Starenje stanovništva rezultat je prije svega dugotrajnog pada stope fertiliteta i povećanja životnog vijeka, što odražava niz različitih faktora, uključujući: smanjenje smrtnosti djece, napredak u javnom zdravstvu i medicinskim tehnologijama, povećanu svijest o prednostima povezanim sa zdravim načinom života, odmak od teškog rada prema tercijarnim zanimanjima i poboljšane životnih uvjeta. O ovom gorućem problemu razgovarali smo s dr. sc. Tomislavom Benjakom, dr. med. specijalistom javnog zdravstva, piše Ordinacija.hr.
Koja je očekivana životna dob u dobrom zdravstvenom stanju u Hrvatskoj?
Očekivana prosječna životna dob za osobe rođene 2018. godine u Hrvatskoj, prema podacima Eurostata, iznosi 78,2 godine. Prema spolu, očekivano trajanje života u Hrvatskoj je za muškarce 74,9 godina, a za žene 81,5 godina.
Prosječni životni vijek ljudi sve je dulji – zašto?
Smanjenje smrtnosti, koje su u Europi započelo sredinom 18. stoljeća, nastavilo se širiti globalno i dovela su do golemog povećanja životnog vijeka, pri čemu su industrijski razvijene zemlje najviše napredovale u tom procesu. Dogodilo se to ponajprije zato što se smanjilo umiranje od zaraznih bolesti u mlađoj dobi, uključujući novorođenačku i dječju dob, te nezaraznih bolesti koje su prevladavale u starijoj dobi. Tijekom 19. i početkom 20. stoljeća povećanje životnog vijeka potaknuto je uglavnom poboljšanjem u higijeni, stanovanju i obrazovanju stanovnika, uzrokujući stalni pad smrtnosti u ranoj i srednjoj životnoj dobi, koji je bio posljedica infektivnih bolesti. Taj trend nastavio se s razvojem cjepiva, a zatim i antibiotika.
Statistički je potkrijepljeno da je očekivani životni vijek visokoobrazovanih osoba dulji nego osoba nižeg obrazovanja?
Stupanj obrazovanja jedna je od socijalnih determinanti zdravlja pa je i znanstveno dokazana njezina povezanost s očekivanim trajanjem života. Mnoga su istraživanja usredotočena na medicinski napredak, posebice razvoj na pravodobnim pregledima, liječenju i prevenciji kardiovaskularnih bolesti, kao i na glavne čimbenike koji doprinose poboljšanju zdravlja stanovništva. Međutim, neka novija istraživanja ističu važnost obrazovanja u ovim procesima. Danas je jasno da socijalna nejednakost postoji i u zdravlju te da obrazovanje pomaže pojedincima da razviju resurse povezane sa zdravljem. Stoga visokoobrazovani ljudi uživaju u duljem i zdravijem životu.
Jesu li uistinu alarmantni podaci o starosti stanovništva u Hrvatskoj?
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u Republici Hrvatskoj udio osoba u dobi od 65 godina i starijih iznosio je 2018. godine 20,36% (832.612 osoba 65+), što znači da je više nego svaka peta osoba u RH starija od 65 godina.
Muškarci u dobi 65 godina i starijih u RH čine 17,07% svih muškaraca, a žene 23,45% svih žena, a te razlike nastaju zbog činjenice da muškarci u prosjeku umiru ranije od žena. Prema indeksu starenja, u Hrvatskoj je on u deset godina, od 2008. do 2018. godine, porastao 36,2%.
Što je razlog tolikog porasta starijeg stanovništva?
Najvažnije demografske determinante koje uzrokuju starenje stanovništva snižavanje su i mortaliteta te emigracija. Starenje stanovništva u razvijenim zemljama zapadne Europe započelo je još u 18. stoljeću zbog dugotrajnog opadanja fertiliteta, a nakon 1960-ih uz nizak fertilitet sve veću ulogu ima i daljnje snižavanje mortaliteta, osobito u starijim dobnim skupinama, potaknuto napretkom medicine i uvjeta i života, što utječe na produljenje životnog vijeka. Dakle, s jedne strane imamo nerazvijene zemlje svijeta, koje su još u procesu demografske tranzicije, a karakterizira ih mlado i ekspanzivno stanovništvo.
Njihov problem ujednačavanja dobne strukture odnosi se na razumno smanjenje nataliteta i prirodnog priraštaja te na povećanje kvalitete života. S druge su strane razvijene zemlje u kojima je kvaliteta života neupitna, ali se već desetljećima suočavaju sa starenjem svoje populacije i niskom (ponegdje i negativnom) stopom prirodnog kretanja. Nastavi li se dosadašnji trend demografskih kretanja, negativne implikacije na daljnji društveno-ekonomski razvoj su očite, a potreba je za adekvatnim populacijskim mjerama, od lokalnog do globalnog nivoa, neupitna.
Koje su negativne posljedice starenja stanovništva, kako za život pojedinca tako i za cjelokupno društvo, za zdravstveni sustav?
Kontinuirano starenje stanovnika može imati duboke posljedice, ne samo za pojedince već i vlade, poslovanje i civilno društvo, utječući, između ostalog, na zdravstvene i socijalne sustave, tržišta rada, javne financije i mirovine. Gospodarske posljedice starenja stanovništva očituju se u povećanim javnim izdacima za zdravstvo, socijalnu skrb, mirovine i na promjene u strukturi potrošnje.
