Prijavila se na deset programa iz teorijske fizike i bila primljena na svih deset s punim stipendijama. Dvije škole su se za nju borile i slale ponude s dodatnim stipendijama. Izabrala je Caltech jer joj je Richard Feynman (1918. – 1988.) jedan od omiljenih fizičara, a ondje je nekad predavao. Ona je Sara Vanovac iz Istočne Ilidže, fizičarka, matematičarka, informatičarka… s diplomom. Nekadašnja prvakinja BiH u džiju-džicuu. Djevojka koja živi američki san.
Večernji list: Vaša biografija je impresivna. Posljednji uspjeh je da ste dobili stipendiju za doktorat na Caltechu - Kalifornijskom institutu za tehnologiju. Kakav je osjećaj bio kada ste doznali za rezultate?
- Mješavina svih emocija koje čovjek može iskusiti - od nevjerice, straha, suza, sreće. Mislim da ljudi rijetko pričaju o tome koliko je to emotivan proces jer mnogo toga je izvan vaše kontrole. Slala sam prijave tijekom pandemije COVID-19 i tada se na sve strane pisalo o smanjenim sredstvima za stipendije i broju primljenih studenata. Za mene kao međunarodnu studenticu konkurencija je mnogo teža jer se natječem sa studentima iz cijelog svijeta, a Amerikanci se natječu samo među sobom. Prijavila sam se na deset programa iz teorijske fizike. Rad i trud su se isplatili jer sam primljena na svih deset s punim stipendijama. Dvije škole su se borile kako bi me uvjerile da upišem studije kod njih i stizale su ponude s dodatnim stipendijama, ali čim sam primljena na Caltech, znala sam da je to to. Osim reputacije, Caltech je mi je uvijek bio drag jer je Richard Feynman, jedan od mojih omiljenih fizičara, tu nekada predavao. Prošli semestar imala sam priliku slušati predavanja u učionici koja nosi njegovo ime. To je nešto o čemu sam nekada mogla samo maštati.
Večernji list: Fizičarka, matematičarka, informatičarka... s nizom priznanja. Znamo da je za sve potreban i talent, no koliko je rada potrebno da bi se taj talent nadograđivao i doveo do razine kakvu ste vi ostvarili?
- Mnogo više nego što bi nekima djelovalo normalno. Izuzetne stvari zahtijevaju izuzetan trud. Kada sam na prvoj godini studija rekla profesorima da želim studirati tri predmeta u isto vrijeme i raditi 20 sati tjedno u IT servisu, a sve to planiram završiti za 4 godine - rekli su: nemoguće. Ponekad, kada nas dobronamjerni ljudi žele zaštititi od neuspjeha, pokušavaju nas odgovoriti od snova jer se boje kako će nas neuspjeh previše obeshrabriti. Gledajući unatrag, drago mi je da sam slušala svoju intuiciju. Radila sam dan-noć, vikendom i blagdanima. Doma sam uspjela doći svega tri puta u četiri godine studija. Svako ljeto sam radila istraživanje u različitim gradovima. Jedno u Novom Meksiku pa u Njemačkoj... Ali to je moj san i osjećala sam ogromnu zahvalnost što imam priliku živjeti tim životom. Da sam rođena u nekom drugom vremenu ili u drugoj kulturi, ni pravo na edukaciju možda mi ne bi bilo zajamčeno, što je tema koja mi jako bitna i na kojoj želim raditi. Moji najveći talenti su upornost i vjera u samu sebe, sve ostalo sam naučila. To možda neobično zvuči, ali ako sami ne vjerujete u svoju životnu misiju i put kojim koračate, kako će drugi? Jedna od najvećih prepreka većini nas zna biti naša okolina. To nije uvijek iz namjere, ali rezultat je isti. Vjerujem da je bitno ne bojati se neuspjeha. Iza svake moje stipendije, nagrade i pobjede stoji barem nekoliko gubitaka i promašaja. Uspjeh ne zahtijeva da budete najtalentiranija osoba koja nikada ne griješi, ali traži upornost, ustrajnost i disciplinu.
Večernji list: Godišnje pročitate do 60 knjiga. Kako sve stižete?
- Moja tajna je da volim audioknjige i oko 30 posto pročitanih knjiga zapravo sam odslušala. Volim slagalice i ta kombinacija s audioknjigama divno mi odgovara. Audioknjige su jako praktične, posebno za ljude koji imaju mnogo obveza, a provode dosta vremena u autu. Znam da neki ljudi ne smatraju odslušane knjige pročitanima, ali od srca svima predlažem da pokušaju, možda promijene mišljenje i stvore dobru praksu. Danas, kada živimo užurbanim tempom, tehnologija je tu da nam pomogne ako je znamo korisititi u pozitivne svrhe.
Večernji list: U vašoj biografiji ističe se i priča o debati i tome koliko je bitno biti u stanju gledati stvari iz više perspektiva. Možete li nam to pobliže objasniti?
- Debata je bila jedna od mojih omiljenih aktivnosti u srednjoj školi, naučila me da budem otvorenog uma i da znam kako prihvatiti drugačije ideje i mišljenja. To mi je pomoglo dok sam živjela u Italiji, a i u Americi, bilo mi je lakše asimilirati se u nove kulture jer sam razvila moć empatije i razumijevanja prema onima koji ne misle kao ja. I danas najviše volim izazovne razgovore s ljudima koji imaju drugačije ili unikatne ideje. Naravno, moj cilj je obično da tako preispitam svoje stavove malo bolje i stoje li argumenti kojima ih branim na čvrstim nogama.
