Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Vijesti

Fra Jozo Zovko: Vidioci i danas nose nemjerljiv teret

08. svibnja 2021. u 13:04 0 komentara 455 prikaza
fra Jozo Zovko

Papa Franjo započeo je molitveni maraton tijekom Gospinog mjeseca svibnja, za okončanje pandemije koronavirusa.

Svakodnevno se moli krunica i uživo prenosi preko službenog video kanala Svete Stolice iz katoličkih svetišta i mjesta molitve diljem svijeta. Među tim mjestima je i Međugorje, gdje će se iz crkve sv. Jakova krunica moliti 15. svibnja. Bit će to, ako Bog da, 40 dana prije 40. godišnjice prvih Gospinih ukazanja u Međugorju. Tako, dakle 40 godina kasnije. A prije ta četiri desetljeća župa Međugorje bila je slična ostalim hercegovačkim župama.

Tko bi se nadao da će postati jedna od najpoznatijih župa u svijetu, cilj milijuna hodočasnika, da će iznjedriti oceane molitve i milosti. I to je vrelo još i te kako izdašno.

Dogodila se pandemija, zatvaranje na razini Svijeta, ali je molitva već prije medijima povezala Međugorje s tim Svijetom, vjernicima – i milost teče. U rijekama tih milosti važna je institucija župnika međugorskog pa smo o ovoj 40. godišnjici, na Radiopostaji Mir Međugorje, odlučili u emisiji Susret razgovarati s vršiteljima te službe od 1981. godine.

Nakon osam mjeseci službe župnika fra Joze Zovko u Međugorju, dogodila su se prva Gospina ukazanja.

U emisiji Susret 3. svibnja uspoređuje Međugorje 1981. i Međugorje 2021.

„Ako gledamo samo Podrbrdo iz onog vremena, ono grubo kamenje činilo ga je neprohodnim. Danas nakon 40 godina kamenje je izbrušeno, dobilo je lice. Bose noge, ljudske suze i krv uglačali su ono kamenje da nas upozorava, da nas sve vodi k njoj. Tada zaraslo brdo, prazno, danas mjesto na kojemu svaki hodočasnik, koji se otvorio, na njemu nađe Majku. Na brdu je njezina ruka ispružena, srce otvoreno, a njezina ljubav teče u srcima milijuna koji su došli i onih kojima su oni odnijeli radosnu vijest.

Tada su se ljudi mučili radom svojim rukama na svojim njivama, duhaništima i vinogradima, a danas upiru pogled u goste koji im dolaze u dom, dolazeći na mjesta molitve, te im oni mogu svjedočiti. Međugorje je bilo mala klica, a danas je plodno stablo koje plodovima svojim hrani cijeli svijet. Samo je Bogu moguće tako promijeniti svijet i župu.

Župa je dobila milost i duhovnu sposobnost kao prva crkva. Škola je to kršćanske obitelji, odgoj kroz molitvu i post. U međugorskoj crkvi hodočasnici nauče klečati, čuti molitvu, gledati i dodirivati milost – izvor božanskog.

Do dolaska u Međugorje nisu se usuđivali kleknuti pred svećenika, a sada u dugačkim redovima čekaju ispovijed.“

Kazao je kako promjene u brojkama u župi ne znače ništa.

„Ali znači to da je ta župa dala veliki broj duhovnih zvanja. Svećenik u obitelji je više nego znak. Zvanje se ne rađa slučajno, ono je plod molitve, zavjeta, roditeljskih žrtava. Pokazatelj tog vremena je da u ono doba neprijatelji crkve nisu imali što sijati, tada se nije čulo za rastavljeni brak, krize u obiteljima, život bez Boga.“

Broj 40 s razlogom nam se nameće danas, no jedna Vaša propovijed od prije 40 godina u kojoj ste upravo govorili o biblijskoj simbolici tog broja koštala Vas je komunističkih tortura. Kako bi danas govorili o simbolici tog broja?

