Ugledni svjetski znanstvenik Igor Rudan na svom Facebook profilu objavio je pet neočekivanih zagonetki u globalnom zdravstvu. Kako je naveo, nakon pet valova pandemija COVID-19, epidemiolozi se osjećaju sigurnije s obzirom na sprječavanje velikog broja umrlih u narednim mjesecima, no pet zagonetki koje spominje bit će fokus njihovih istraživanja.
Govoreći o COVID-19 pandemiji, istaknuo je da je ona bila drugačija od donekle predvidivih problema globalnog zdravstva proteklih desetljeća. Ističe da je nepoznati virus uspio u sebi sakupiti sva ona svojstva koja epidemiologu silno otežavaju posao suzbijanja širenja.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
- U globalnom zdravstvu već desetljećima nije bilo razdoblja ovako neočekivanog i zagonetnog stručnjacima tog područja kao što je to slučaj upravo danas.
Tijekom proteklih nekoliko desetljeća, sve što se zbivalo s virusima i bakterijama bilo nam je u značajnoj mjeri predvidivo. Cjepiva za prevenciju zaraznih bolesti bila su toliko učinkovita, kao i antibiotici raspoloživi za njihovo liječenje, da je mlade liječnike bilo teško zainteresirati za područje epidemiologije zaraznih bolesti.
Doduše, svakih nekoliko godina pojavila bi se neočekivana epidemija novim ili već poznatim uzročnikom, poput SARS-a i MERS-a, ili pak Zike i Ebole. Međutim, zbog načina prijenosa tih bolesti epidemiolozima ih je bilo prilično lako ograničiti u širenju, a zatim i suzbiti, zahvaljujući znanjima, iskustvu i pravilima postupanja koja su bila dokumentirana tijekom cijele povijesti medicine.
Počelo se sve više razmatrati i fenomen bolničkih infekcija specifičnim mikrobima, koji ne prijete ljudima izvan bolnica, ali se uspijevaju održati među brojnim bolesnicima s oslabljenom imunosti. Zabrinjavao je i fenomen rezistencija, koje su neke bakterije svojim novim mutacijama počele razvijati prema antibioticima zbog neracionalnog i pretjeranog korištenja antibiotika u liječenju ljudi, ali i u stočarstvu i peradarstvu.
Međutim, svi su ti problemi globalnog zdravstva proteklih desetljeća bili donekle predvidivi. Također, za njihovo učinkovito rješavanje postojale su prilično jasne smjernice, pa stoga nisu izazvali veću pažnju šire javnosti.
COVID-19 pandemija bila je, međutim, sasvim različita. Neočekivano, pojavio se sasvim novi, nepoznati virus, koji je nekako uspio u sebi sakupiti sva ona svojstva koja epidemiologu silno otežavaju posao suzbijanja širenja:
(1) imao je “vremenski prozor” tijekom kojega se mogao proširiti sa zaraženih na zdrave prije no što su zaraženi razvili simptome;
(2) nije se širio samo u iskašljanim kapljicama, već se širio i aerosolom, pa je mogao neprimjetno lebdjeti u zraku i tamo ga je bilo tko mogao udahnuti;
(3) širio se netipično brzo i lako s čovjeka na čovjeka, pa je u kratkom vremenu mogao dovesti do ogromnog broja zaraženih, s kojima se zdravstveni sustavi ne bi mogli nositi, a važna područja ljudskih djelatnosti bi naglo ostajala bez velikog broja radnika;
(4) virus u svom širenju svijetom nije bio ograničen samo na ljude, već je lako skakao i na razne vrste životinja, širio se među njima stječući pritom dodatne prigode za mutiranje, a zatim se ponovo vraćao među ljude s novim mutacijama nedovoljno poznatog učinka;
(5) radilo se o RNA virusu, a ne DNA virusu, pa su njegovi mehanizmi popravka mutacija slabiji, te su se brže stvarali novi sojevi; te sojeve evolucija je usmjeravala prema sve zaraznijima, te sve uspješnijima u izbjegavanju imunog odgovora ljudi, uz neizvjesnost oko toga hoće li novi sojevi također i kliničkom slikom biti sve opasniji za ljude, ili pak sve manje opasni.
Soj alfa, koji je krenuo iz Ujedinjenog Kraljevstva, širio se brže od izvornog soja iz Wuhana i zato ga je vremenom zamijenio, a pritom je bio još i opasniji za ljudsko zdravlje. Soj delta, koji je krenuo iz Indije, širio se još brže od alfe, a također je bio i još opasniji za zdravlje. Soj omicron, koji je krenuo s juga Afrike, širio se još znatno brže od delte i zamijenio ga je, te sada potpuno prekrio planet. Srećom po sve nas, glede opasnosti po zdravlje, omicron je mutirao u sasvim drugu stranu, pa je postao bitno manje opasan od delte, no i dalje je ostao smrtonosan.
