pomažu joj susjedi i Udruženje Pomozi.ba

Lukrecija 25 godina nije izašla iz stana, prozor u svijet su joj knjige, a i lijek za dušu

Faktor
12.11.2019.
u 08:37

Dvadeset i pet godina Lukrecija Grossi nije izašla iz svog stana u sarajevskom naselju Grbavica. Noge je izdaju, pa se ne usuđuje napuštati svoj jednosobni stan, a pomoć u svakodnevnom životu pružaju joj susjedi. 

U bolesti i samoći nadu i spas joj pružaju knjige. Udruženje Pomozi.ba svakodnevno Lukreciji nosi topli obrok na vrata, a uz obrok često Lukreciji ponesu i neku knjigu kojoj se ona jako razveseli, piše Faktor. 

- Knjige su mi sreća iako sam sama, uz njih mi nije dosadno. Radila sam u knjižnici i uvijek sam voljela knjige, pročitala sam ih na tisuće. Većinom čitam romane, to me najviše zanima, ali čitam sve što dobijem. Uvijek imam nešto za čitati, a i na TV-u gledam emisije, pratim samo znanost, kulturu, umjetnost, ništa politiku… Uz emisije i knjige proputovala sam cijeli svijet, tamo gdje nikad nisam bila jer nisam mogla, barem ovako mogu iz kreveta – priča 89-godišnja Lukrecija.

Iako pred kraj devetog desetljeća života, sjeća se svakog detalja svog života, a nema teme o kojoj se s njom ne može razgovarati.

Život je nije mazio, ali je, kaže, unatoč svemu tome uvijek bila zahvalna i zadovoljna, a životne lekcije rado dijeli s drugima.

- Otac mi je bio željezničar, pa sam puno selila u bivšoj Jugoslaviji. Kasnije sam i sa suprugom zbog njegovog posla putovala, tako da sam živjela u Opuzenu odakle sam rodom, u Zenici, Sarajevu, Brčkom, Beogradu... Udala sam se tijekom fakulteta, pa sam ubrzo prekinula studij i dobila kćerku. Kasnije sam se razvela i ostala sama s kćerkom Karmen. Nažalost, on nam je tada sve uzeo, morala sam i ono najosnovnije kupovati, tek nakon nekoliko godina sam joj mogla kupiti televizor, koji joj je otac uzeo, i to na kredit. Sreća, imala sam roditelje koji su brinuli o nama – priča Lukrecija i dodaje kako ni tada nije bila nesretna.

Kaže kako su ona i kćerka živjele skromno.

- Kad bi se moja Karmen rastužila, ja bih joj rekla: "Mi imamo ljubav, a on novac. Važniji su osjećaji nego imanje". I ona je sa mnom u tom uvjerenju živjela, bile smo sretne i lijepo smo se slagale – prisjeća se Lukrecija, koju je rat razdvojio od kćerke kada je otišla živjeti u Hrvatsku.

Tamo se, dodaje Lukrecija, udala i bila je jako sretna, ali je nažalost, nakon bolesti, umrla 2007. godine.

-To mi je tako teško palo. Ona mi je bila sve u životu – govori gledajući sa sjetom u fotografije kćerke postavljene na zidu i oko njezinog kreveta.

Iako je izgubila osobu koju je najviše voljela, danas je zahvalna na prijateljima i divnim susjedima koje ima.

- Kakve susjede imam, ni rođaci mi ne bi bili bolji, iako imam i divnu rodbinu... Imam stvarno sreću s prijateljima, nitko me nije razočarao od njih nikada, jedino sam bila nesretna sa suprugom – priča kroz smijeh 89-godišnjakinja.

Dugo je, kaže, patila od išijalgije i diskopatije, a nakon rata nikada nije izašla iz stana jer ne može otići dalje od kupatila. Ali, ni to za nju nije bio razlog da poklekne.

- Ja sam uvijek govorila kako ima mnogo težih slučajeva. Ranije sam i kćerki dok je bila živa govorila da djeca u Africi umiru od gladi, od bolesti. Govorila sam da imamo barem krov nad glavom, školu, imali smo tada baku i didu. A i sada kažem kako ja imam najosnovnije što mi treba. Treba biti zadovoljan, treba zbrojiti ono što imaš, a ne ono što nemaš, jer vidi kako svijet pati, kako je drugima, zbog toga ne smijem biti nezahvalna – govori Lukrecija, koja je najbolji primjer kako skromnost zaista jeste vrlina.

U sklopu projekta "Obrok za sve" oko 650 socijalno ugroženih i bolesnih ljudi iz Sarajeva, Ilijaša, Breze, Vareša, Visokog, Mostara, Konjica, Stoca, Travnika, Prijedora i Bosanske Dubice dobiva jedan obrok dnevno na svoj kućni prag zahvaljujući Udruženju Pomozi.ba.

Svatko tko želi može dati svoj doprinos pozivom na broj 17001 kojim se donira dvije KM, odnosno jedan obrok.

Projekt se također može pomoći donacijama hrane na adresu Dr. Fetaha Bećirbegovića br. 8, te donacijama putem žiro računa ili PayPala.

Za uplate iz BiH:

Intesa Sanpaolo Banka BIH

154-180-20085330-48

Za uplate iz inostranstva:

Banks name: Intesa Sanpaolo Banka BIH

SWIFT CODE:UPBKBA22

IBAN: BA39 1541802008533048

Primatelj: Udruženje “Pomozi.ba”, dr. Fetaha Bećirbegovića br. 8, 71000 Sarajevo

Svrha: Obrok za sve

Podršku možete dati i uplatom na PayPal direktni link:

https://www.paypal.me/Pomozi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?