„Sada mi još plodnije i milosnije djeluje taj broj. Tada je taj broj bio jako naglašen u tadašnjim novinama o revoluciji, komunizmu, pobjedi. Ali im se ta brojka poljuljala. Komunisti su prvi povjerovali da je tu Gospa jer su strahom vrištali da iščupaju tu poruku. Mojsijevih 40 godina bilo je znakovito. Ovih naših 40 godina povezujem s molitvom u dvorani posljednje večere i nakon 40 dana dolazak Duha svetoga. Poziv na obraćenje poziv na kajanje, Crkva je počela živjeti kao zajednica, kao jedna velika obitelj živog Isusa. Taj znakovit broj oni su primijenili na sebe, htjeli su reći da sam o tome propovijedao.“

Na pitanje o djeci-vidiocima tada i vidiocima danas fra Jozo je rekao:
„Meni je žao kad nepromišljeno vjernici, kršćani, dobronamjerni ljudi neznanja napadaju ili ružno govore o vidiocima. Vidioci su iznijeli jedan teret koji je nemjerljiv i nose ga danas. Ako su tako velike grane stabla kojemu je ime Međugorje, ako su tako prepoznatljivi plodovi pa ne samo da Bog stoji iza tog već i ljudi trebaju stajati iza tog. To je plod u Crkvi. Gospa je odabrala djecu, oni su bili zbunjeni, ali neustrašivi. Izdržali su sve kušnje i nevolje. I sam sam se htio uvjeriti koliko su autentični, manipulira li netko s njima. I kada sam se uvjerio da su iskreni, čestiti, istinoljubivi stao sam iza njih i spremno sam ih branio i sada ih želim braniti. Njih zapravo ne treba braniti nego treba kazati istinu o njima.“

Spomenuo je i neke primjere lažnih informacija o njima dodajući kako nije normalno očekivati da oni žive u starim kućama u kojima su se rodili. Naglasit će kako su zaslužili veći respekt u društvu i u cijeloj Crkvi „jer je izgrađuju svojom riječju, svjedočanstvom i primjerom. Izdržali su mnoge kušnje, ustrajali u svojim tvrdnjama bez obzira na promjene stavova mnogih u Crkvi. Prenose toplu riječ Majke, te zaslužuju naše molitve da ustraju do kraja jer njihova zadaća još nije gotova.“

Gospine poruke, što Gospa traži od vjernika i kako odgovoriti na njezin poziv? „Kardinal Hans Urs von Balthasar, veliki teolog, o Međugorju je zapisao – Postoji samo jedna opasnost za Međugorje, a to je proći mimo njega. – Ljudi su se navikli, 40 godina. I oni koji su se naviknuli kažu – Gospa govori uvijek isto. Gospina poruka nije ista. Ona je milosna, ona je ljubav i mi se trebamo otvarati. Postoje zablude s naše strane, opasnost da prođemo mimo te poruke, jednostavno naviknemo se. Kad ljudi olako napadaju – griješe.

Gospa poziva na molitvu krunice. A 40 godina kasnije papa Franjo poziva cijelu crkvu na molitvu Ružarija Majci da nas oslobodi od nevolje pandemije Covida-19. Ako Gospa kaže – Postom i molitvom možete zaustaviti rat, moguće je i danas zaustaviti epidemiju i svako zlo koje tišti čovjeka. Jer mi vjerujemo u svemogućega Boga, a naša molitva dodiruje tu svemogućnost i upravlja je prema nama.“

Milijuni su hodočastili u Međugorje, mnogi su se odlučili na zahtjevna hodočašća biciklima, iscrpljujuće duga pješačenja, bosonoga uspinjanja uz Podbrdo i Križevac, post o kruhu i vodi – zašto te i druge žrtve, komu trebaju?
„Meni trebaju, vama trebaju, Papi trebaju, Crkvi trebaju“ reći će fra Jozo i dodati kako je to ”duhovni imunitet – da Sotona ništa ne može nauditi onomu tko zna postiti, odreći se činiti žrtvu. Taj ima veliku nutarnju slobodu, on nije rob. Velike su žrtve znak velike ljubavi i vjere, naše odanosti Gospodinu. Da bi znali dobro moliti treba najprije postiti. A s molitvom uspijevamo odabrati dobro i izbjeći zlo. To je iskustvo Međugorja.“

Dugo ste izvan Međugorja, ali zasigurno imate bogato iskustvo tog sakramenta, možete li nas i u ovoj prigodi poučiti o ispovijedi?
„Ispovijed je veliki dar uskrslog Isusa – opraštati grijehe. A kajati se i obratiti se – velika je milost. Ispovjednik je dužan spremiti se kroz molitvu na susret s čovjekom, kojega Bog ljubi i traži ga. U ispovijedi čujemo Boga i osjećamo njegovu ljubav. Odrješenje je snaga Kristove ljubavi.“

Na podsjećanje na riječi naših starih „Sačuvaj nas Bože od nagle i nepripravne smrti“, te pitanje o blizini smrti od pandemije koronavirusa, fra Jozo je kazao kako je naš narod znao moliti, znao vapiti svom Bogu i preživljavao je sve krize i nevolje.

