Naslovnica Vijesti

Zaštita i spašavanje moraju biti na višoj razini, a borba spasilaca početi cijeniti

07. rujna 2018. u 11:04 0 komentara 45 prikaza

Klimatološko ljeto je završilo, a i ovo kalendarsko se bliži kraju. Pratitelji situacije rekli bi kako je to nastavak niza nepovoljnih godišnjih doba među kojima osobito prednjači ljeto. Prošle godine BiH i zemlje okruženja borile su se s požarima, ove su se suočile s kišama, tučom i munjama. Prvi čovjek Federalne uprave civilne zaštite Fahrudin Solak motri situaciju i sa svojim timom čini sve kako bi se zaštitilo ljudske životi, ono osnovno, ali i imovinu, ovisno o vrsti onoga što nas je pogodilo. Ovih dana razgovarali smo s njim, a nakon ovog nestabilnog razdoblja dugoročne prognoze već spominju nestabilnu jesen, ali i zimu. Ipak, da ne prejudiciramo, sa Solakom razgovor počinjemo o ovoj godini.


Tuča veličine oraha uništavala je kuće, automobile, munje su uzimale živote, nanijele štetu i u kućanstvima... Ima li informacija kolike su bile štete?

- Što se tiče konkretno šteta od tuče, bilo ih je na infrastrukturi uslijed oborina i obilnih kiša, pa su nastradali Kalesija, Maglaj, Tuzla, jedan dio Starog Grada... Kako bismo prijavljivali štetu u njihovoj lokalnoj zajednici, mora se proglasiti stanje elementarne nepogode da bi izišlo povjerenstvo. Te štete ne prepoznaje Zakon o zaštiti i spašavanju u tom dijelu njihova prijavljivanja, odnosno mogućnosti da općina, županija, Federacija participiraju u jednom dijelu. One participiraju u dijelu odšteta kako bi mogle pomoći ako se proglasi stanje prirodne ili neke druge nepogode. Konkretno, ove godine je to bilo usred naglih pljuskova - Kalesija, Tuzla, Maglaj u dva navrata, onda tijekom zime u nekoliko općina, u Hercegbosanskoj županiji, pa u ZHŽ-u gdje su zabilježeni velike oborine i jaki minusi. Nastavak je to jednog niza nepogoda, sjetite se Posavine u prošloj godini kada su nastupile suše. O financijskom aspektu ne mogu govoriti, ali one štete koje su potvrđene, ukupno gledajući, su milijunske.


Nekako nam djeluje da se intenzitet oborina pojačao i da spasioci imaju više posla?

- Stariji sugrađani će reći kako ne pamte. Oni koji se mogu sjetiti događaja od prije 30 godina zasigurno će reći kada danas pada kiša da prije nije padala tim intenzitetom, da vrućine nisu takve bile, sad je normalno da temperatura bude 40 Celzijevih stupnjeva, a onda nagle promjene vremena. To je bilo prije specifično za neke posebne planine, primjerice, Prenj. Oduvijek se znalo da se na Prenju mogu promijeniti 4 godišnja doba u jednom danu, a danas se to najnormalnije događa i u Sarajevu, Zenici, Mostaru. A samim time su zahtjevnije intervencije koje se traže od spasilačkih službi.


Postoji li išta što pojednostavnjuje stvari?

- Pa to je zasigurno pojačana informatička tehnologija. Danas informacije brzo stižu s jednog kraja na drugi. Primjerice, ne morate biti na mjestu događaja, ali sve odmah znate, imate uživo emitiranje nevremena. Prije ste morali čekati satima, da ne kažem danima, kako bi stigla neka snimka na televiziju i tek onda reagirate. Danas je uobičajeno da vidite sve to te, ako je u vašem okruženju, možete odmah reagirati. Ali, iako nam protok informacija pomaže, s druge strane, intenzitet oborina i nestabilnosti koji smo spominjali također nas bombardira. Događaju se klimatske promjene, vidi se to po količini kiše u kratkom vremenu, po količini snijega, u danu se izmjenjuju godišnja doba, brzo se poplavljuju uže gradske jezgre... Vidjeli smo Zenicu prije mjesec dana, a to je nekad bilo nezamislivo, da za 15 - 20 minuta poplavi jedan grad. U Sarajevu bude voda razine 50 do 60 cm, a takvih stvari prije 30 godina za tako kratko vrijeme nije bilo, a danas imamo i suvremenije šahtove i cijevi, veći kapacitet, ali ogromne su to količine. Iako informacija stigne navrijeme, teško se boriti.


Može se reći kako je puno zahtjevnije biti spasilac danas nego u ranijim vremenima?

