Već dvadeset godina traje pravna borba Katoličke crkve, Travničkog sjemeništa i KŠC-a za svoju imovinu. Unatoč odluci Ustavnog Suda BiH koji je donio pravomoćnu i obvezujuću odluku o povratu imovine, ona još nije vraćena. Trenutačno je ova problematika dovedena i do Europskog suda za ljudska prava te se čeka konačna presuda.
Dvostruka mjerila
Do tada, bošnjački političari će se i dalje kleti u Ustavni sud i njegove odluke koje su donesene u prilog njima, ali kada se iste te odluke donose za nekog drugog i moraju biti provedene, tada nitko od bošnjačkih političkih struktura ne spominje Ustavni sud, ni njegove obvezujuće odluke. Jednostavno, općinske vlasti u Travniku, kao i županijske u SBŽ-u, ne žele provesti odluku, konkretno vratiti imovinu Nadbiskupiji i Sjemeništu. Iako se često u sarajevskim medijima spominje riječ tolerancija, nje definitivno nema u Travniku. Podsjećanja radi, još 1997. godine Islamskoj zajednici u Travniku vraćena je sva imovina, a 2002. godine Dom za ljudska prava utvrdio je postojanje vjerske diskriminacije u vezirskom gradu. U konkretnom slučaju to znači nejednako postupanje prema vjerskim zajednicama. Kada je uprava Travničkoga sjemeništa, kao i Vrhbosanska nadbiskupija, uvidjela da se cijeli slučaj oko povratka imovine odugovlači te da se prave i dodatne opstrukcije kako ne bi došlo do povrata imovine, Ustavni sud je konačno donio 2012. godine pravomoćnu i obvezujuću odluku.
Cijeli tekst čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH...