Soj omicron omogućio nam je da, zahvaljujući kombinaciji učinka cjepiva protiv COVID-19, zatim učinkovitih lijekova poput Deksametazona i Paxlovida, te prebolijevanja prethodnih valova među zaraženima, sada prvi puta dođemo u fazu pandemije COVID-19 kada ne očekujemo da naredni val bude praćen velikim brojem umrlih globalno, kao što je to bio slučaj u svim prethodnim valovima. Da bismo dosegli tu točku, svjetskoj je znanosti i medicini trebalo dvije i pol godine.
Sve stručne procjene suglasne su u tome da je u dosadašnjih pet velikih valova ove pandemije živote, na žalost, diljem svijeta izgubilo najmanje 15 milijuna ljudi. Samo u SAD-u prijeđena je brojka od milijun umrlih, što je gore i od najpesimističnijih procjena koje su tamošnji stručnjaci iznijeli u samom početku pandemije. Većina umrlih nikada nije dokumentirana u službenim prijavama umrlih od COVID-19, ali je jasno vidljiva u povećanoj smrtnosti u odnosu na očekivanja temeljem prosječne smrtnosti iz pred-pandemijskih godina.
Međutim, bez obzira što smo sada, nakon pet valova pandemije COVID-19, došli do prvog razdoblja u kojem se epidemiolozi, zahvaljujući kombinaciji učinkovitih cjepiva, raspoloživih lijekova i stečene imunosti među stanovništvom osjećaju sigurnije s obzirom na sprječavanje velikog broja umrlih u narednim mjesecima, oni su danas suočeni s pet doista neočekivanih novih zagonetki, na koje će svoja znanstvena istraživanja usmjeriti narednih mjeseci i godina:
(1) Prva zagonetka, na koju baš nitko nema odgovor, jest – možemo li, svim znanjem koje smo stekli tijekom protekle dvije godine, sada dugoročno kontrolirati COVID-19 i spriječiti nove valove pandemije s milijunima umrlih diljem svijeta? Na to pitanje nitko od znanstvenika, na žalost, ne može danas dati odgovor s potpunom sigurnošću. Virus trenutno mutira jako brzo i često. Iako smo imali veliku sreću da je omicron uz bitno veću sposobnost zaražavanja bio znatno manje opasan za zdravlje ljudi od prethodnih sojeva, on će nastaviti izazivati val za valom zaraze, a pritom stalno mutirati. Nitko ne može sa sigurnošću znati hoće li se vremenom, nakon dovoljno novih valova, pojaviti soj koji će uspjeti sasvim zaobići našu imunološku zaštitu, a pritom ponovo biti opasniji za zdravlje. Stoga je apsolutni globalni istraživački prioritet razvoj unaprijeđenog cjepiva, koje će nas zaštititi protiv svih mogućih sojeva SARS-CoV-2 virusa. Uz to, bilo bi idealno kada bi se takvo cjepivo moglo primjenjivati jednostavno, uštrcavanjem raspršene tekućine u nos, te poticati imunost na SARS-CoV-2 koja će trajati dulje no što je omogućuju sadašnja cjepiva. Dok se takvo cjepivo ne razvije, svaki će novi antivirusni lijek, poput Paxlovida, također biti od velike pomoći. Usprkos trenutnom predahu, cjelokupni posao za znanost, dakle, još uvijek nije dovršen.
(2) Druga zagonetka, na koju također još uvijek nitko nema siguran odgovor, jest – zašto se u nekih ljudi oboljelih od COVID-19 razvijaju doista bizarni simptomi, kod svakoga različiti, koji traju mjesecima – tzv. “dugi COVID”? Ti ljudi imaju značajno umanjenu radnu sposobnost i kvalitetu života općenito. Kako prepoznati takve bolesnike, te kako izliječiti njihove simptome? Razumijevanje “long COVID”-a i njegovo efikasnije liječenje, ili čak i prevencija, bit će značajni istraživački prioriteti u globalnom zdravstvu tijekom ove i narednih godina.
(3) Treća zagonetka, koja nas sve više muči, jest – zašto postaje sve jasnije da je COVID-19 kod dijela preboljelih značajno povećao dugoročni rizik razvoja mnogih bolesti, poput srčanog i moždanog udara, šećerne bolesti, razvoja krvnih ugrušaka, psiholoških poremećaja i raznih drugih već poznatih bolesti? Utjecaj na razvoj zloćudnih bolesti tek se procjenjuje. Hoće li taj, već dokazano povećani rizik, ostati prisutan dugoročno, ili će se s godinama opet vratiti na očekivane razine? To je pitanje važno, jer ako taj povećani rizik zaostane godinama, to će vremenom dovesti do skraćivanja očekivanog trajanja ljudskog života na razini cijelih država. Od Drugog svjetskog rata, ono je do sada gotovo neprekidno raslo.
