reper Branimir Rašić Hurricane

Svaki 
Hrvat je jednako vrijedan 


30.08.2015.
u 06:30

U nastojanju da svoj talent predstavi javnosti, pod umjetničkim imenom Hurricane započinje s ustrajnim radom u pisanju i snimanju rap glazbe

Jedan od najpoznatijih hrvatskih repera u iseljeništvu Branimir Rašić živi u Kölnu. Otac mu je iz Tihaljine u Hercegovini, a majka Zadranka. Naizgled, on je samo još jedan potomak hrvatskih iseljenika. No, Branimir, poznatiji pod umjetničkim imenom Hurricane svoj glas je podignuo kroz svoje pjesme, a kad je to učinio, suočio se s predrasudama. Jedni su ga zvali Švabo, drugi auslender, pa bosančeros.., kaže, ovisno o tome gdje se nalazio. - Ali ja sam samo Hrvat i ne podržavam, niti ću ikada, dijeljenje hrvatskog naroda. Svaki Hrvat je jednako vrijedan i ima jednaka prava bez obzira na to odakle podrijetlom bio. Uostalom, kao i sve druge nacije - govori Branimir Rašić. Gdje god bio, svakog Hrvata pa tako i njega prati Hrvatska, njena prošlost, sadašnjost i budućnost. O tome Branimir i pjeva.

Ljudi znaju biti pokvareni

- S obzirom da se bavim rap glazbom, karakterističnom po iskazivanju emocija, mišljenja i stavova, negodovanja i kritiziranja, bilo prošlog vremena, bilo današnjice, ne izlazim pod svojim prezimenom u javnost. Ne zato jer me strah nekoga ili nečega, odrastao sam muškarac i stojim iza svega što izjavim, nego je to više kako bih zaštitio svoje bližnje. Ljudi znaju biti pokvareni, služe se svim tehnikama kako bi napakostili jedni drugima i pritom nahranili svoj ego. Tako da izbjegavam publicirati svoje prezime - govori Branimir.

U nastojanju da svoj talent predstavi javnosti, pod umjetničkim imenom Hurricane započinje s ustrajnim radom u pisanju i snimanju rap glazbe. Trenutačno radi na snimanju albuma pod nazivom "Alles muss ein Ende nehmen", (Svemu jednom mora doći kraj) koji će biti objavljen tijekom ove godine. Nedavno je objavio svoj najnoviji spot pod nazivom "Geschichtsstunde", a govori o hrvatskoj povijesti, prošlosti i sadašnjosti.
- Napisao sam pjesmu 2011. godine, a snimio sam je tek 2013. Najviše zbog sebe jer sam osjećao potrebu svoje mišljenje i stavove podijeliti s ostatkom svoga naroda. Sve to je bilo nakon presude hrvatskim generalima u Den Haagu. Naravno da mi je krivo i teško bilo prihvatiti takvu presudu. To je možda bila kap koja je prelila čašu, pa sam rekao sam sebi, moraš nešto reći, moraš otvoriti oči svom zaslijepljenom narodu - priča Branimir. Jedan drugi razlog, kako ga Branimir naziva fenomen, zašto je počeo pisati pjesme o Hrvatskoj jest taj što sve veći broj mladih Hrvata iz iseljeništva nema pojma o svojoj povijesti. - Jednostavno ne znaju koji je to hrvatski narod kojemu pripadaju i koje su to gorke i teške muke bile da bi opstali kao narod. Svi su oni "čuli" za Domovinski rat, koji je za njih već "prošlost", a za bilo kojeg hrvatskog kralja ili plemićke obitelji ili bitne osobe poput Starčevića ili hrvatskih emigranata poput Brune Bušića i sličnih (da ne nabrajam dalje), nikada u životu nisu ni čuli - govori.

Nisam za bratstvo i jedinstvo

A to nije sve, kaže Branimir. - Nažalost, primjećujem sve više kako ta mlađa generacija silno traži neku pripadnost, neko zajedništvo - što je u jednu ruku paradoks jer pripadaju već hrvatskom narodu te hrvatskoj zajednici. Tražeći tu pripadnost i zajednicu, iz nekog razloga počinju se identificirati kao Jugoslaveni. To su dobrim dijelom roditelji krivi jer nisu djecu u hrvatskom duhu odgojili. Moji roditelji su oboje emigranti, morali su napustiti domovinu zbog jugoslavenskog režima. Zato što su Hrvati, morali su se odlučiti - ili robija ili bijeg. Tako da smo ja i braća ultrahrvatski odgojeni, što je po mom mišljenju, sasvim normalno. Dakle, nisam za nikakvo "bratstvo i jedinstvo" i strašno mi smeta ta (pogrešna) ideologija. Mlađe generacije trebaju znati tko su i što su, nije dovoljno samo obući dres reprezentacije i ljetovati u Hrvatskoj. Mislim da mlađe generacije ne znaju dobro razlikovati neke stvari pa se i ne znaju identificirati s onim s čime bi trebali. A to se možda svodi na to jer ne znaju "tko su" i zato što im se stalno nameće neki "multikulturalni opstanak" i neka pretjerana tolerancija prema svemu. Jedno je živjeti zajedno, poštovati tuđe i voljeti svoje - a drugo je asimilirati i izbrisati sve ono što te čini Hrvatom. Također, trebaju biti svjesni što se trenutačno događa u domovini, tko su "naši" političari za koje mogu glasati, dajući svoje mišljenje za bolje sutra, te kakav utjecaj ima UDBA na Hrvatsku, a tko je Josip Perković? - zaključuje.

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije