti jer redovito ih obilazi i oraški župnik fra Bono Kovačević, bez kojeg ne protekne ni jedan blagdan. Misa i molitva koju upriliči za štićenike doma su, ističe župnik, za njihov duhovni mir, a osobito je to dobro zbog nepokretnih osoba. Svakog prvog ponedjeljka obiđe ih i molitvena zajednica župe Orašje.
Poštovani i uvažavani
Posjet oraškom domu "Rivera" u Orašju svaki put oplemenjuje jer u gužvi današnjice lijepo se zaustaviti u mjestu gdje se živi mirnim životom, zrači optimizmom i uglavnom u sjećanjima na neko proživljeno vrijeme. Ipak, nisu tužni, naprotiv, u jeseni su života koji provode dostojno, poštovani i uvažavani. Baki Mandi Krnjić iz Gornje Tramošnice kolica ne smetaju da vedro gleda na dane koji dolaze.
- Lijepo nam je ovdje, gledamo TV, družimo se i mislim da mi nigdje ne bi bilo ljepše - kaže baka Manda.
A Kata Topić iz Oštre Luke dodaje s osmijehom:
- Dijelimo dane zajedništva i o nama se lijepo brinu - poručuje. U takvom je okružju sretna i gospođa Fatima Markić iz Doboja. A sreću možda i nije toliko teško naći.
- Živjela sam u Hrvatskoj 30 godina, djeca se rasula po svijetu, ostala sam sama, došla u Orašje i baš mi je lijepo - kaže između dviju partija domina s Mijom iz Oštre Luke.
- Najiskrenije kažem da sam jako, jako sretna. Svaki čovjek mora naći u životu nešto što ga privlači. Bilo što to bilo. I ljudi bi se trebali prepustiti onome što žele. Bez obzira na to jesu li u domu ili vani - poručuje.
Dom je neobičan i po svojim vlasnicima, gospodarstveniku Ivici Mišiću i još više Zagrepčanki brazilskih korijena Karmen Jurić. Ljubav ju je dovela iz Brazila do Zagreba, a pokojni muž koji je bio jako privržen Posavini tu je ljubav prenio na Karmen pa svakoga mjeseca barem desetak dana provede u Orašju.
- Karmen se uvijek jako trudi da svake godine imamo kvalitetne pomake u smještaju doma kapaciteta 70 mjesta, u kojem je trenutačno smješteno 40-ak štićenika. O njima se brine 11 djelatnika i još ih uspijevamo zadržati da ne odu prema Zapadu.
Optimizam i blagost
Imamo odličnu suradnju i sa Županijskom bolnicom i Domom zdravlja Orašje pa kada zatrebaju, praktički smo za pet minuta kod njih - kaže nam voditeljica Doma za starije i nemoćne osobe "Revira" Marica Topić, koja, kao i njezini štićenici, zrači optimizmom i blagošću, možda najpotrebnijom za rad u ovakvoj ustanovi.
- Trudimo se da se osjećaju rasterećeno, bezbrižno, da uživaju u ovim danima jer sve starije i nemoćne osobe zaslužuju dostojanstven boravak i profesionalne usluge - zaključuje gospođa Topić.
