Povijest se ponavlja! Osnovna oznaka ili bilješka prirodan je krug, odnosno u znakovima, ono nalikuje slovu O. Nema početka, a nema ni kraja, ali ono što se događa vremenom jest da se ponavljaju događaji i tako mi se čini da sve što nam se sada događa, nekada se dogodilo većim ili manjim obujmom, težim ili lakšim oblikom, ali s posljedicama koje se jako dugo pamte, zato je prijeko potrebno inzistirati da naša djeca uče ili-ili prostudiraju bar našu povijest, ali po mogućnosti i povijest drugih ljudi i naroda jer kroz to s godinama postaju iskusniji i zreliji i sposobniji preuzimati svoje mjesto u društvu i državi. Bez iskusnijih i zrelijih mladih ljudi u državi možemo se jednostavno oprostiti od napretka u svim sektorima života u društvu. Nemoguće je graditi i obnoviti društvo i državu na osnovi starih ljudi. Bez djece nema obnove, a svi mi znamo da stari Rimljani nikada nisu imali djecu. Zato smo mi sada dužni stvarati uvjete i mogućnosti da zadržimo naše teške i skupo školovane mlade ljude da se ne rasipaju po čitavom svijetu osim u svojoj domovini. Smatram da je na prvom mjestu dužnost naše vođe države da svim snagama učine sve da se otvore nova radna mjesta da mogu naša djeca ostati u svojoj kući. Situacija u BiH je trenuačno, nažalost, takva da upravo pogoduje ono što je narod rekao "da vrag uvijek nađe posao za lijene ruke". Ako mlad čovjek nema posla i nema nade da će uskoro biti zaposlen, tada je on upravo "zreo za branje" od svih mogućih kriminalnih organizacija koje mu obećavaju zaradu i "bolji život". Mnoga naša djeca su krenula u zapadnoeuropske zemlje, pretežno Njemačku, tražeći posao i egzistenciju. Da su imali posla kod kuće veći postotak tih mladih ljudi ne bi nikuda otišao. Često se u razgovoru s ljudima svi slažu da je bez poznanstva prosto nemoguće naći posao, drugim riječima vlada opći nepotizam, a to je pogubno za razvoj modernog društva. Istina, nepotizam postoji u svim državama, negdje više, a negdje manje, čak i u povijesti. Zbog ovakvog stanja kao što je kod nas, nije ni čudo kada se čuje da ima dosta naših građana koji su odlučili ići u Irak i u Siriju i biti borci ISIL-a. Vjerujem da svaki naš državljanin ili svaki pojedinac koji nije iz Iraka ili iz Sirije, koji se odlučio ići boriti na strani ISIL-a, ima osobni razlog, ali isto tako sam skoro siguran kako je teško vjerovati da će netko mlad i zaposlen jednostavno sve odbaciti, neće ići u tuđinu s mogućnošću da ga ubiju. Prije će biti da se onaj koji je izgubio nada da će moći napraviti išta dobro od svoga života praveći takav korak. Ako ozbiljno ne činimo išta za našu mladež, čini mi se da ćemo dobar dio njih izgubiti jer će biti namamljeni u tuđi sukob, u daleke zemlje. U povijesti u svijetu postoji dosta slučajeva gdje je veći ili manji dio raznih naroda ili ljudi prisiljen iseliti iz svog ognjišta pretežno zbog ratnih sukoba i sačuvati golu egzistenciju. Primjer koji se pamti iz povijesnih vremena jesu npr. kada je rimski car Titus otjerali Židovi iz Jude njihova doma pa su morali naći novi dom u ostatku svijeta. U relativno novijem vremenu ima primjera gdje su narodi i vlasnici zemlje pobijeni i njihova zemlja okupirana, odnosno uzurpirana zauvijek. Riječ je o Australiji, Novom Zelandu, SAD i Kanadi. Aboridžini i Maori u Australiji, odnosno Novom Zelandu, su drugorazredni stanovnici u rođenoj zemlji.
Za položaj Indijanaca u SAD i Kanadi dosta ljudi već zna da oni žive u za njih određene enklave, što u praktičnom prijevodu nalikuje na otvoreni zatvor. Noviji primjer od ovih slučajeva je ono što se dogodilo opet Židovima tijekom Drugog svjetskog rata, a koji je kulminirao pogibijom oko 6 milijuna potpuno nedužnih ljudi, a jedina njihova krivnja jeste to što su rođeni Židovi. Kada o tome razmislimo objektivno, onda je jasno da je ta ideja potpuno čudna, ali, vidite, na toj ideji je osnovan plan uzdizanja njemačkog naroda pod Hitlerom. Ipak, kao i uvijek, nije mu uspjelo. Idemo dalje vidjeti što nam predstoji. Znamo da su razne imperije stvorene silom tj., korištenjem sile i vremenom održavane na isti način, ali neminovno se raspadaju vremenom.
Osmansko Carstvo je doživjelo istu sudbinu. Nakon 500 godina okupacije veći dio teritorija bivše Jugoslavije - Hrvatska, Srbija, BiH, se morala odreći tog teritorija i vratiti se u svoje sadašnje turske granice. Zato sam uvjeren da svaki pokušaj sada da uzurpira tuđi teritorij je osuđen na neuspjeh, ili bar tako je priželjkujemo. Zašto i kako je ISIL formiran? Svi mi znamo zašto je formiran NATO. Jedan od cilja je da parira i rasformira komunističku snagu s Rusijom na čelu, u čemu je uspjelo, a sada predstoji sljedeći korak da dovede Rusiju na "koljeno" te u konačnici potpuno vojno dominira svijetom. Koliko će to uspjeti ne znam jer nisam vojni strateški stručnjak niti Bog koji zna što će biti sutra, ali kada pogledam u knjigu povijesti, onda sam sklon vjerovati tome da nemoguće postane potpuni uspjeh, a dio toga neuspjeha je upravo početak formiranja ISIL-a. ISIL (Islamic State of Iraq and the Levant) ili jednostavno IS (Islamic State – Islamska država ) je ekstremna militantna grupacija koja je sastavljena od Sunna, Arapa iz Iraka i Sirije, a do ožujka 2015. kontrolira prostor koji ima više od 10 milijuna ljudi. IS je originalno formiran pod imenom Jama'at al-Tawhid wal-Jihad 1999. godine, a tada je djelovao kao dio Al-kaide 2004.
Njegovi borci su sudjelovali u borbi protiv Amerikanaca tijekom invazije zapadne vojske na Irak. U godini 2006. zajedno s drugim sličnim grupacijama iz Mujahedina formirali su i proklamirali Islamsku državu u Iraku. Na početku rata u Siriji u ožujku 2011. izaslanstvo IS pod vodstvom al-Baghdadija je poslan u Siriju u kolovozu 2011. Ovi borci su sebe zvali Jabatan-Nusra ili Ahli ash-Sham-al-Nusra Front. Oni su osnovali veliku prisutnost u većinskim Sunni-arapskim dijelovima Sirije- ar-Raggat, Idlib, Deir ez-Zor te Allepo.
Nastavak idućeg tjedna