Novonastala demografska kretanja dugoročno utječu na smanjivanje radnog kontingenta, a time i radne snage čime se povećava pritisak broja umirovljenika, kao i sve veći porast njihovih zahtjeva za uslugama socijalne skrbi.
Prvi izazov povezan je sa značajnim porastom broja umirovljenika u odnosu na smanjeni broj radne snage uslijed čega je došlo do stvaranja socijalnih i političkih pritisaka na sustav socijalne skrbi. Nadalje, starenje stanovništva predstavlja velik izazov za zdravstveni sustav. U većini europskih zemalja izdaci za umirovljenike i starije osobe čine najveći dio potrošnje za socijalnu skrb, a ključnu ulogu u održavanju stabilnosti sustava socijalne skrbi ima država – oslanjanje na privatne izvore moglo bi utjecati na pogoršanje socijalnog statusa pojedinih društvenih skupina. Valja uzeti u obzir i gospodarsku razvijenost zemlje jer je ona ključni generator sredstava za financiranje sustava socijalne skrbi.
Posljedice na zdravstveni sustav najviše su vezane za zdravstvenu potrošnju koja ovisi o tri faktora: količini zdravstvenih usluga, intenzitetu zdravstvene skrbi i pojedinim troškovima liječenja. Visoki troškovi u zdravstvu povezani sa starenjem najviše se povezuju s liječenjem kroničnih bolesti, a sve više osoba starije životne dobi ima potrebu za institucionalnom skrbi u domovima za starije i nemoćne osobe. Problem smještanja u domove umirovljenika povlači za sobom rast troškova dugoročne zaštite koju su nekoć obavljale obitelji. Pružanje i financiranje zdravstvene skrbi za starije stanovništvo predstavlja kontinuirani izazov u zdravstvenim sustavima diljem svijeta, a starenje stanovništva povećava potrebu i korištenje zdravstvenih usluga. Povećanje troškova u sustavu zdravstva uzrokovano je i povećanim korištenjem bolničkih usluga, ali i povećanom potrošnjom lijekova starijeg stanovništva tj. udjelom u ukupnoj potrošnji.
Hoće li udio starijih osoba u ukupnom stanovništvu znatno nastaviti rasti u idućim desetljećima?
Demografska predviđanja govore u prilog daljnjem povećanju udjela osoba starije životne dobi, a razlog je u bolja zdravstvena skrb i kvaliteta života, kao i kontinuirani pad stope fertiliteta. Broj starijih osoba nastavit će se brzo povećavati u sljedećih 50 godina, a procjene su da će s 2,2 milijuna 1980. narasti na 8,8 milijuna 2030. te 16,1 milijuna 2050.
Koja su rješenja?
Razvijene zemlje s visokim stupnjem demografskog starenja nužno traže rješenja za obnovu biodinamičke snage, a ublaživanje teškoća nalaze uglavnom u imigraciji radne snage iz slabije razvijenih zemalja. Politika doseljavanja u pravilu se uzima kao prva mjera, posebice usmjerena na saniranje problema smanjivanja radne snage. Doseljavanje je učinkovit regulator tržišta rada, a uspješno djeluje i na ublaživanje smanjenja ukupnog broja stanovnika i znatno manje utječe na poboljšanje kvalifikacijske strukture radne snage. Zbog toga je nužno u prvi plan staviti pronatalitetnu populacijsku politiku koja ima dalekosežni učinak na usporavanje starenja stanovništva i uspostavu potrebne ravnoteže među dobnim skupinama.
Jedno od rješenja je kreiranje populacijskih politika koje bi imale pozitivan učinak na porast nataliteta i koje bi uvjetovale postupno povećanje broja i udjela mladih u ukupnom stanovništvu na dugi rok.
Time bi se postupno i dugoročno mijenjale karakteristike dobne strukture stanovništva, i to u smjeru znatnog relativnog usporavanja porasta broja i udjela starog stanovništva, generirajući sve povoljnije odnose između velikih funkcionalnih dobnih grupa. Budući da demografski procesi, posebice starenje stanovništva, imaju dalekosežne negativne implikacije na svekoliki društveni i gospodarski razvoj, provedba pronatalitetne populacijske politike jedna je od mjera kojima bi se to moglo postići. Aktivno poticanje nataliteta u sklopu paralelnog razvoja gospodarske, financijske, obrazovne i zdravstvene politike može uravnotežiti proporcije između mlade, radno sposobne i stare skupine stanovništva.
Znači li ova situacija to da ljudi mijenjaju i životne navike, bave se stvarima koje su nekada bile rezervirane za “mlade”?
Pozitivne promjene životnih navika koje vode prema unaprjeđenju zdravstvenih navika i kvalitete života, dobre su kako za mlađoj tako i zrelu i stariju dob. Ne postoje prepreke koje bi trebale ljude uvjeriti kako je osjećaj mlađahnosti i poletnosti u starijoj dobi negativan, naprotiv, subjektivni osjećaj sreće proizlazi iz potrebe i mogućnosti da se ljudi bave onim što ih zanima i veseli dokle god to čine na svoju ili dobrobit drugih, neovisno o tome koje su dobi. Ne postoje dobne granice, već samo smanjene mogućnosti u određenoj dobi za neke aktivnosti i one su najčešće uvjetovane zdravstvenim stanjem. Stoga je poruka – čuvajte svoje zdravlje što dulje i njegujte osjećaj mlađahnosti.