Pozvao je da ne propuštamo te molitve, milosti, koje su nam osobito blizu u kriznim vremenima.

„Od Crkve baštinimo pokorničke molitve, litanije, možemo se pripraviti za smrt koja je pred nama. Ovo je upozorenje cijelom svijetu, jer je svijet živio kao da nema Boga, kao da nećemo polagati račun za darove koje smo primili od Boga – dar života, vjere, Crkve, sakramenata, nedjeljne svete mise… Ne smijemo živjeti kao da nema Boga. Ako živim sa svećenikom, s Bogom i umrijet ću sa svećenikom, s Bogom. Bog daje da raste tamo gdje se sije i da se donose plodovi.“

Blažena Djevica Marija u Međugorju se predstavila kao Kraljica mira, što smo razumjeli tek s dolaskom rata. Bog zna što sve još ne čujemo i ne prepoznajemo u njezinoj školi. Što Vi iščitavate iz Njezinih poruka za ovo vrijeme?

„Sv. Mala Terezija zapisala je – Marija je više Majka, nego kraljica. – Po njoj smo dobili mnoge milosti, dobili smo Isusa Krista. Kada je Gospa rekla da je Kraljica mira, nismo ništa razumjeli“, rekao je fra Jozo iznio neka svoja svjedočanstva milosti koja trajno teče.“

Na početku smo Marijinog mjeseca svibnja u godini sv. Josipa, a njih oboje su zapravo bili u službi Presvetog Trojstva, u poslušnosti Ocu, prihvaćanju Sina i vodstvu Duha Svetoga.

Kako učiti danas od Svete Obitelji i osluhnuti volju Božju za naš život?
„Papa očito voli sv. Josipa, čovjeka koji je poslušan. Tom zaštitniku Crkve i mi se trebamo više moliti, od njega učiti. Gospu treba više nasljedovati. I danas postoje ljudi koji ne znaju što je krunica, a pripadaju Crkvi. Bog po Djevici Mariji iz Međugorja zove, po Papi Franji iz srca Crkve – molimo zajedno, molimo skupa krunicu!

Život u obitelji danas je često izranjen, nema poštovanja, ljubavi respekta jer nema zajedničke molitve, spremnosti žrtve za druge. Isus je dao život, Josip je dao sve što je imao, Djevica je uložila svoj život. Učimo od svete Obitelji i oživimo svetost u svojoj obitelji.“

Kako zahvaliti Mariji za ovih 40 godina milosti?
„Milost Međugorja treba nastaviti živjeti ne kao sjećanje i uspomenu na nešto već kao program koji se danas treba odvijati. Zemlja nije darovana da se samo jednom uskopa, već je treba stalno u znoju lica svoga obrađivati i ona će trajno davati plodove. Međugorske su poruke sjeme koje svaki dan treba zasijati. Naše srce svaki dan treba kultivirati, otvoriti, skrušiti i usmjeriti prema izvoru prema Bogu.“

Fra Jozo će reći kao je Gospa svoje poruke sažela u onih pet kamenova: krunica, Božja riječ, euharistija i mjesečna ispovijed. „Tih je pet kamenova naše oružje“, rekao je fra Jozo i dodao kako bi želio da na našim putovima u Međugorje prevladamo zapreke koje Sotona stavlja.

„Svaki hodočasnik u Međugorje je izmoljen, svaki donosi jedan posebni teret“.
Pozvao je domaćine da ne gledaju što će im platiti nego što će mu darovati. „A imate mu darovati puno toga. Pričajte o Gospinim porukama, o iskustvima, kako je Bog učinio čudo. I ovo je čudo da danas Papa i njegova poruka molitve živi s Međugorjem. I Međugorje se uključilo u molitvu svih hodočasnika i svi hodočasnici uključuju se u molitvu Pape i Crkve. To zajedništvo nakon 40 godina velika je radost i veliki blagoslov. Zahvalni smo Gospi za taj dar. I to je veliki znak“, zaključio je fra Jozo i pozvao na ustrajnost u molitvi „jer još nije kraj, još nismo gotovi, evangelizacija se nastavlja“.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.