Dok mnoga poduzeća u bogatijem i razvijenijem dijelu Europe isprobavaju skraćeni, četverodnevni radni tjedan, na jugu Europe neki ga produljuju, piše N1.
Iako ima niz primjera skraćivanja uobičajenog petodnevnog radnog tjedna, jedan noviji stigao je krajem siječnja u vijesti iz Njemačke. Tamo je 45 tvrtki odlučilo početkom veljače uvesti eksperimentalni četverodnevni radni tjedan i tijekom šest mjeseci mjeriti produktivnost radnika te provjeriti tezu da ljudi kad rade manje bivaju zadovoljniji, ali i produktivniji.
Ovih dana, pak, s drugog kraja Europe, iz Grčke, stigla je vijest da su ondje izmjenama zakona o radu odlučili dopustiti šestodnevni radni tjedan u državnim službama, bankama, komunalnim tvrtkama i poljoprivrednim gospodarstvima.
Čak i mimo toga, podaci govore da radnici u zemljama istočne i južne Europe u prosjeku rade više u tjednu nego radnici u zemljama zapadne i sjeverne Europe.
Najduže u Turskoj, najkraće u Nizozemskoj
Prema podacima Eurostata iz 2022. godine, prosječan radni tjedan koji uključuje poslove i u punom i skraćenom radnom vremenu za radnike u dobi od 20 do 64 godine na razini Europske unije trajao je 36,4 sata. Najkraći je bio, odnosno – najmanje se radilo u Nizozemskoj – 32,4 sata, a najviše u Grčkoj i Rumunjskoj – 39,7 sati. Hrvatska je s 38 sati tjedno bila u skupini zemalja u kojima se tjedno radi više od prosjeka EU-a.
Na listi prednjače tri zemlje izvan EU-a – Turska (42,9 radnih sati tjedno), Crna Gora (42,8 sati) te Srbija (42,3 sata). Uz spomenute, u skupini zemalja u kojima se tjedno radi više od prosjeka EU-a još su Poljska, Bugarska, Sjeverna Makdeonija, Latvija, Slovenija, Mađarska, Litva, Portugal, Cipar, Slovačka, Češla, Malta, Estonija, Španjolska i Velika Britanija.
Gdje se radi manje, očito se radi efikasnije
Manje od 36,4 sata tjedno u prosjeku rade radnici u “bogatoj” Europi – Švicarskoj, Islandu, Italiji, Francuskoj, Irskoj, Švedskoj, Luksemburgu, Finskoj, Belgiji, Njemačkoj, Danskoj, Norveškoj, Austriji i već spomenutoj Nizozemskoj.
Prosječno puno radno vrijeme tjedno na glavnom poslu u Hrvatskoj iznosi 38,8 sati, kao i u Austriji primjerice, dok je opet najviše u Turskoj (46 sati), a najkraće u Finskoj (37,4 sata).
Vrsta posla utječe na trajanje radnog tjedna
U objašnjenju Eurostata ističe se da vrsta zaposlenja utječe na trajanje prosječnog radnog tjedna.
“Različita zakonska rješenja i tipično trajanje radnih tjedana mogu utjecati na to koliko sati ljudi rade tjedno u prosjeku. Što je još važnije, različiti udjeli radnika s nepunim radnim vremenom u različitim zemljama utječu na rezultate. Eurostat je otkrio da su zemlje s većim udjelom radnika s nepunim radnim vremenom prijavile kraće prosječne radne tjedne za ukupan broj zaposlenih ljudi.”Hrvatska se uz Rumunjsku često spominje kao zemlja u kojoj se radnicima ne običava plaćati prekovremeni rad, nego ga kompenizirati davanjem slobodnih dana. Inače, Europskom direktivom o radnom vremenu iz 2003. godine, gornja granica tjednog rada je 48 sati s prekovremenim satima, a propisano je i da radnici u danu trebaju imati najmanje 11 sati u komadu za odmor.
