Nastavak europskog puta BiH našao se u svim programskim dokumentima i smjernicama rada buduće vlasti na državnoj i entitetskoj razini. Nova bi vlast trebala, kako su najavili, odmah nakon formiranja i početka rada krenuti u ispunjavanje zadatka koji bi BiH od nedavno dobivenog kandidacijskog statusa što prije doveo u pregovaračku poziciju s Europskom unijom.
Što vlasti trebaju učiniti
No, prvo je potrebno dokazati kako je dodjela samog kandidacijskog statusa bila opravdana jer među članicama Europske unije nemali je broj onih skeptičnih koji smatraju da BiH nije zaslužila biti u statusu kandidata, a pogotovo ne otvoriti pregovaračka poglavlja. To bi mogao biti i problem jer mnogo toga upućuje na to da većina političkih aktera u ovaj proces ulazi s figom u džepu. U najkraćem, vrlo brzo sada državna vlast treba usvojiti Zakon o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću, kao i zakone o sudovima BiH i o sukobu interesa. Ima tu još uvjeta, ali oni nisu tako precizni i njihovo ispunjavanje više će pokazati je li nova vlast funkcionalna i opredijeljena za reforme ili je to samo igra za domaću publiku i međunarodne partnere. Jedno od tih pitanja je i izborna, ali i druge reforme koje su godinama "na čekanju". Sve to potrebno je uraditi prije formalnog otpočinjanja pregovora, koje za sobom nosi druge, dugoročnije i dublje reforme društva. Naime, otvaranjem pregovora kreće se u ispunjavanje uvjeta koje će pred institucije BiH, kao i pred sve druge zemlje koje su željele ili žele postati dio Europske unije, postaviti Europska komisija. Najjednostavnije kazano, BiH će morati u potpunosti uskladiti zakonodavstvo, ekonomiju i općenito društvo sa zemljama EU-a prije punopravnog članstva. Jasno je da će to, u svakom slučaju, biti dug proces. Čak i da svi politički akteri predano i istinski rade na dosezanju EU standarda, BiH će na članstvo u Europskoj uniji čekati godinama. Pokazuju to iskustva svih zemalja koje su prije BiH bile u statusu kandidata, ali i onih iz susjedstva koje su još u predvorju Unije. Članstvo u EU najbrže je dobila Finska, koja je ušla nakon tri godine pregovora, Španjolska je čekala 24 godine, a posljednji primjer je Hrvatska koja je devet godina nakon što je postala kandidatkinja postala punopravna članica u ljeto 2013. godine. Primjer Turske pokazuje da to može biti i beskonačan proces, a i činjenica da su Crna Gora, Srbija, Albanija i Sjeverna Makedonija zapele u pregovaračkom procesu dobro je upozorenje za BiH. Poznato je da su uvjeti koji su postavljeni, primjerice, pred Hrvatsku bili znatno stroži nego u svim ranijim slučajevima. Već tada su se pojavila upozorenja da će svaki novi ulazak u Europsku uniju biti sve teži i da se vrata ove asocijacije polako zatvaraju. Presedan s Ukrajinom i Moldavijom ne bi trebao nikoga zavarati jer je u pitanju bila politička odluka, a samo pristupanje ovih zemalja Europskoj uniji daleko je od ostvarenja.
Stav RS-a prema NATO
Potrebno je zbog same BiH raditi na dosezanju europskih standarda i zato će ponašanje svih stranaka u idućem razdoblju biti jasan znak tko doista želi BiH u Europskoj uniji, a kome je to samo maska za prikrivene strateške ciljeve koji završavaju na nekim drugim stranama svijeta. Kada je NATO put u pitanju, situacija je nešto drugačija jer se sve stranke iz Republike Srpske otvoreno protive nastavku integracije u ovaj savez. Sve na što pristaju je jačanje suradnje u postojećim partnerskim okvirima. Njihov stav će u budućnosti uglavnom ovisiti o odnosima službenog Beograda prema NATO-u. Slično kao i s Europskom unijom, stranke sa sjedištem u Sarajevu redom se zaklinju u NATO. Međutim, antizapadna retorika, koja dominira u postizbornom razdoblju, dovodi u pitanje stvarne želje kreatora tih politika. Teško će biti uskladiti ove stavove, pa će brži NATO put vjerojatno čekati neka bolja vremena iako je nužno daljnje produbljivanje suradnje. Hrvati svakako nemaju nikakvih dvojbi ni kada je riječ o Europskoj uniji, ali ni kada je u pitanju članstvo u NATO savezu. Uostalom, zbog činjenice da većina Hrvata u BiH ima državljanstvo Hrvatske, može se reći kako su Hrvati već dio i Europske unije i NATO-a. Svakako je njihov strateški nacionalni cilj da i BiH, kao domovina Hrvata, bude u ovim asocijacijama te da se Hrvati s obiju strana granice nađu u istom društvu u kojem dominiraju zapadne demokratske vrijednosti. Hrvati niti imaju niti mogu imati bilo kakve pričuvne opcije.
