simbol zajedništva

Fratar Ivo, imam Admir i paroh Željko iz BiH pronašli zajednički dom u Kordunu

08.05.2018.
u 10:43

Ivo, Admir i Željko tri su predstavnika svojih naroda, svojih religija i dobri prijatelji iz BiH koji su napustili domovinu i došli živjeti na Kordun u Hrvatskoj. U priči Jutarnjeg lista fratar, imam i paroh simbol su zajedništva BiH, ali i izvan nje.

Fra Ivo Bošnjak rođen je u Rami-Prozoru. Nakon što se zaredio 2009. godine, tri godine je službovao u Kreševu, a isto toliko potom u Dubravi kod Brčkog te godinu i pol u Tolisi kod Orašja, a preko jedne od župa gradišćanskih Hrvata koju je vodio stigao je u listopadu prošle godine u Vojnić i preuzeo Župu svetog Antuna Padovanskog kako bi zamijenio bolesnog fratra Antu Ivanovića. Brine o 2339 članova svoje župe, a u tih nekoliko mjeseci, koliko je ovdje, odselilo se petnaestak mladih župljana.

Admir Muhić je iz Busovače, a od 1992. godine živio je u Puli. Prvo radno mjesto 1998. mu je u Varaždinu, gdje se oženio, a godinu kasnije jednom tjedno putovao je u Cetingrad držati vjeronauk. Dvije godine kasnije tamo se preselio, a onda za još dvije formirao džemat u Bogovolji. Preselio se u Maljevac na službu te je od 2008. formiran medžlis Karlovac s tri džemata, a 2012. postao je glavni imam karlovačkog Medžlisa. Muhić voli pisati pjesme, nekoliko zbirki je i ukoričio, a široj javnosti postao je poznat nakon toplog i dirljivog pisma dobrodošlice papi Franji prilikom njegovog posjeta Sarajevu 2015. godine.

Željko Vidaković rođen je u Zvorniku, nekoliko godina je predavao vjeronauk u mjestu nedaleko od rodnog grada, a onda je 2011. stigao u Vojnić i postao paroh Kolarićko-veljunske parohije. Sjedište mu je u Kolariću, a brine o ljudima na terenu udaljenom 30 kilometara. Uglavnom se radi o staračkim domaćinstvima, njih 600 koji izumiru, mladih je malo, a i oni koji su ostali, planiraju se iseliti. Područje Korduna je burno povijesno podneblje u kojem su se smjenjivali osvajači, narodi i države.

O suživotu se ovdje i ne govori previše, kada on u praksi funkcionira vjerojatno bolje nego igdje drugdje.

- Vjera spaja kroz lijepe stvari, ali i kroz probleme koje prolazimo svi. Malo je reći da su međuvjerski odnosi korektni, jer su oni još i bolji. A što se nas trojice tiče, tu ne treba trošiti riječi - slažu se Ivo, Admir i Željko.

- Ma mi smo se ‘kliknuli’ na prvu. Mentalitet Hrvata, Bošnjaka, pa i Srba s ovih područja, vrlo je sličan - dodaje hodža Muhić. Trebaju, kaže Admir, sijati među ljudima dobro, pa će vidjeti što će niknuti, a moraju biti pažljivi, jer ako negdje pogriješe, to će se vratiti, kao što se svako zlo vrati. Ima li išta što ih može posvađati?

- Sva trojica smo rođeni u BiH, mlađi smo ljudi, neopterećeni prošlošću, nemamo kočnica, odrasli smo u multietničkim sredinama, ali i bez obzira na sve to, opet se na kraju sve svodi na jednu stvar: ili jesi čovjek, ili nisi čovjek, nema to baš puno veze s nacionalnošću - naglašava fratar Ivo.•

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije