Kako danas žive Srbi u Mostaru, koji ih problemi tište, kakve odnose imaju s drugim dvama narodima? Sve su ovo pitanja koja posebno dolaze do izražaja u blagdansko vrijeme kada se obično pravi i projekcija očekivanja u idućem razdoblju. O ovim, ali i ostalim društveno-političkim temama u gradu na Neretvi za Večernji list govorio je Velibor Milivojević koji je ustvrdio kako je potrebno prihvatiti stvarnost, da jedni drugima ne možemo i ne trebamo nametati i birati političke predstavnike.

- Samo legitimno izabrani predstavnici svakog naroda u ovoj zemlji mogu biti i dobri predstavnici građana jer svaki drugi izbor dovest će do toga da manjinski narodi, a samim tim i određeni građani, neće biti adekvatno zastupani - naglasio je Milivojević. Kaže kako su se Srbi u Mostaru naviknuli, nisu prihvatili, ali žive onako kako se može u ovo današnje mostarsko vrijeme, ukazavši pritom i na probleme s kojima se suočavaju.

Približavamo se najradosnijem kršćanskom blagdanu Božiću koji slave vjernici po julijanskom kalendaru, što je prilika za osvrt na položaj srpske zajednice u Mostaru. Kakva je vaša ocjena kada je riječ o ovoj tematici, odnosno kako danas žive Srbi u Mostaru?

- Kraj jedne godine i početak druge uvijek je vrijeme kad se prave analize planiranog i urađenog. Za kršćane je to izazov i više jer su to dani kad iščekujemo Božić pa kroz prizmu nekog posebnog osjećaja promatramo i ljude i događaje. U ovim danima, kada bi nam srca trebala svima biti otvorena i pružati i primati ljubav i dobro, teško je govoriti o jednoj temi, stvarnosti, koja i nije baš tako dobra. Srbi u Mostaru su se naviknuli, nisu prihvatili, ali žive onako kako se to može u ovo današnje mostarsko vrijeme. Dok god ombudsman upozorava na diskriminaciju Srba i vraćanje postupka izbora kandidata za zasnivanje radnog odnosa na početak, a vlasti šute, dok god se kilometrima daleko od grada u naseljima dominantno naseljenim drugim narodima grade vodovodi, a u predgrađu Srbi čekaju desetljećima rješavanje pitanja vodoopskrbe, dok god se u upisu djece u škole opredjeljujemo za bosanski ili hrvatski plan i program, dok god nemamo službenu instituciju kulture koja će čuvati, njegovati i razvijati našu kulturu, povijest i umjetnost, nažalost, nećemo moći reći da Srbi dobro žive u Mostaru.

Večernji list: Što je potrebno mijenjati?

- Potrebno je prihvatiti stvarnost, da jedni drugima ne možemo i ne trebamo nametati i birati političke predstavnike. Samo legitimno izabrani predstavnici svakog naroda u ovoj zemlji mogu biti i dobri predstavnici građana jer svaki drugi izbor dovest će do toga da manjinski narodi, a samim tim i određeni građani, neće biti adekvatno zastupani. Nismo još kao društvo, a ni kao pojedinci društveno sazreli da se borimo za pravo i prava onog drugog. Svi društveno odgovorni predstavnici bilo vlasti, bilo institucija trebali bi istinski posvetiti se vraćanju onih pravih civilizacijskih vrijednosti u svakoj sferi rada i života, zasnovanih na kvalitetnom radu, odgoju i kulturi.

Večernji list: Možete li se osvrnuti na odnose s drugim dvama narodima? Postoji li dovoljan stupanj povjerenja i razumijevanja za potrebe i stavove drugih?

- Kada govorimo o tom pitanju, mogao bih vam od situacije do situacije dati dijametralno suprotne odgovore. Kao da je to vrijeme, a trajalo je dugo, kada su ovi prostori bili pod okupacijom prvo Osmanskog Carstva, a onda Austro-Ugarske, ostavilo u našim genima neke neizbrisive zapise straha od stranaca, pa i sad, kada imamo posjete raznih predstavnika i izaslanika, svi glumimo neko "ludilo" sloge, ljubavi i poštovanja jednih prema drugima, a kad ostanemo sami, to i nije baš tako. Baš suprotno, trebali bismo sami sjesti i dogovoriti se o svemu jer nemamo bližih i iskrenijih za dobro i razvoj ovih prostora nego što smo jedni drugima. Nažalost, nije tako i svi traže nekog tamo tko bi mogao doći i, naravno, presuditi onako kako mi mislimo da je dobro. Moramo se vratiti jedni drugima i iz dana u dan jačati povjerenje, stalno pružajući ruku jedni drugima i to dokazivati konkretnim djelima.

Večernji list: Nedavno smo svjedočili i nemilom događaju u kojemu se na meti našla saborna crkva u kojoj su pokidani električni kabeli. Koliko je taj događaj uznemirio srpsku zajednicu u Mostaru?