(4) Četvrta zagonetka, koja se pojavila naizgled niotkuda, a o njoj se dosta pisalo prošlih tjedana, jest neobična epidemija upale jetre u djece, koja je do sada dokazano zahvatila barem 176-ero djece u Ujedinjenom Kraljevstvu, a više od 500 u svijetu. Je li ona, na neki način, povezana s pandemijom COVID-19? Izaziva li je adenovirus, ili možda SARS-CoV-2, ili njihovo zajedničko djelovanje? Alternativna je hipoteza da se radi tek o neobičnoj i teško objašnjivoj prolaznoj epidemiji nekog virusa, koju smo uspjeli zabilježiti samo zbog znatno povećanog interesa za zarazne bolesti i njihova nadzora tijekom pandemije COVID-19. Nitko na to pitanje još nema siguran odgovor.
(5) Peta zagonetka, koja se također pojavila naizgled niotkuda, jest pojava majmunskih boginja u sve većem broju gradova razvijenih zemalja izvan Afrike, među ljudima koji ne mogu svi biti jasno međusobno povezani, niti su bili u Africi. Za sada se već radi o oko 100 slučajeva, među kojima ih ima i u Europi, i u Sjevernoj Americi, i u Australiji. Srećom, prve su analize genoma virusa pokazale da se radi o blažem od dva soja koji cirkuliraju u Africi – ovaj otkriveni, zapadno-afrički, je prilično blag, dok je onaj iz središnje Afrike znatno opasniji. Ima li ova epidemija ikakve veze s COVID-19, ili nema baš nikakve? O čemu se uopće radi? Doznat ćemo polako.
Tijekom pandemije COVID-19, velika je sreća svih znanstvenika i liječnika u svijetu bila što su imali svoju vlastitu platformu za komuniciranje - „Web of Science“. To je golema baza s više od dvadeset tisuća znanstvenih časopisa, a svakodnevno je čitaju milijuni znanstvenika i liječnika. U nju su uvršteni samo znanstveni časopisi koji se smatraju dovoljno rigoroznima u izboru onoga što objavljuju. U „Web of Science“ se sve što neki znanstvenik ili liječnik želi objaviti strogo recenzira od strane nezavisnih recenzenata, također znanstvenika i liječnika iz drugih zemalja. To se zbiva pod nadzorom i uz odgovornost urednika tih časopisa, koji su obično najiskusniji među svojim kolegama. Time se osigurava vjerodostojnost objava. Stoga smo u „Web of Science“ bili gotovo u potpunosti pošteđeni svih fenomena povezanih s objavljivanjima i interpretacijama znanstvenih radova na društvenim mrežama.
Još od kraja ožujka 2020., u znanstvenoj je zajednici zavladao izrazito visok stupanj konsenzusa u interpretiranju svih novih informacija o COVID-19. Umrežili smo se i u WhatsApp i Signal grupe, zajedno sa stotinama epidemiologa iz čitavog svijeta, iz praktično svih zemalja i teritorija, koji su međusobno razmjenjivali informacije u stvarnom vremenu. One države koje su se znale koristiti tim informacijama, zadržale su smrtnost od COVID-19 na minimumu, a i očuvale svoje ekonomije od pada, uz vrlo blage promjene u načinu života.
Zahvaljujući bazi znanstvenih časopisa „Web of Science“, te razmjeni informacija u njoj među ozbiljnim stručnjacima, došli smo do potrebnih znanja koja su trenutno umanjila učinak pandemije COVID-19. Sada imamo precizne procjene učinkovitosti različitih mjera protiv širenja virusa, poznata nam je korist od deksametazona, učinkovitost raznih cjepiva protiv raznih sojeva virusa, kao i učinci rane primjene Paxlovida. Svim tim intervencijama, rizik od umiranja zbog bolesti COVID-19 sada je općenito smanjen barem deset do petnaest puta u odnosu na početak pandemije - u starijim dobnim skupinama čak i više.
U Centru za globalno zdravlje u Edinburghu, kao i na Institutu Usher za podatkovne znanosti, proizveli smo od početka 2020. do danas neka od ključnih istraživanja koja su informirala svjetske organizacije i vlade, te pomogla umanjivanju učinaka pandemije. Svakako smo bili među desetak istraživačkih skupina u svijetu koje su najbrže provodile i objavljivale ključna epidemiološka istraživanja o COVID-19, koja su se koristila u donošenju odluka diljem svijeta. Udružena, svjetska je znanost uspjela u dvije i pol godine, uz puno znanja i truda, te nešto sreće, zaštititi brojne ljude od umiranja od COVID-19 i napokon dovesti svijet natrag u pred-pandemijski način života.
I na kraju, zašto Twitter na slici? Ono što posebno veseli jest što znanost danas posjeduje sve raspoložive alate kako bi na svih ovih pet pitanja već u narednim mjesecima mogla dati dosta odgovora. Činit će to kroz kombinaciju malih i velikih pomaka i otkrića. Siguran sam da ćemo na svih pet pitanja, kroz znanstvena istraživanja vodećih grupa u svijetu, dobiti odgovore. Koga zanima pratiti taj proces rješavanja zagonetki u stvarnom vremenu, može ih pratiti kod mene na Twitteru (@ProfIgorRudan), gdje svakodnevno prenosim svaki značajan pomak znanosti postignut na bilo kojem od ovih pet smjerova - poručio je Rudan.
