Europski sud za ljudska prava donio je ukupno 106 presuda protiv Bosne i Hercegovine. Provedene su 62. Među onima koje nisu, nalaze se i poznati slučajevi Pilav, Sejdić i Finci i Zornić. Oni traže promjenu Izbornog zakona i Ustava Bosne i Hercegovine.
BHRT donosi zbog čega se građani najčešće obraćaju Sudu u Strazburu i što pokazuje statistika.
Suci iz Strazbura na rasporedu imaju oko 600 aplikacija protiv Bosne i Hercegovine. Ako ne budu odbačene, što je također čest slučaj, dva su moguća ishoda - prijateljska nagodba ili presuda u korist aplikanata, odnosno građana Bosne i Hercegovine čija su prava povrijeđena. Bosnu i Hercegovinu pred Europskim sudom za ljudska prava zastupa Ured pri Vijeću ministara. Sudac Europskog suda Faris Vehabović objašnjava na što se građani najčešće žale.
"To su većinom aplikacije koje se odnose na bilo dužinu trajanja postupaka pred domaćim sudovima, bilo na neizvršavanje pravosnažnih presuda u određenim županijama u Federaciji Bosne i Hercegovine", ističe Vehabović.
Od 106 presuda protiv Bosne i Hercegovine, nisu provedene 44, ali one su novijeg datuma. Entitetski, kao i zakon o kaznenom postupku Brčko distrika, potpuno su decidni. Ako Europski sud utvrdi da je došlo do kršenja ljudskih prava osuđenog tijekom postupka, njegov branitelj podnosi zahtjev i postupak se ponavlja.
Problem nastaje s pojedinim presudama o diskriminaciji, u koje spadaju i slučajevi Pilav, Sejdić i Finci i drugi. Takav je i slučaj Azre Zornić, koja se ne izjašnjava kao pripadnica nijedne etničke grupe. Njoj je Ustavom BiH i Izbornim zakonom onemogućeno da sudjeluje na izborima za člana Predsjedništva kao i Dom naroda BiH. Na implementaciju presude čeka od 2014.
"Nije iznenađenje da mnogi (uključujući i EU) žele potpuno zaboraviti na moj slučaj. Uspješna implementacija promijenila bi temeljnu prirodu daytonske strukture na način koji bi bio bolji za ljude, ali gori za političke elite, koje mogu preživjeti samo na principu 'zavadi pa vladaj'", kaže Azra Zornić.
Ovakvi slučajevi dijele stručnjake. Pојedini pravnici podsjećaju i na neke zemlje Europske unije, poput Cipra, gdje je, recimo, Ustavom zajamčen izbor grčkih i turskih predstavnika vlasti, kao i njihov točan procentualni odnos. Kažu da se Europski sud za ljudska prava Ciprom ipak ne bavi. Drugi smatraju da Bosna i Hercegovina mora provoditi presude, svidjele se one nekome ili ne.
"Tako da bi bilo dobro da se postavi pitanje zbog čega te presude nisu provedene i ima li tu eventualno elemenata kaznene odgovornosti onih koji su zaduženi da provedu te presude", ističe odvjetnik Milan Petković.
Ukoliko bi BiH brzopleto implementirala ove presude na način koji bi bio u suprotnosti s principima koji su utvrđeni u presudama Europskog suda za ljudska prava, jedna od posljedica bila bi isključivanje Bosne i Hercegovine iz Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, za što su već stizala upozorenja.
Građani Bosne i Hercegovine Sudu u Strazburu obraćaju se kad na domaćim sudovima iscrpe sva sredstva pravne bitke. Presude su obvezujuće, a njihovo neprovođenje, u Kaznenom zakonu BiH definirano je kao kazneno djelo sa zaprijećenom kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