- Ovakav događaj, kada je netko spreman ne iz koristoljublja, nego iz zla i mržnje ne samo prema srpskoj zajednici nego i prema svom gradu, ugasiti svjetlo koje sja iznad Mostara, zaustaviti vrijeme gaseći satove i onemogućiti da se čuju zvona sa zvonika, nije samo vandalski čin nego dobro isplanirana akcija koja treba zastrašiti, pokolebati i u konačnici zatrti sve što upućuje i podsjeća na to što su Srbi nekad bili i značili ovom gradu. Osuda svih dužnosnika, ali i običnih građana najbolje je pokazala što Mostarci misle o tome, ali dok god počinitelji ne budu uhićeni i procesuirani, opravdano možemo sumnjati da i službene politike podržavaju ovakve retrogradne ideje i djela. Iza nas je godina kad su na zidovima naših groblja ispisivane najstrašnije poruke, tako da je poslije svega neumjesno pričati o uznemirenosti i, čini mi se, što nas više pokušavaju zastrašiti, mi smo sve odlučniji sačuvati svoja ognjišta.

Večernji list: Potpredsjednik ste Gradskog vijeća Mostara u sazivu za koji mnogi kažu kako zapravo predstavlja iznimno pozitivnu promjenu i korak naprijed u odnosima. Kakva je vaša percepcija rada gradskih vlasti u razdoblju koje je iza nas?

- Samim tim da Gradskog vijeća nije bilo osam godina, pozitivna promjena je da smo imali izbore i prije dvije godine počeli zakonski raditi i donositi odluke od važnosti za razvoj grada. Mostar sada i Mostar prije dvije godine nije isti grad. Započeti su mnogi projekti i možda će se pravi rezultati vidjeti i osjetiti tek za nekoliko godina.

Mislim da su napravljeni mnogi dobri iskoraci, ali sam od onih koji uvijek misle da se moglo više i bolje.

Večernji list: U kojoj mjeri rad u Gradskom vijeću može biti primjer i pokazatelj i za normalizaciju odnosa na višim razinama?

- Na svakoj razini vlasti, ako ima želje da se istinski radi u interesu svih građana, vrlo lako se mogu normalizirati odnosi. Uvažavanje istinskih predstavnika svakog naroda i ostalih, a ne onih koji su rezultat izbornog inženjeringa, vrednovanje rada i rezultata, usuglašavanje zajedničkog cilja trebaju biti načela normalizacije odnosa na svim razinama.

Večernji list: Kako dodatno pozicionirati Mostar kao grad u koji vrijedi doći, investirati, otvarati radna mjesta?

- Mostar samo treba pustiti da bude Mostar i on će se sam pozicionirati za sve to za što pitate. Mi smo ti koji smo odgovorni zašto iz grada vrlo često idu ružne slike i priče. Puna su nam usta brige o Mostaru, a Mostaraca je sve manje, mislim na ljude koji žive u Mostaru. Trebamo shvatiti da je Mostar mnogo veći i širi nego što bilo tko od nas može svojim činjenjem ili, ako želite, politikom doprinijeti. Koristimo blagodati ovog divnog grada, uklopimo se u njega i njegov duh, onakav kakav je oduvijek bio, i investitori će sami doći, a za njima i turisti i radna mjesta. Najveći cilj treba nam biti sačuvati njegovu ljepotu, povijest i kulturu, a, prije svega, sačuvati ga od sebe i današnjice.

Večernji list: Koje biste zadaće Gradskog vijeća, ali i Grada u cjelini, izdvojili kao prioritetne kada je riječ o ovoj godini?

- Još je mnogo neriješenih krucijalnih problema u Gradu Mostaru. Problem deponija ostaje i dalje prioritet kojem se mora posvetiti više pozornosti. Donošenje i usvajanje prostornog plana koji će odrediti razvoj i izgled grada bit će veliki izazov s kojim ćemo se susresti u ovoj godini. Usvajanje Statuta i Poslovnika o radu Gradskog vijeća jedna je od tema koja će sigurno iziskivati mnogo rasprava i usuglašavanja do konačnog donošenja. Obogaćivanje turističke ponude i izgradnja gradskog bazena i dvorane nešto su što bi u ovoj godini trebalo dobiti epilog ili barem da se značajno primaknemo ostvarenju i toga sna. Zadaće za Gradsko vijeće, a i za Gradsku upravu, bit će još mnogo, i više od navedenog, ali najbitnije bi bilo da tu zadaću ne prepisujemo jedni od drugih, nego da je zajedno rješavamo te da radeći gradimo i obnavljamo i mostove i povjerenje koje nam je prijeko potrebno. •

Čovjek kupio stan za 98.000 eura i sad ga prodaje za 275.000. Zagrepčanka: ‘Rekla sam da se treba sramiti’