Plastika je do danas postala nezamjenjiv materijal, esencijalan u svakodnevnom modernom životu. Velika proizvodnja plastike rezultira i velikom količinom plastičnog otpada koji završava u okolišu gdje se pod utjecajem prirodnih sila, kao što su sunčevo zračenje ili morski valovi, razgrađuje na manje čestice – mikroplastiku (MP) i nanoplastiku (NP). Iako mikroplastika još čeka svoju detaljnu i općeprihvaćenu definiciju, često se definira kao čestica veličine do 5 mm. Mikroplastika se može podijeliti prema načinu na koji nastaje na primarnu, koja u samoj proizvodnji nastaje kao čestica manja od 5 mm, i sekundarnu. Primarna se najviše koristi u kozmetičkoj industriji gdje se upotrebljava kao zamjena za prirodne sastojke. Sekundarna nastaje razgradnjom većih komada plastike iz različitih izvora kao što su tekstil, gume, užad i plastična pakiranja, pod utjecajem prirodnih sila te svjetla.
Nanoplastika se definira kao čestice između 1 i 100 nm koja može nastati razgradnjom mikroplastike ili izravno prilikom proizvodnje. Boje, vektori za dostavljanje lijekova i elektronika samo su neki od proizvoda koji sadržavaju NP. Mikroplastika je danas sveprisutna u okolišu. Oceani, slatke vode, tlo i sedimenti najznačajnija su mjesta gdje se MP nakuplja u okolišu te se brojna istraživanja bave stupnjem onečišćenja tih područja, posebno oceana. Veliki dio plastike u oceanima potječe iz kopnenih izvora, čak do 80%. Slatke vode također bilježe visok stupanj zagađenja MP. Tlo je također potencijalno mjesto nakupljanja MP, posebno zbog odlagališta otpada i umjetnog gnojiva. S obzirom na sveprisutnost MP u okolišu, ne iznenađuje da MP na mnogo različitih načina ulazi u ljudski organizam. Čestice MP koje su prisutne u oceanima, slatkim vodama, sedimentima i tlu s vremenom ulaze u hranidbeni lanac te daljnjim trofičkim prijenosom dolaze i do čovjeka kao krajnjeg konzumenta. Brojna istraživanja zabilježila su pojavu MP u hrani namijenjenoj ljudskoj prehrani.
Raspadom u okolišu svi se plastični materijali pretvaraju u mikroplastiku te u još sitniju nanoplastiku. Ti mali, često nevidljivi komadići mikroplastike lebde u zraku, plutaju po vodi, ulaze u hranidbeni lanac… Priroda je nepovratno impregnirana mikroplastikom. Ukupan broj plastičnih filamenata, vlakana, granula i pahuljica, kojemu su u jednu godinu izloženi ljudi, iznosi više od 200 tisuća. Svakoga tjedna čovjek pojede pet grama plastike, što odgovara masi jedne plastične kreditne kartice. Sweet Sneak Studio, koji istražuje utjecaj plastike na zagađenje, posebno tematizirajući MP i njegov udio u našoj svakodnevnoj prehrani, napravio je provokativne fotoserije pod nazivom “Microplastic”. Dio te serije je suši zamotan u rastrgane plastične vrećice ili čaša piva koju, umjesto fine bijele pjene, krase komadići stiropora. Nizozemski studio udružio je snage s fotografom Mortenom Bentzonom, a kao rezultat nastalo je osam vizuala koji prikazuju hranu i piće u kojima je najveća mogućnost da ćete pronaći čestice plastike manje od 5 mm. - Konzumacija plastike postala je globalni problem. Često naš plastični otpad završi u prirodi, a kako plastici treba vrlo mnogo vremena da se razgradi, ona ulazi u naš hranidbeni lanac kao mikroplastika.
Zbog svoje malene veličine, MP prolazi kroz filtracijske sustave za vodu i ulazi u rijeke, mora i oceane, a potom ih konzumiraju morske životinje, što ima ogroman utjecaj na njihovo zdravlje. Predrasuda je da se mikroplastika nalazi isključivo u morskoj hrani. Znanstvenici su, naime, najviše mikroplastike pronašli u flaširanoj vodi, ali i u kuhinjskoj soli, pivu i medu. Čovjek je svakodnevno izložen djelovanju MP pa ne iznenađuju rezultati studija u kojima se povezuje gutanje mikroplastike s oksidativnim stresom, probavnim poremećajima ili pojavom tumorskih oboljenja. Znanstvena procjena izloženosti ljudi MP česticama vrlo je konzervativna. To znači da su stvarne količine plastike koju ljudi konzumiraju mnogo veće. Naime, u izračun nije bila uključena hrana poput peradi, govedine, mlijeka ili povrća, iz jednostavnoga razloga što podaci o plastičnoj “dekoraciji” tih prehrambenih proizvoda – ne postoje. Dok je vidljivu plastiku, doduše, moguće ukloniti iz okoliša, usitnjeni oblik sintetskih polimera, MP i NP, postao je sastavni dio prirode i ljudske prehrane.
