Online prijava za posao – toliko je trebalo 26-godišnjoj Dorei Antolović iz Svetog Ivana Zeline da svoju karijeru visokoobrazovane inženjerke aeronautike ostvari daleko od svog doma, u gradiću Maastrichtu u Nizozemskoj.
Naime, Dorea je, ponukana ponudom za posao u jednoj stranoj tvrtki koja pruža usluge kontrole leta, početkom ovog ljeta preselila u ovaj nizozemski grad s oko 120.000 stanovnika, kako kažu zadnje statistike. Uskoro će joj biti i službenih šest mjeseci od preseljenja, a za Večernji list ispričala je svoja iskustva kao 'jedna od' u crnoj statistici iseljeništva koja prati Hrvatsku posljednjih godina. U 2021. isto je učinilo 40.424 osoba, a koliko se ove godine pridružilo Dorei znat ćemo dogodine.
- Nije da nisam imala opcije za ostati, samo mi nisu bile dovoljno dobre – počinje svoju priču 26-godišnjakinja koja je prije odlaska radila na projektu u sklopu Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu. Da je ostala, govori nam, jedna od opcija bila bi joj upisati doktorski studij na što jednostavno nije bila spremna.
- A neke druge varijante mi nisu bile dovoljno sigurne da bih išla u cijeli postupak – dodaje.
Baš za nju
Posao je pronašla upravo putem prijateljice koja joj je poslala link na natječaj za posao s porukom: ''Ovo mi je baš za tebe''. I zaista je bilo – za vrijeme pandemije u istoj je tvrtki odrađivala online praksu, a cijela stvar činila joj se točno onim što je tražila.
- Prijavila sam se u studenom, a dobila poziv na posao u travnju druge godine, tako da sam već polako bila otpisala i to kao opciju, ali eto, ipak se dogodilo – pojašnjava.
Čak šest mjeseci za odgovor na prijavu za posao, zapitali smo se, no Dorea je objasnila kako je do toga došlo.
- U životopisu sam napisala da sam rođena 1966., a ne 1996. pa im nije bilo jasno kako tako jedna starija gospođa ima tako malo iskustva pa me nisu zvali, ali su kasnije shvatili da se radilo o grešci – ispričala nam je kroz smijeh.
- Tvrtka mi se činila dosta profesionalnom i svidjelo mi se kako su stvari poput smještaja i puta vrlo brzo bili riješeni. Ponuda je bila puno bolja nego što sam mogla očekivati i mislim da to nigdje u Hrvatskoj ne bih mogla dobiti. Čak i ako sam imala sumnje, to je bilo kada sam išla na nekoliko dana u Maastricht kako bismo dogovorili uvjete – dodaje, a trenutno radi u odjelu treninga, točnije simulatoru za kontrolore.
No, kofer i pokoja sentimentalna stvar nije bila jedino što je Dorea ''ponijela'' sa sobom. To je bio i njen dečko koji je za njom došao mjesec nakon i koji trenutno živi s njom u Maastrichtu.
– A i olakotna okolnost mi je bila to što moja jedna sestra živi u Bruxellesu već pet godina, tako da imam osjećaj kao da nisam otišla daleko od doma – priča nam svoju priču Dorea, a u njenoj obitelji od šestero i otac već godinama radi u inozemstvu.
A je li grad dobar koliko je bila i ponuda za posao, ova perspektivna 26-godišnjakinja je pojasnila kako je ostala ugodno iznenađena.
- Maastricht je jako sladak. Nije velik, klasična nizozemska arhitektura, ali ima sve što mi treba. Našla sam stan u centru tako da mi je sve blizu. Stalno ima nekakvih događaja – priča Dorea.
Prihvaćena u stranoj zemlji
Odlazak na piće nakon posla ili škole, Dorea je tijekom jednogodišnje razmjene učenika u svojim srednjoškolskim danima otkrila da nije imperativ u Njemačkoj, zbog čega je strahovala kako će je isto dočekati i u Nizozemskoj.
- Nije tako, ima jako puno terasa. Ljudi se jako puno druže, a ulice su pune tijekom lijepih dana. Osjećam se prihvaćenom, ljudi se ovdje zaista trude prilagoditi se strancima, što mislim da nije slučaj u Hrvatskoj – odgovora Dorea.
- U gradu nisam nigdje naišla na neki problem. Nizozemski je težak, ali ga znam čitati jer je sličan njemačkom kojeg tečno pričam, samo se izgubim kada ljudi krenu pričati ubrzano – dodaje, zbog čega je upisala i tečaj.
Postavili smo joj i jedno od onih ''teških pitanja'' – može li zamisliti ostatak svog života udaljena preko 1.000 kilometara od kuće?
- Očito postoji razlog zašto se ljudi toliko iseljavaju iz Hrvatske. Svi znamo da je situacija sa zapošljavanjem loša, a i kad imaš posao, uvjeti su često nedovoljni. Odlaskom sam si dokazala da postoji mjesto u kojem se više cijeni moj trud, što je tužno, ali istina - kaže.
- Grad mi se zasad jako sviđa, potrudila sam se i još se trudim posložiti svoj život onako kako želim. Ne mogu reći što će biti za koju godinu, ali zasad mi je dobro i mogla bih tu ostati. Dalje ćemo vidjeti. Ako se nešto dogodi, uvijek mogu promijeniti situaciju. Uvijek imamo izbor otići i pronaći se negdje drugdje – mišljenja je mlada inženjerka.