Večernji list: Bili ste i državna prvakinja BiH u džiju-džicuu. Imate li u Americi vremena za sport?
- Borilačke vještine prije tri godine zamijenila sam vrućom jogom i teretanom. Trčala sam polumaraton prije dvije godine i postala ljubitelj trčanja. Prošle godine završila sam 200 sati treninga vruće joge i postala učiteljica joge. Ako postoji neka aktivnost za koju mislim da bi našem narodu godila i koju bi sve generacije mogle raditi, to je vruća joga.
Večernji list: Što vam najviše nedostaje iz BiH?
- Osim obitelji i prijatelja, najviše glazba. Nije isto slušati našu glazbu sama u tuđini kao što je doma s dragim ljudima. Ljetos sam došla kući na dva mjeseca i otišla na svaku svirku koju sam mogla. Naši ljudi pjevaju s toliko emocije koja te ne može ostaviti ravnodušnim i to je poseban osjećaj.
Večernji list: Termin "američki san" često se koristi. Pa, iz prve ruke, što je to u vašem slučaju?
- Jednostavno, sloboda i mnogo izbora zaista su "američki san". Sloboda da rastem i izgrađujem se, sloboda da nosim što želim, da budem tko želim, izražavam se kako želim. Da budem individua, svoja. Ovdje imam prostora rasti i u visinu, kroz unapređenja i veće razine školovanja, a i u širinu - kroz aktivnosti kao što je joga. Jako mi odgovara mentalitet ljudi ovdje. Krećem se u akademskim krugovima, okružena sam ljudima koji se bave znanošću i imaju pozitivan stav prema životu, žele se unaprijediti kao osobe, rade na sebi, brinu se o mentalnom i fizičkom zdravlju. Znam da je takav život privilegij koji nema svatko, čak ni u Americi. Ljudi se ovdje znaju radovati tuđem uspjehu jer znaju da moj uspjeh ne oduzima ništa od njihova jer svačiji životni put je drugačiji. Jako sam dobro prihvaćena i poštovana.
Večernji list: Na Caltechu ćete studirati teorijsku fiziku. Koja je tema vašeg doktorata?
- Temu svog doktorata izabrat ću u idućih nekoliko mjeseci. Jedno od pitanja koja me fasciniraju je teorija svega. To je pitanje na kojem je Einstein radio polovinu svoga života, a to je kako povezati teoriju kvantne mehanike s općom teorijom relativnosti. Rečeno drugačije, kako u jednoj teoriji obuhvatiti pravila koja vladaju najmanjim objektima u svemiru, to jest elementarnim česticama kao što su elektroni i protoni, s pravilima koja upravljaju najvećim objektima kao što su planeti i galaksije. To je pitanje na koje nitko dosad nije odgovorio, a jedna od kandidat-teorija, teorija struna, nešto je na čemu mnogo profesora na Caltechu radi. Trenutačno mi je omiljeni predmet statistička fizika jer služi kao most između kvantne fizike i fenomena koje vidimo na svakodnevnoj razini, kao što su temperatura i tlak. Jedna opcija za temu doktorata je raditi na nekom aspektu teorije struna koja je povezana sa statističkom mehanikom.
Večernji list: Je li vaša budućnost nekim dijelom vezana i uz BiH ili ćemo vas pratiti uglavnom u Americi?
- Želim se nastaviti baviti znanošću, tako ću tražiti posao kao profesorica na fakultetu iako je jako malo takvih pozicija iz fizike na top sveučilištima. Na mnogo načina tek sam na početku karijere. Doktorat u Americi traje 5-6 godina. Ali voljela bih da se kod nas više pozornosti posvećuje znanstveno-istraživačkom radu, čime bi se stvorili preduvjeti za povratak velikog broja mladih znanstvenika, među njima i moj. Inicijative i ideje osoba kao što je dr. Čustović jako podržavam i treba nam više takvih ljudi. Meni bi najveća čast bila kad bih mogla na neki način pomoći BiH i ljudima koju u njoj žive, ali sam i oprezna. Ne želim zvučati kao netko iz dijaspore tko dijeli savjete bez konkretnih akcija. Zasad mogu služiti kao primjer i kontakt našim mladima, a za budućnost ćemo tek vidjeti.
Večernji list: Koji bi vaš savjet bio mladima u BiH?
- Nekoliko stvari na koje bi mladi trebali obratiti pozornost su sljedeće: san je broj 1, fizička aktivnost broj 2, zdrava prehrana 3. Naš mozak i tijelo trebaju mnogo energije da bi ispravno funkcionirali. Slušajte svoju intuiciju. I zapamtite da imate pravo reći "ne" na sve što vam nije u skladu s etičkim kodom. Okružite se ljudima s kojima se osjećate opušteno, inspirirano i koji su puni podrške kada im spomenete novu ideju, putovanje i hobi. Mislim da je najveći uspjeh u životu živjeti čista obraza, dignute glave i sa znanjem da svoj uspjeh niste gradili na štetu drugih ljudi.
