Curice moja lijepa, evo još samo desna ručica, lijevu smo već uvukli. Opa, bravo, buhtlice moja, tepala je sva raznježena Marija Tambolaš (25) kćeri Valentini dok ju je presvlačila u novi ružičasti bodi s rozim srcima, piše 24sata.hr.
Nakon Valentine, na red je došla njena sestra blizanka Kristina. Djevojčice rođene 16. siječnja kao sijamske blizanske uspješno se oporavljaju na intenzivnoj njezi KBC-a Zagreb nakon 14-satne operacije razdvajanja sredinom svibnja. Marija je s njima svaki dan, mazi ih, pazi, brine o njima, uspavljuje ih, ljubi i naprosto uživa. Gotovo je rastrgana između posjeta zagrebačkom KBC-u Zagreb i Bušetine, naselja na virovitičkom području gdje sa suprugom Petrom (26) uređuje novi dom za svoju šesteročlanu obitelj. Dok naizmjenično u naručju drži Kristinu pa Valentinu, priznaje da joj nije teško svakodnevno putovati vlakom u Zagreb. Za svoje bi curice išla i na kraj svijeta.
- Stižem oko 11, a odlazim oko 15 sati i tako stalno. Curice se super oporavljaju, dobro su i odlično napreduju - ističe ponosna mama.
U malenom inkubatoru na kojem je crtež Pepeljuge leži Valentina, a desno od nje, u inkubatoru na kojem je nacrtana Trnoružica, leži njena sestra. Dok radoznalo pogledavaju uokolo, uistinu izgledaju poput pravih princeza.
- Gotovo je za ne povjerovati da se tako krasno razvijaju. Obje imaju pet kila i oko 57 centimetara, a kad su tek rođene, zajedno su bile velike kao jedna sad. Sad im najviše treba hrana, pažnja i nošenje na rukama, to baš vole. Zapravo, kad razmislim, stvarno su razmažene, mora ih se neprestano nositi. Stalno guguću, traže nas pogledom, smiju se - razdragano nabraja Marija, cijelo vrijeme ne skidajući pogled s blizanki.
Priznaje da joj je najteži dan u cijeloj ovoj priči bio dan porođaja. Naime, ona je ostala u jednoj bolnici, dok su njene bebice premjestili u KBC Zagreb.
- U tjedan dana bih ih vidjela samo kada bi ih suprug slikao i došao mi pokazati sliku. Kad su me pustili doma iz bolnice i kad sam ih konačno mogla doći vidjeti uživo, to mi je bio najemotivniji, najljepši, ali i najteži trenutak - prisjeća se Marija, teško dišući cijelo vrijeme, kao da je emocije stežu dok se prisjeća neizvjesnih trenutaka. Težak je bio i dan operacije, koja je trajala 14 sati, što je bilo predugo da bi Marija, samo mjesec i pol nakon porođaja cijelo vrijeme sjedila u bolnici.
Blizanke su bile spojene donjim dijelom prsnoga koša, ali zajednički su im bili jetra i crijeva. Marija i suprug svakih su sat vremena zvali bolnicu, a kad su im liječnici javili da je operacija pri kraju, odmah su sjeli u auto i došli u Zagreb. Mariji je bilo čudno svoje bebe prvi put vidjeti razdvojene. Mjesec i pol prije toga svaki ih je dan gledala spojene, a onda su odjednom bile svaka za sebe, svaka u svom inkubatoru. Kaže nam da joj se, kada danas vrati film, čini da je brzo prošlo tih pet i pol mjeseci otkad su se Valentina i Kristina rodile. Ipak, u to joj se vrijeme sve skupa činilo kao prava vječnost.
- Sad je malo lakše. Puno sam smirenija i jako, jako sretna - govori nam Marija. Dok gleda u njih, kaže da su “pljunuti” tata. Lice je tatino, a on tvrdi da su djevojčice tvrdoglave na mamu.
- Tako i treba biti - ističe uz smiješak Marija. Zasad ih raspoznaje po obliku glave i igračkama koje imaju u krevetićima. Valentini od prije gotovo dva mjeseca, kad je operacija uspješno izvedena, društvo pravi lavica, a Kristina u svom krevetiću, otkad se “rastala” od seke, ima medvjedića. Tako sestrice raspoznaju i starija braća, koji su nedavno prvi put bili na Rebru i uživo vidjeli sestrice. Kažu kako jedva čekaju da malene dođu kući da ih mogu čuvati. Nadjenuli su im i nadimke, pa je Kristina postala Kika, a Valentina je Tina.
- Kika je pravi mali vražićak, zna što i kako hoće i kad si to zamisli, mora biti po njenom. Živahnija je i plače sve dok ne probudi sestru, koja je veća spavalica. Valentina je, s druge strane, malo povučenija, mirnija i prilagođava se sekinu tempu. Moguće da će Kristina biti dominantnija i da će čuvati svoju seku - smije se mama Marija.
Iako djevojčice odlično napreduju i super se oporavljaju nakon operacije, još se ne zna dokad će ostati u bolnici.
- Idemo dan po dan. Realno ne znamo ni što će sutra biti, a kamoli za mjesec ili dva. Ne bojim se više ničega, smirena sam i idemo polako - kaže Marija za 24sata.hr. Svim ženama koje se možda nađu u situaciji sličnoj njenoj poručuje da uvijek slušaju sebe.
- Trebate vjerovati u sebe, slušati svoje tijelo i sebe. I naravno, nemojte odustati. Prezadovoljna sam sa skrbi koju smo ovdje dobili, ne želim ni pomišljati što bi bilo da nismo došli na Rebro - sa smiješkom zaključuje hrabra mama.
Inače, cijela obitelj posvetila se uređenju kuće u Bušetini, u koju uskoro stiže novoproširena obitelj. Oko kuće pomažu djedovi Ivan i Zdravko te stric Vlado. Obitelji su u pomoć priskočili i općina, načelnik, gradonačelnik i ostali. Dok se kuća dovršava, mama Marija je s blizankama u bolnici.
