Cijeli Kiseljak, od obitellji, poznanika i prijatelja preko brojnih generacija učenika Osnovne škole Kiseljak do zaljubljenika u glazbu i kulturu, tuguje za Marijanom Budimir. Preminula je tek par dana nakon 53. rođendana, u Zagrebu gdje je bila na liječenju. Prije smrti hrabro je s prepoznatljivim osmjehom na licu vodila dugogodišnju borbu s teškom bolešću.
Marijanina želja za životom i borbeni duh, kiseljački dišpet po kojem je nazvala žensku klapu čija je pokretačica i osnivačica, dobili su nekoliko bitki s bolešću. No, na kraju je izgubila rat koji je od samog početka bio nepošten kao i svaki drugi. Iza sebe je ostavila supruga Marka te kćeri Barbaru i Izabelu. Ali i mnoštvo onih koji iskreno tuguju za ženom vedra i borbena duha, koja je svaki posao radila s ljubavlju i istinskom predanošću.
„Marijana je ostavila neizbrisiv trag u našoj školi. Njezina dobrota, vedrina, optimizam i predanost u radu su bili pukokaz kako se s ljubavlju radi ovaj posao, koji je toliko voljela. Njezin doprinos radu i ugledu naše škole je nemjerljiv. Brojni nastupi, projekti, druženja i najljepši školski sati zauvijek će ostati zapisani u dnevniku naše škole. Marijana je kroz svoju borbu s teškom bolešću pokazala što znači biti borac i tako nas naučila još jednu životnu lekciju“, dio je objave na stranici Osnovne škole Kiseljak.
Zbog ljubavi i prema glazbi i kulturi, Marijana Budimir dodatno je zadužila Kiseljak kojeg je obogotila na mnoštvo načina. Uz žensku klapu „Dišpet“ nekoliko je godina za Božić Kiseljačanima, velikim i malim, otvarala bajkovitu stranu Božića, pokrenula je i festival Kisstars, priliku za afirmiranje mladih i talentiranih glazbenika.
Obitelj, prijatelji, njezini učenici, glazba i rodni joj Kiseljak bili joj velike ljubavi ali i pokretaći u hrabroj bitci s bolešću kojoj se nije predala do posljednjeg daha. Oni koji su je poznavali vjeruju da Marijana Budimir sada pjeva zajedno s nebeskim zborom anđela, na boljem mjestu bez boli i patnji koje je godina hrabro podnosila.
