Zvonimir Janko je preminuo, ali njegova epohalna otkrića iz matematičkih znanosti ostat će zauvijek upamćena. Iza Janka su ostale Jankove grupe, a ostale su i stotine doktora znanosti kojima je Janko potpisao doktorat. Takvih znalaca, kojima je ovaj čuveni znanstvenik potvrdio da su stekli zvanje doktora matematike ima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, ali i na svim kontinentima kugle zemaljske, piše Večernji list BiH.
Znanstvenik svjetskog glasa
Zvonimir Janko (rođen 26. studenoga 1932. godine u Bjelovaru) bio je hrvatski matematičar koji je eponim Jankovih grupa, sporadičnih jednostavnih grupa u teoriji grupa. Prvih nekoliko sporadičnih jednostavnih grupa otkrio je Émile Léonard Mathieu, koje su tada nazivane Mathieuove grupe. Nakon 90 godina otkrića posljednje Mathieuove grupe, Zvonimir Janko konstruira novu sporadičnu jednostavnu grupu 1964. godine. U njegovu čast ova se grupa sada naziva J 1. To je otkriće pokrenulo modernu teoriju sporadičnih grupa i bilo je važan korak u klasifikaciji konačnih jednostavnih grupa. Jankova otkrića potresla su matematičke znanstvenike u svijetu.
Godine 1962. Janko je odlučio napustiti Jugoslaviju i otići u Australiju, gdje je prvi put predavao na Sveučilištu Monash u Melbourneu. Godine 1964. pridružio se kao redoviti profesor Australskom nacionalnom sveučilištu u Canberri, a zatim se preselio 1968. godine u Sjedinjene Američke Države, gdje je prvo bio gostujući profesor na Sveučilištu Princeton, a potom redoviti profesor na Državnom sveučilištu Ohio. Godine 1970. bio je pozvani predavač na Međunarodnom kongresu matematičara u Nici. Janko se 1972. preselio u Njemačku, gdje je bio redoviti profesor na Sveučilištu Heidelberg do umirovljenja 2000. godine.
Još kao pučkoškolac imao sam priliku slušati ovoga, tada već velikog znanstvenika. Slušao sam ga u dvorani Gimnazije u Širokom Brijegu. I danas se sjećam njegovih priča koje je na zanimljiv način pričao u prepunoj dvorani. Naime, Janko je svoj znanstveni put i počeo u Širokom Brijegu, gdje je predavao fiziku u srednjoj školi. Tu se oženio suprugom Zorom, Širokobriježankom koju je uvijek spominjao kao ženu koja mu je davala poticaj, posebice u vremenima kada je htio odustati od svojih znanstvenih radova. Na molbu tadašnjeg ravnatelja Ante Vasilja došao je u školu gdje je nekada predavao kako bi nas poticao da se posvetimo znanosti. Sjećam se i ovoga detalja:
- Spremao sam se za odlazak u inozemstvo, moj cilj bila je Njemačka i zato sam učio njemački jezik. Raspolagao sam fondom od oko tri tisuće riječi, kažu da se dobro možete sporazumjeti s dvije tisuće riječi. Kada sam stigao na kolodvor u München i na razglasu čuo spikera, ni jednu riječ nisam razumio - ispričao nam je Janko pokazujući nam koliko se praksa razlikuje od teorije.
Ispričao je još tisuće detalja oko svog boravka u inozemstvu i svog znanstvenog djelovanja, koje smo slušali s velikom pozornošću. Ovog velikog znanstvenika i čovjeka upoznao sam tik ispred svoje kuće u Širokom Brijegu. Tu sam s njim satima razgovarao o svim detaljima o kojima se malo znalo. Naime, oko Velike Gospe Janko je redovito dolazio kod svoga badžanka, tik do moje kuće.
Kako je završio u Š. Brijegu
- Imao sam sreću. Možete otkriti nešto veliko samo ako ste kritični prema nekim radovima najvećih matematičara. Ako oni pogriješe, da pogriješi jedan od najvećih matematičara tog vremena, za što je vjerojatnost jedan naprema milijardu, tu mogućnosti nemate mnogo. Međutim, i to se dogodilo - rekao mi je Janko o svom otkriću.
- Je li istina, profesore, da ste nosili cvijeće na grob Ante Starčevića i da ste tada bili pod prismotrom tadašnjih vlasti - pitao sam otvoreno Janka.
- Nije istina. Istina je samo da sam zbog takvih optužbi bio izbačen s fakulteta u Zagrebu, kasnije sam, umjesto doživotne zabrane studiranja, pomilovan na zabranu od dvije godine. Nakon dvije godine nastavio sam studij. Istina je da sam bio cimer s jednim studentom iz Dubrovnika, koji je zaista odnio cvijeće na grob tog velikana. No, tko je mogao dokazati da nisam bio sudionik - kazao je.
- Otkud vi u Širokom Brijegu u vrijeme kada su i u većim hrvatskim gradovima predavali nediplomirani profesori matematike, što je bila deficitarna struka?
- I to je dio moje kazne, rasporedila me je tadašnja vlast - tvrdio je Janko.
Potom cijela priča o njegovu životu u Širokom. Posebice mi je bila zanimljiva priča o njegovu znanstvenom putu u vrijeme dok je predavao u Širokom.
- Ja sam literaturu tražio izvana, ovdje je nije bilo. Stizale su mi knjige i brošure iz Njemačke, Austrije, Poljske i drugih zemalja. Sjećam se kako je na jednoj omotnici bila adresa: “Janko, Zvonimir, University of Lištica”. Mislili su da sam ja neki sveučilišni profesor. Tako sam prvo od Širokog napravio sveučilišni grad. Široki Brijeg je središte, rodno mjesto moje žene. Osjećam se dobro. Posjetim malo crkvu i gimnaziju - naglašavao je svojedobno ovaj veliki znanstvenik.•