- Definitivno možemo reći da je danas to puno zahtjevnije, puno više se mora uložiti truda i energije kako bi se neka akcija izvela. Uzet ćemo primjer požara koji su harali planinama prošle godine. Ti prostori su danas nenaseljeni, a riječ je o većim površinama. Nema ljudi na visoravnima, nema ih na selima, nema pastira ni stada... Zamislite nekad na Prenju, pa iza Morina, iza Ivana, imali ste stotine pastira dnevno i tisuće grla raznorazne stoke, tu nije moglo doći do požara da ti ljudi to ne primijete. Sad izgori pola planine, nastane ogromna šteta dok ljudi iz neke sredine primijete dim. I to je možda danas najveći problem. Kad je pola površine izgorjelo, poziva se pomoć, pa kada dođe, nema više planinskih putova, sve je zaraslo, vozilom se ne može proći. Sve se svelo na tjesnace koji su riskantni za prolazak.


Kako odgovoriti na te teške situacije?

- Moramo raditi na osposobljavanju ljudi koji moraju biti spremni na sve. Pogledajte ovo ljeto koliko je bilo akcija spasilaca kada su u pitanju šetači, izletnici, planinari, sportaši... Oni ulaze u nepoznate prostore jer ih vuče želja za adrenalinom, žele doći tamo gdje nitko nije bio i onda se dogodi nesreća. Teško je dopremiti pomoć na taj prostor. Ali, kada imamo obučene ljude, a hvala Bogu, imamo ih, premda ne onoliko koliko bismo htjeli, onda možemo takve situacije rješavati. Postoji odgovor na teške situacije, a mi, iako sami, u teškoj situaciji nalazimo te odgovore.


Kako funkcionira sustav Civilne zaštite?

- Postoji problem u decentralizaciji sustava jer se ni jedna naredba ne može poslati nekoj drugoj jedinici. Odnosno, ne možemo podići sve strukture zaštite i spašavanja jedne općine da idu pomoći drugoj. Sve se svelo na koordinaciju, a nitko ne želi biti koordiniran. Da se razumijemo, u mnogim stvarima ja sam za decentralizaciju i da svatko ima neku svoju nadležnost, ali kad je u pitanju spašavanje života, mora se jasno znati tko koordinira, netko s vrha mora javiti jednoj općini ili županiji da pomogne drugoj jer spasilaca kada su ljudski životi u pitanju nikad dosta i tako trebamo jedni do drugih držati te će situacija biti bolja. Puno je tu stvari koje ne funkcioniraju. Primjerice, u situaciji smo da Sarajevo pošalje pomoć Mostaru i koncentrira spasilačke službe na tu poziciju, dovodi se u situaciju, a onda zamislite koliko je teška, da možda neće biti goriva za neku iduću akciju u Sarajevu. Tu vrh mora reagirati i potpomagati spašavanje, narediti Sarajevu da ide pomoći Mostaru ili obrnuto i ljudima financirati gorivo, hranu, spavanje, pokriti im troškove.


Što se radi u smjeru koji spominjete?

- U izmjene Zakona zaštite od požara stavili smo jedan važan članak i svakako je važno da se usvoji te primjenjuje. To je ono što sam vam prije spomenuo. Da pojednostavim, vatrogascima Srebrenika dolazi naredba da idu gasiti požar u Čapljinu, a federalna razina preuzima plaćanje troškova. To je samo jedna u nizu stvari, a bitna je jer se mora znati tko odlučuje, mora se znati da postoji netko tko preuzima odgovornost, ali i tko će snositi troškove. Spasilačke službe ne traže novac za rad i nitko od zaštite i spašavanja ne može živjeti, nego spasioci traže osnovne uvjete, plaćanje troškova. Nisu to velike stavke, ali su važne. Međutim, takve priče se izbjegavaju, oko toga se mora povesti računa.


Zašto se takve stvari ne provode? Gdje je zapelo?

- Nažalost, više je stvari prisutno. U najgore moguće vrijeme stigla je presuda Ustavnog suda prema kojoj se odluka o naknadi po federalnom zakonu ne može provesti, odnosno ne može se propisati članak da vatrogasci moraju imati 30 posto na plaću, nego da to svaka općina ili županija, ovisno o tome tko je nadležan za vatrogasnu službu, reguliraju. Tako smo dobre izmjene napravili, vjerujte mi. One uključuju i sankcioniranje ljudi koji samoinicijativno pale vatru. Kod nas se gube ljudski životi, nedavno nam je čovjek kod Olova poginuo, a supruga mu je završila s teškim ozljedama jer su izazvali požar pa ga pokušali gasiti. Kada bismo nekog kaznili, više bi se o tome povelo računa. Imamo zakonska rješenja, ali zapnu jer je teško dati novac za zaštitu i spašavanje, a pričali smo o tuči, munjama, požarima... Ako su ikad bili potrebni zaštita i spašavanje, to je danas.

Želimo da se povede računa o tome, želimo da se školuje kvalitetan kadar i da u budućnosti na sve nedaće imamo snage odgovoriti s višestrukim brojem ljudi nego danas. Nadljudskim sposobnostima se neke stvari čine. Dosta smo toga pripremili, sada je izborno vrijeme i znamo kako izmjene zakona neće proći, ali poslije izbora odlučnije ćemo krenuti u traženje promjena jer zaštitu i spašavanje moramo podići na još višu razinu i da se borba nadljudskim naporima konačno počne cijeniti kako i priliči

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.